TRAVELING

A   P E R S O N A L   P A G E
 

 
 
00:HOME   01:ABOUT ME   02:HI-FI   03:MUSIC   04:TRAVELING   05:PHOTOGRAPHY   06:CONTACT   07:LOGIN
 
 


HOME / TRAVELING / BARCELONA

     
  Barcelona 2011

 

 

Prijedlog: a da vidimo Barcelonu?

Barcelona je glavni grad španjolske autonomne pokrajine Katalonije i glavno trgovačko i industrijsko središte u Španjolskoj, jedna od najvećih luka i najveći grad na Sredozemnom moru. Urbano područje grada broji preko 4,200,000 stanovnika, što ga čini šestom metropolom u Europi.

Barcelona je važno kulturno središte i jedna od vodećih turističkih destinacija. Nakon Pariza, Londona i Rima, četvrti je grad po posjećenosti u Europi, a uz New York i Tel Aviv najživlji grad na svijetu.

Kako su prethodna tri grada "osvojena" (Pariz, London, Rim), na red je došla i Barcelona. Iako su mnogi od nas bili u spomenutom gradu na "ločimo do besvijesti, bljujmo, trijeznimo, folirajmo i glupirajmo maturalnom putovanju", ono što smo vidjeli od Barcelone je jedna velika nula naspram ovog što smo vidjeli opisano u tekstu ispod.

Dan prvi



Najlakše doći do Barcelone je avionom (dabome). Let od Zagreba do Barcelone traje nekih sat i 40 minuta. Ruta od Zagreba ide iznad Pule, Venecije, Genove, Marseja pa do Barcelone.

Ako ranije rezervirate avio karte možete nešto jeftinije proći, ali ako vam se prethodni planovi iskompliciraju do besvijesti zbog kretenizma, onda popušite priličnu svotu novčanica jer sve isplanirate 5 dana unaprijed.

Kako se uvijek neki tuki dogodi prije samog putovanja, na ovaj smo umalo okasnili zahvaljujući „kinesko-(ne)preciznom“ mehanizmu ručnog sata autora ovih redaka. Ako ga tada nisam rastavio na atome i molekule, onda neću nikada.

Na sreću, avion je kasnio u polasku.
Na nesreću, kasnio je malo previše.

Kad stignete na aerodrom, vrlo jednostavno se prebacite vlakom do centra grada.

Javni prijevoz je prilično čest te u prosjeku svakih 5 minuta voze linije metroa. Metroi su priča za sebe, sve je potpuno živo. Ono što upada u oči, tj. uši je galama u metroima. Katalonci stvarno vole glasno pričat'. Imaju prilično kreštave glasove, te početne trenutke, kad vam idu na totalno živce postepeno zamjenjuju trenuci kad vam idu malo na živce do trenutaka kad vam uopće ne idu na živce.

Tipična metro stanica u Barceloni:



Metro je relativno i jeftin u usporedbi sa službeno najgorim javnim gradskim prijevozom u Europi – onim u Zagrebu (ZET). Karta za po gradu je 1,45 €, dok se može kupiti 10 vožnji za svega 8,6 € (cca 40% jeftinije nego u Zagrebu). Nemojte se prevariti, Barcelona je prilično skup grad.

Malo o Kataloniji (oni načitani mogu preskočiti ovaj paragraf):

Katalonski jezik (katalonsko-valencijsko-balearski) spada u grupu romanskih jezika. Govori se u par španjolskih autonomnih zajednica, prvenstveno u Kataloniji (ima status službenog jezika), Zajednici Valencije (nosi naziv valencijski jezik) i na Balearima, te u dijelu Francuske i u Andori. Također, postoje dijelovi Sardinije gdje se održao katalonski govor.

(Ne)upućeni kažu da je katalonski sličan staro-francuskom jeziku (!?). Izgovor katalonskog je veoma sličan izgovoru španjolskog i oksitanskog jezika. U prošlosti je katalonski jezik bio potiskivan, ali danas se ovaj jezik nalazi na svim uličnim tablama širom katalofonskog područja. Procjenjuje se da je u Europi oko 11,5 milijuna govornika katalonskog jezika.



