TRAVELING

A   P E R S O N A L   P A G E
 

 
 
00:HOME   01:ABOUT ME   02:HI-FI   03:MUSIC   04:TRAVELING   05:PHOTOGRAPHY   06:CONTACT   07:LOGIN
 
 


HOME / TRAVELING / MUNICH - AMSTERDAM - BRUXELLES


Posjet srca Europe (München, Amsterdam, Bruxelles, Leuven) 2006


Guzica bi vidjela puta, pa smo se zaputili u tzv. samo središte zapadne Europe. I tako mi krenusmo na put Salzburga, Münchena, Nürnberga, Frankfurta a/m, Kölna, Duisburga, Arnhema, Ultrechta, Amsterdama, Den Haaga, Roterdama, Neeltje Jansa, Antwerpena, Bruxellesa i Louvaina. Na samom početku puta dogodiše se male nezgode.

Nezgoda prva: kolega zaključao auto, a ključevi ostali unutar auta. Naravno, morali smo obijat svoj auto.
Nezgoda druga: na benzinskoj pumpi auto nije htio upaliti pa smo ga morali gurati. Vidi vraga na početku puta dugog 1600-njak km u jednom smijeru. Akumulator slab.

Ma ko ga j..., nastavili smo put!


München



Prvi na redu bijaše München. Od Zagreba do Munchena ima nekih 550-ak kilometara te se stigne za jedno 6 sati ne računajući obavezne gužve i "štau"(*) po njemačkim, a bogami i europskim cestama. Put vodi preko Villacha i Salzburga, a pravi je užitak voziti se po ovom predjelu austrijskih alpa.



Osvane i pokoji dvorac.



Oktober fest još uvijk traje, a ovih i proteklih tjedana München živi u svom posebnom svijetu. Za "konak" smo se ogrebali kod kolega koji su gore na "privremenom radu". Prije odlaska na "Božiji nektar"(*) uputili smo se u sam centar Münchena, a to je Marien Platz (sa ovih prostora ga izgovaraju "Marin palc" što je krivo, veli se "Marien"). Marien platz, k'o Marien platz. Uvijek isto izgleda i uvijek je zanimljiv.

Radhaus:



Na samom Marien Platzu ima puno onih koji te za nešto €ura vozikaju biciklima po gradu. Inače ti bicikli znaju izgledati totalno drugačije nego li smo naučili što je bicikl kao pojam. Ovaj npr. ima 7 siceva poredanih u krug te svi mogu pedalirati, dok je prijenos kardanom spojen u neku centralnu točku (Boga pitaj kako).



Da nas je više, fora bi bilo voziti se s tim po Minhenu. Zamislite 7 pijanih idiota sa Oktoberfesta kako bauljaju gradom na ovoj skalameriji!
Malo potom, pri razgledavanju ukolnih izloga čovjeku zapadene ovo u oko:



3 cigare i kožna kutija za njih. A sve za jedva 970,00 € (slovima: devetstosedamdeset €ura - kod nas to predstavlja dobru inženjersku mjesečnu plaću). Torbica je vjerojatno od kože dinosaura. Zamisli, zapališ ju i zamišljaš kako ti upravo gori 323 €. No, onima kojima tih 970 € predstavlja samo mali komadić pozamašne svote na jednom od bankovnih računa, namijenjeno je ovo:



Ovo je za one koji imaju "stila", a košta jedva 13.500 € (slovima: trinaesttisućapetsto €ura). Kod nas se uzima kredit na 7 godina i otplaćuje auto za ovaj iznos, a ovdje za te novce dobiješ par finih kutija cigara. Kubanske originalne u originalnim starim drvenim kutijama. Nadam se da se barem dobije i ova narančasta čelična konstrukcija pa da čovjek može držati nešto u njoj.
Za one koji imaju visoku rezoluciju monitora i dobro ne vide, zumirana cijena:



Nakon ovoga, odlučili smo ubiti tugu i jad u onome što u Minkenu svi rade - loču pivo. Isprva je plan bio otići direktno na Oktoberfest na Theresenwiese (nadm se da se tako piše), ali moraš imati rezervirano mjesto u šatoru, inače ne možeš tek tako sa strane doći i popit' koju s nogu. Pivo košta 7,5 €. Ali mi kao fine guze otišli smo u nadaleko poznatu birtiju Weisses Bräuhaus.



Posebnost ovog puba je to što je tu Hitler držao govor na početku svoje usrane karijere, a imaš osjećaj da se unutra ništa nije promijenilo od tog vremena. Dobro ajd', imaju LCD-ove na POS kasama i WC-ji su jako moderni.
I naručili smo najbolje pivo na svijetu. Aventinus.



Dva različita Aventinusa su u ponudi: veći (8,5% alc.) i manji (12% alc i 23% ektrakta). Koliko je ovo pivo ekskluzivno govori serijski broj na svakoj boci. Pili smo 9733 bocu proizvedenu ove godine:



A malo potom i ostale brojeve. Čaše:



Gledamo mi njih.... gledaju one nas.... gledamo mi njih sad u našem gepeku.
Nakon prespavane noći i obaveznog odlaska u Media Markt, otišli smo testirati najnoviji BMW 535d Wagon sa najnovijim elektroničkim napravama koje će se tek pojaviti za koju godinu na tržištu. O detaljima ne smijem pisati. Osjetili smo ponos Bayerna:



Nažalost slikanje nije bilo dozvoljeno, ali zato ubrzavanje do 200 km/h po njemačkim autocestama bilo je nezaboravno. Isuse, motorčina puca od snage i okretnog momenta.


Amsterdam

Put do Amsterdama vodi preko Nürnberga, Frankfurta a/m, Kölna, Duisburga, Arnhema i Ultrechta.



Na samom izlazu Münchena prema Nürnbergu prođe se pored Allianz Arene. Trebam li spominjati da je to kao najmoderniji stadium na svijetu?



Ovdje pretičemo Ferrari 355. Jes' vala da je vozio 120 km/h, ali to je sad manje bitno. Povijest će pamtiti da smo Hyundaijem pretekli Ferrari na njemačkim autocestama.



Dolazak u Amsterdam. Kako primjetiti da ste ušli iz Njemačke u Nizozemsku? Nikako, odjednom umjesto "Ausfahrt"* piše "Uit"*. Nizozemska je od Njemačke još naprednija zemlja, a bezobrazno je vidjeti kako je uređena. Ceste su daleko bolje od njemačkih. Arhitektura je fascinantna, govorili su mi, gledao po raznim magazinima, netu, ali treba to vidjeti uživo. Amsterdam po noći izgleda fenomenalno. Imam osjećaj da je Božić. Kako li samo izgleda kad padne snijeg?



Tri stvari koje odmah uočite kad dodjete u Amsterdam: arhitektura, bicikli, umjetnost.
Umjetnost: nije ni čudo, Van Gogh, Rembrandt,.... Ovo dolje na slici je rezbarija u drvetu:



Neki muzej umjetnosti:



Bicikli: bicikli su posvuda. Svugdje. Svuda. Na sve strane. Sve je predodređeno biciklistima. Biciklisti imaju prednost i nad pješacima i treba ih se dobro čuvati. Inače po gradu se voze k'o manijaci. Problem je u tome što su svi odreda tehnički neispravni i prave su krame.



Ovaj je skroz zahrđao, a fora je to što se bicikli puno kradu pa čak i ovakve krame se vežu lancem.



...neko mi je ukrao biciklo, jer ga nisam dobro vezo lancom, na biciklo ovde sam naviko da se ne bi osećao strancom...

Kod nas takve krame ne možeš niti u potoku pronaći, a većina ih škripi, oblijepljeni su selotejpima i raspadaju se po cesti. A kradu ih. Trake na cesti za bicikl su skoro šire nego za automobile, pa čak i u pješačkoj zoni zauzimaju pozamašnu širinu.



Ako odlučiš otvoriti servis bicikala u Amsterdamu, osuđen si na propast već u startu. Nepregledan red parkiranih bicikala:



Ogroman parking za bicikla na 3 ili 4 kata:



Ovdje ih je na tisuće. Milijuni. Zanimljiv podatak je da u Nizozemskoj ima više bicikala nego automobila.