Zanimljivost prva: postoji Internet (TLD) domena .cat, a služi isključivo očuvanju katalonskog jezika i kulture.

Važno je istaknuti da se ovdje radi o kataloncima, a ne o španjolcima. Uglavnom, Katalonija se k'o hoće odvojit', a Španjolska k'o neda, pa su se zadovoljili autonomijom, a tko zna što još. Ništa uglavnom što nije viđeno kod balkanskih plemena prije koju godinu unatrag.

Na zapadu ništa novo… rekli bi.

Španjolci su se na katalonce prilično „natakarili“ prije par desetaka godina, a posebno krkan i fašist vladar po imenu Franco, pa kad je taj crko, u Barceloni je šampanjac tekao u potocima. A to se zbivalo prije jedva nešto više od 35 godina.

Krkan Franco:



Vid' mu glave.

Toliko o kataloncima, pa idemo redom što smo sve posjetili:


Gotička četvrt (Barri Gotic)

Šetnja po Gotičkoj četvrti pruža nevjerojatno iskustvo. Ovo je pravo središte Barcelone.



To je najstariji dio grada a naseljen je još od doba Rimljana, a danas je središte gradskih administrativnih zgrada.

Obiluje uskim uličicama i s gotičkim građevinama. Ovom četvrti dominira katedrala, a nedaloko od nje u ulici kardinala je i jedan "viseći mostić", vjerojatno „najslikanije“ mjesto u cijeloj Barceloni.



Pošto smo ovu četvrt posjećivali stalno narednih dana, o njoj i njenim znamenitostima malo poslije.


Dan drugi

Sagrada Familia

Odmah smo se zaputili vidjeti ono po čemu je Barcelona nadaleko poznata, a to su Gaudijeve arhitektonske kreacije. Antoni Gaudí bio je katalonski arhitekt Art Nouveaua poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu.

Otišli smo najprije vidjeti njegovo krunsko remek djelo: crkvu Sagrada Familia.



Preuzeto sa Interneta – slika prikazuje finalni izgled crkve kakav bi trebao biti oko 2030 (vrlo optimistično). Neki čak predviđaju da bi mogla kompletno biti dovršena za 30 do 80 godina (ovisi o darežljivosti donatora). Započeta je s gradnjom 1882. Nije potrebno spominjati da je pod UNESCO zaštitom.



Onaj tko izbroji koliko je detalja na njoj ima pivu.



Kada bude završena, Sagrada Familia će imati 18 impresivnih tornjeva, biti će visoka oko 45 i duga 110 metara, a najveći toranj će biti visok 170 metara. Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših i najnekonvencionalnijih crkvi kršćanskog svijeta.



Gaudi je diplomirao arhitekturu, a njegov profa koji mu je potpisao diplomu je izjavio: "Tko zna jesmo li ovu diplomu dali luđaku ili geniju. Samo vrijeme će pokazati."

Ja bi rekao da je bio oboje.

Zanimljivost druga: 1926. godine, Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su ga htjeli premjestiti u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, a za njim je žalila cijela Barcelona.

Unutrašnjost je... blago rečeno, ovakva:



Inspiraciju za svoje građevine pronalazi u prirodi. Tako da su stupovi poput stabala.



„Gospodine, usta su vam otvorena“ reče obližnja starica ….



Gaudi nije volio ravne linije. A mrzio je i ponavljanje oblika. Tako da u njegovim građevinama gotovo da nema identičnog oblika.



Puno ljudi kaže da je Sagrada Familia katedrala. E pa nije. Barcelona ima katedralu tako da je ovo crkva (bazilika točnije).
Pošto je do ove 2011. završeno tek 8 tornjeva, odlučili smo se popeti na neki od njih. Iako se može i stepenicama popeti, voze i liftovi.