Arhitektura: najbolji načina za obilazak Amsterdama i njegovo upoznavanje je sjedanje u mali turistički brodić koji vozi po brojnim kanalima uz interaktivno objašnjavanje znamenitosti grada.



Grad se naglo razvio u 17-tom stoljeću, a krasi ga preko 1200 mostova.
Vrlo česta pojava je da zgrade nisu okomite na cestu, već su tu i tamo dosta nagnute na neku od strana. Izgleda da je konzumacija lakih droga bila na nivou



Ostale zgrade:



Jedan od kanala:



Ostali kanali:



Da li ste vidjeli monumentalne zgrade? E toga u amsterdamu nema. Zanimljivo je da je uži centar Amsterdama popločan nekakvim ciglicama, a tlo je pjeskovito. Nigdje asfalta.



Službeno ovo je najuža zgrada na svijetu (ova sa brojem 7):



Široka je samo 1 metar. Inače zgrade su im dosta uske, a na vrhu se nalaze kranovi pomoću kojih se stvari unose i iznose iz zgrada. Stubište je u većini slučajeva jako usko i strmo, skoro kao lojtre.
Jedan od 1200-tinjak mostova:



Ostali mostovi:



Niz od 7 identičnih mostova:



Ako mislite da je sat parkiranja u Zagrebu od 12 kuna bezobrazno skupo, pogledajte ovo:



U prijevodu: sat vremena parkiranja košta 33 kune! Živjeli bicikli.
Uživanje u narkoticima:



Ovo je raj za one sklone pušenju trave i ostalih lakih droga. Brojni su caffe shopovi gdje uz kavu normalno možeš dobiti i travu, a ponuda je raznolika: jača, slabija, srednja, ona od koje imaš čiste vizije, mutne. Ima tu raznih kombinacija, a na tebi je da odabereš onu pravu u datom trenutku. Posjetili smo znameniti Bulldog caffe shop. Još jedno od zanimljivosti Amsterdama je Red District Corner. Tu ima puno "teta" koje stoje u izlogu, a izlozi imaju crvene neonke. Na tebi je da odabereš neku za sebe koja ti se svidi. Ima doslovce svašta, od pravih komada koje bi sutra ženio, do onih od 60+ koji inače rade prekovremeno, tj. cijeli dan tamo stoje.
Neki Kineski hram:



Amsterdamska luka. Druga po veličini u Nizozemskoj, nakon one u Rotterdamu. Posebnost ove luke je to da nema plimu i oseku zbog brana i ustava na sjeveru. Arhitektura na nivou:



Replika starog broda u luci kojeg su izgradili nezaposleni kako bi stekli radno iskustvo:



Glavni trg:



Konj:



Konj iz perspektive:



Posjet Madame Tussauds muzeju u Amsterdamu. Ovo je drugi Madame Tusseauds muzej u kojem sam bio. Prvi je bio u Londonu prije 2 godine. Za razliku od Londonskih 20 funti (30-ak €), ovdje je upad 20 €, a na studentsku X-icu (da ovu našu Hrvatsku) dobije se popust od 5 €. Nešto je manji od Londonskog (koji usput ima ima i zvjezdarnicu i vlakić koji te vozika po nekim podrumima). Za one koji ne znaju: Madame Tussauds je muzej voštanih figura.



Susret sa Gordbačovom. Znao sam da mu se naftna mrlja na glavi može izbrisati:



Ovom majmunu sam mu pokaz'o njegovo:



Nakon onih agresivaca sam otišao do mirovnjaka - popit' čaj s njima:



Dok je kolega odigrao partiju bilijara sa Ghandijem.



Na kraju smo malo zasvirali:



Pa i zapjevali:



Ovom, što ga se mala djeca plaše, sam pridržao nos (opet):



Te je ovako završio moj prvi susret s Madonom:



A kolegin s Jeniffer Lopez:



Onda sam spriječio ovog majmuna da radi sranja po muzeju:



itd....
Povratak u Hostel. E da, iznajmili smo hostel negdje blizu centra (par minuta hoda do strogog centra). Prvi put sam u hostelu i mogu reći da sam se ugodno iznenadio. Po osobi dodje oko 27 €/dan, a dobiješ ujutro i klopu u obliku švedskog stola. Imaš i Internet, te u sobama se nalaze LCD televizori. Standard koji rijetko koji hotel ima. Sobe su 4 i 6 krevetne, a jedino preko vikenda se nakupi puno ljudi. Inače je poluprazan.