Zbog činjenice da Sagrada Familiju godišnje posjeti preko 2.000.000 posjetitelja, a u sezoni ih se dnevno nakoti i do 10.000, ulaznice za lift imaju točno vrijeme propuštanja u isti.
Niz toranj se potom spušta uskim strmim stepenicama. Pogled unutar tornja:



Zna biti problem ako se ispred vas nalaze Amerikanci, pa je često potrebno odštopavati prolaz.



Stepenice pri kraju postaju spiralne:



Za cjepidlake: ne radi se o spirali, budući da je spirala dvodimenzionalna krivulja. Stepenice su helix-idnog tipa (mi velimo „zavojnica“).

x(t) = α cos(t),
y(t) = α sin(t),
z(t) = bt

b = broj ponavljanja u jedinici vremena

Na ovom mjestu se zapravo 1882. počela graditi neogotička crkva, 1883. Gaudi je bio angažiran da ju dovrši, no on je promijenio gotovo sve. Improvizirao je dok je radio. Posljednjih 14 godina je živio u njoj i pokopan je u kripti, koja se nije mogla posjetiti.
Ispod same crkve se nalazi muzej, Gaudijevi originalni nacrti, te planovi o završetku gradnje.



Nakon Sagrada Familije, nastavišmo da „otkrivanjem“ grada i znamenitosti. Detalj, jedan od bezbroj ulicama Barcelone:



Ovakvih i sličnih uličnih svjetiljki se može vidjet na svakom koraku.


Hospital de la Santa Creu i de Sant Pau

Tu ni bolnice nisu obične. Ovdje bi čovjek vrlo rado bio bolestan.



Bolnicu je projektirao guru Lluís Domènech i Montaner 1902. godine (Domènech i Montaner nisu dvojica, već je to jedno prezime). Smještena je na velikom perivoju jer je guru smatrao da će se bolesnici brže oporaviti na svježem zraku i usred drveća. Također je vjerovao da umjetnost i boje liječe, pa je raskošno ukrasio paviljone bolnice (njih 26). Paviljoni su spojeni prolazima ispod zemlje.

Ma zamisli samo.

Nije ni čudo da pri posjetu ZG bolnica čovjek se dodatno nepotrebno razboli i zgrozi. A mogu poslužiti kao idealna kulisa za snimanje psiho i horror filmova.

Bolnica je pod UNESCO zaštitom. Unutrašnjost jednog od paviljona:



Čini mi se da smo došli na odjel urologije.



Od Domènech i Montaner-a je nekoliko fantastičnih građevina po Barceloni, a jedna od njih se posebno ističe. O njoj malo poslije u tekstu.


Casa Terrades

Ovu zgradu zovu i „kuća šiljaka“. Šesterostrani blok stanova. Mješavina srednjovijekovnog i renesansnog.




Casa Milà ili "La Pedrera"

Zgrada je jedno od ključnih i najpotpunije je Gaudijevo djelo. Radi se o stambenoj zgradi. Rađena je između 1905. i 1910. Također se vidi izostanak ravnih linija. Nazivaju je „La Pedrera“ što na katalonskom znači „kamenolom“.



Ona predstavlja kamenu planinu napravljenu ljudskom rukom s brojnim nepravilnim prozorima koji izgledaju kao otvori špilja i balkonima od kojih svaki ima unikatnu ogradu od kovanog željeza. Zgrada nema nijednog pravog kuta. Ovo je Gaudijev najveći doprinos građanskoj arhitekturi Barcelone.
Zgradu krasi neobičan krov kojeg krase isklesani dimnjaci i odušnici kojih neki nazivaju i strašila za vještice.



Detalj strašila za vještice:



Casa Mila je njegov posljednji rad prije nego li se potpuno posvetio crkvi Sagrada Familia. Ispod zgrade se nalazi prvo podzemno parkiralište u gradu.
Detalj unutar krova:



Unutar zgrade smo razgledali i primjer jednog tipičnog stana sa điđi pokućstvom onog doba. Pogled u unutrašnjost „la Pedrere“:





Dalje smo nastavili razgledavati okolne zgrade i ulice, a dan završili sa Sangriom.