Neeltje Jans (Delta Works - velike brane Nizozemske)



Put do Delta Worksa, tj. velikih brana vodi preko Den Haaga i Roterdama. Ovo što ćete sada vidjeti spada u "must see". Inače taj Neeltje Jans (ime umjetnog otoka sagrađenog da se smanji veličina brane) je ustvari delta rijeka koje se ulijevaju u Sjeverno more. Rijeke doslovce idu sa Alpa. Godine 1953. su se desile posljednje velike poplave koje su ubile par tisuća ljudi, a u povijesti je bilo dosta takvih poplava. Kako je Nizozemska dosta niska zemlja, najviši vrh iznosi čak 5 (slovima: pet) metara, plima i vjetar koji puše sa Sjevernog mora učini svoje. 30-ak godina su se radili planovi i brane poznate kao Delta Works. To je bilo do tada nešto neviđeno u svijetu.
Najprije malo puta do Neeltje Jansa. Put od Amsterdama je dugačak oko 150-ak kilometara, ali se signe za jedno 2 sata zbog gužvi na cestama.
Vrlo česta pojava u Nizozemskoj:



Vjetrenjače osim mljevenja žita služe kao pumpe koje izbacuju vodu iz kanala. Kompliciran je taj sustav kanala i ustava. Ceste su im široke i ravne. Njemačke izgledaju jadno naspram ovih. Detalj s puta:



U nedostatku auto-navigacije, MapPoint i laptop su odradili svoje:



Tipična Nizozemska unutrašnjost:



Pozdrav sa Sjevernog mora. Tipično vrijeme: u 5 minuta se izmijenja pljusak, vjetar, kišica i sunce. i tako redom...



Vrijeme je gadno i vjetrovito. Ali to rulju ne smeta da se voze biciklima, dok neki i surfaju po jezerima. Kod nas na Jadranu opadne općenito raspoloženje cijeloj naciji kad jedan dan padne kišica. Približavamo se Neltje Jansu.



Prilazak samoj najvećoj brani je fenomenalan. Delta Works se sastoji od čak 13 brana i njihovih sustava. Najveća se zove Oosterscheldekering, a nju smo detaljno razgledali.



Slike pokazuju sjeverozapad Nizozemske i lokaciju brana (crvene linije na donjoj slici).



Na nekoliko mjesta u ovom području zemljište je na nadmorskoj visini od -2 [minus dva] metra
Kontrolni centar:



Nakon toga smo se zaputili i u sam tehničko-zabavni muzej Delta Worksa. Na donjoj slici je prikazan princip nosivih stubova i tla te kako je izvedena gradnja.



Unutar tehničko-zabavnog muzeja su izložene kosti mamuta koje su pronađene na ovom području.



Naime, tlo je pjeskovito pa je bilo potrebno pravo umijeće napraviti to. Detalje možete pogledati na http://www.deltawerken.com
Jedan od nosivih stupova koji je ostao za uspomenu:



Cijela uvala je umjetno izgrađena da bi se ti ogromni stupovi mogli transportirati.
Izgled najveće brane:



Nismo imali mira, pa smo se uputili i u samo srce brana:



Pogled na nasuto kamenje:



Ovo kamenje se sastoji od blokova teških po 6 tona koje su iz zraka bacali. Kako je Nizozemska sva pjeskovita, kamenje je dobavljano čak iz Finske. Detalj samog mehanizma za otvaranje i zatvaranje brane:



Jednostavno: "tvorevina" koja odvaja Sjeverno more od Nizozemske.
Budući da su udari valova siloviti, bilo je potrebno postaviti ogromne amortizere koje će zadržati integritet brane:



1953, kad je poplavljeno pola Nizozemske, što zbog plime, što zbog nepovoljnih jakih sjevernih vjetrova, razina mora je bila viša za 4,2 metra od današnje normalne vrijednosti. Pogledajte crvenu gornju crtu koja obilježava na taj neslavni trenutak:



Preko brane je cesta kojom smo došli:



Napomenuo bi da je u to vrijeme cijela sila bitnih ljudi, što kraljeva, državnika onog vremena bilo upućeno u taj projekt kojeg svijet do tada nije vidio. Osim tehničkih zanimljivosti same brane i postupka izgradnje, park nudi i pregršt zanimljivosti, a izdvojit ću neke. Divovske skuplputre u pijesku:



Isprobali smo i tornado mašinu koja "duva" 133 km/h:



BTW - vani je puno više puhalo od ovih jadnih 133 km/h.
Raža koja izviri iz vode kad joj se približiš:



Oduševila me, a tko bi pomislio da su to inteligentne životinjice. Malo smo se provozali i po samom Zuiderzee zaljevu:



Prizori koji su nam se pružali iz broda:



Slike tjeraju na ražmišljanje. Ha? Sad znam odkud' dark metalci crpe ideje za svoje CD covere. Ja se svaki put naježim kad vidim ovo.
Posjetili smo i muzej u sklopu koji prikazije život i sve u vezi kitova.
Uh, imao bi ja o ovome pričati cijelu vječnost jer je stvarno impresivno. Možda jednom drugom prilikom. Sorry, ali ja sam fasciniran ovim!


Bruxelles/Brussels/Brisel

Nastavili smo put za Belgiju i Bruxelles/Brussels.



Put do Brisela vodi preko belgijskog grada Antwerpena i dugačak je nekih 148 km.



Kako primjetiti da ste iz Nizozemske ušli u Belgiju? Oznake na putevima? Ne, i jedni i drugi govore istim jezikom. Nego kako? Jedino su Belgijske ceste puno bliže našim Hrvatskim - rupe i neravan asfalt. Belgija je inače čudna država. U njoj se nalazi glavni grad EU. Podijeljena je na 4 regije. Dvije su najveće i dijele zemlju na pola, a to su nizozemski (Flamanska regija) i francuski dio. Treći dio je jako mali i to je njemački. Svaki od ovih dijelova govori svojim jezikom i nit' se vole, nit' se razumiju. Sutra bi zaratili, ali ih novci i EU drže na okupu. Četvrti dio je sam grad Bruxelles i tu su miješani te je usvojena dvojezičnost. Svaka od tih regija ima svoju zasebnu vladu, te svi zajedno imaju jednu krovnu vladu, a opet svi imaju tu europsku. Puno gora i kompliciranija situacija od npr. nama bliske BiH. Bruxelles u isto vrijeme izgleda i fascinantno i jadno. Ulična banda je poput ferkalija koje poplava donese. Ne osjećaš se sigurno na ulici. Sasvim normalno nam je izgledalo to kad je neki klinac ispalio 3 metka usred dućana u kojem smo bili. Još je gore od Berlina i predgrađa Pariza. Ako je ovo glavni grad Europe, ovakva Europa nam ne treba. A moram primjetiti da je Zagreb i Hrvatska puno Europskija i pitomija od ovoga što oni nazivaju "Zapad". Jadna li im maajka!
Stara jezgra grada sa pregršt pubova i restorana:



Grand Place (glavni trg):



Po noći izgleda jako lijepo iako bi mogli fasade malo obnoviti.



Nije nam dugo trebalo pa smo se uputili, naravno, u pub. Ipak je to najbitnije u Belgiji. Degustirati nebrojene vrste piva. Za početak smo naručili Corsendonk i Chimey.



Pravilo nalaže da svako pivo ima svoju vrstu čaše. Nakon ovog Božanskog nektara* koji u ustima izaziva veselje, okusili smo i Kasteel te Westmall.



Zanimljiv i vrlo primamljiv dućan u kojem je moguće kupiti čak 250 različitih vrsta piva.



Uslijedilo je istraživanje znamenitosti Brisela.
Neki mali pišonja koji je jedan od simbola Bruxellesa. Ja sam se potrudio ne naučiti koji vrag on predstavlja gradu, tak da nemam pojma.



Zgrade (pojma nemam koje, a nije ni bitno):



Kraljeva palača (Royal Palace):



Za primjetiti je da ne pate za obnovama fasada, što je i pomalo sramota za zgradu kakva je npr. kraljevska.
Brisel izgleda prilično zanimljivo, a svaki kutak otkriva nešto drugačije. Zanimljiva fontana.



Euro parlament:



E da, to je ona nimalo ugledna zgrada koja nam zadaje toliko problema, dok naši bezvrijedni političari nastoje uvjeriti euro-guzonje-birokrate da smo i mi kao dio te tvorevine po imenu EU. Nisam impresioniran ovim građevinskim zdanjem.

Atomium
Simbol Belgije i Brisela. Veličanstvena građevina, a pogotovi noćno izdanje sa 1000-ama bijelih LED dioda:



Detaljniji pogled:



Napravljen je 1958 te otvoren za vrijeme trajanja Expo-a. Predstavlja atom željeza (Fe - ferum). Simbolizira tadašnji zamah tehničkog napretka svijeta. Isprva je bio od aluminijuma (tada je aluminijum bio vrhunski materijal), dok je prošle godine završena obnova, te je površina prekrivena INOX-om, te LED diodama. Dnevno izdanje:



Upad dođe 9 €, a nažalost otvoren je do 18.00.
Pogled s vrha:



Građevina je visoka 102 m, teška je 2400 tona, kugle imaju diametar od 18 m, dok su cijevi koje povezuju kugle dugačke po 23 m, te promjera 3 m.
Prolaz kroz cijevi:



Pogled na njih:



Unutra su nekakve izložbe tipa: 100 godina barbika itd.... O detaljima možete pročitati na www.atomium.be.


Leuven/Louvain

Louvain/Leuven je gradić udaljen 28 kilometara od Bruxellesa. Kod nas je poznat po tome što je to rodni grad Stelle Artois. Inače to je studentski gradić i sve je dosta jeftinije i bolje nego u Bruxellesu. Prvotni plan je bio da u Louvainu bude euro-parlament, ali su ipak odlučili da ga smjeste u Bruxellesu.



U gradiću je oko 80% ljudi na ulici mlađe populacije, a ne osjeća se ona strava od uličnog kriminala iz Bruxellesa. Smješten je na Nizozemskom govornom području pa tih 20-ak kilometara imate osjećaj kao da ste došli u drugu državu.



Jako puno pubova, naravno prilagođeno mladima i njihovim potrebama opijanja.



Grad je u II. svjetskom ratu bio je sravnjen sa zemljom, ali je potpuno obnovljen.



Ovu biblioetku su obnovili Amerikanci, pa njima u čast Belgijanci su objesili američku zastavu na vrhu (primjetite divovsku muhu probodenu iglom).
Nije nam dugo trebalo, pa smo otišli u obližnji pub na Lindermans Kriek i Primus.



A malo po tom na Bush i St. Bernardus:



Te Domus i Judas:



Sam Louven i njegova okolica proizvode oko 50 različitih vrsta piva, ne računajući njihove izvedenice kao strong, double, triple, dark. Usporedbe radi, Hrvatska ima samo 6 različitih piva (Ožujsko, Karlovačko, Osječko, Velebitsko, Tomislav, Pan).
Nakon ovih proteklih nezaboravnih dana, vrijeme je da se pođe kući, tj. na prenoćište u München i onda Zagreb.



Put nas ovaj puta ponovo vodi preko Nizozemske, Aachena, Kölna, Frankfurta, Nürnberga, Münchena, Salzburga, Ljubljane te napokon Zagreb. Ruta je ukupno dugačka 1300 km.
Nakon prespavane noći u Münchenu, sretno smo se vratili u Zagreb. U ovih 9 dana prešli smo preko 3000 km.

U planu je novo putovanje.... Već!


Uživajte!
.:: MISHO ::.

---------------------------
(*) Stau = kolona na cesti
(*) Božiji nektar = pivo
(*) Ausfahrt = izlaz
(*) Uit = izlaz