BTW - Sangrija je piće koje u Barceloni piju isključivo turisti, stoga joj je i takva cijena. 6-8€ za pola litre a nerijetko zna biti i razrijeđena. Sangrija nije nacionalno piće, kako mnogi misle.


Dan treći

Brežuljak Montjuïc

Brežuljak Montjuïc je visok nekih 213 metara iznad komercijalne luke. A na njemu ima pregršt muzeja, galerija, vrtova i parkova. Na ovom brežuljku su se odvijale Olimpijske igre 1992.


Castell de Montjuïc

Prva utvrda je napravljena 1640., a sadašnja utvrda datira iz 18. st. Na ovu tvrđavu smo se popeli uspinjačom te žičarom.



Tvrđava je poznata po činjenici da je ovdje pogubljen katalonski vođa 1940. Jedno vrijeme je ova utvrda bila vojni muzej, no toga više nema. Na utvrdi je nekoliko topova i haubica. Čini mi se da su ispravne još uvijek. Sa nje puca fantastičan pogled na grad i luku. Tek s njega zapravo vidite o kolikoj metropoli je riječ.

Potom smo se žičarom spustili prema Fundaciji Miro-a, te pritom iz nje razgledali Parc de Montjuïc.




Fundació Joan Miró

Fundacija Miróa je muzej moderne umjetnosti nastale od ruku ovog umjetnika.



Muzej za uživanje (ukoliko, naravno, obožavate modernu umjetnost). Joan Miró je za sobom ostavio opus od 11.000 radova.

Svemirac pišonja:



Majstor!

Na brežuljku Montjuïc isprepliću se bezbrojni vrtovi i parkovi. Montjuïc je najveći park u Barceloni a u njemu se nalazi i najslavniji Parc Güell, arhitekta Antonija Gaudíja. Barcelona ima 68 parkova od kojih su: 12 povijesni, 5 botanički, 6 šumski i 45 gradski. Samo gradski parkovi prekrivaju 10% gradske površine.



Ovo je inače neki noćni klub i mjesto okupljanja mladeži (i stareži).

Potom smo nastavili spuštanje niz brežuljk, te „otkrili“ muzej agrokulture:



Interesantno zdanje. Na Montjuïc u se 1929. odvijala Međunarodna izložba, te je mnogo građevina izgrađeno na ovom brežuljku u za taj mili događaj.


Poble Espanyol (Špansko selo)

Špansko selo je muzej na otvorenom. Radi se o replikama građevina (116 njih) iz mnogih španjolskih regija i daje izvrstan uvid u pučku gradnju.



Selo je napravljeno također za Međunarodnu izložbu 1929.

Zanimljivost treća:selo je trebalo biti uništeno po njenom završetku, no eto, kako tu i tamo netko pametniji prozbori, selo nije srušeno.
Zanimljivost četvrta: kažu da su kreatori ovog sela posjetili 1600 gradova kroz cijelu Španjolsku i južnog Portugala prije negoli su izabrali koje zgrade će reproducirati.

Poble Espanyol je jedan od najvećih otvorenih muzeja uopće a pokriva prostor od 40.000 m2.



Mnogi su dućani, restorančići i kafići na ovom mjestu. A sve tradicionalno. Iako,.... malo fali duha. Ipak je riječ o replikama, ali ajd. Zgodno za natuć kojih par stotina fotografija.

Potom smo odlučili otići do MNAC-a (Museu Nacional d'Art de Catalunya).


Museu Nacional d'Art de Catalunya (MNAC) i Font Màgica (Magična fontana)

Dakle, MNAC je jedna od najvažnijih građevina u Kataloniji i najljepše mjesto u cijeloj Barceloni. Prema MNAC-u se može popeti pokretnim stepenicama, a ima ih valjda desetak naokolo. Služe za debele kojima je teško vuć' debelu guzicu naokolo.



Samo mi nije jasno kako mehanizam ne zahrđa po kiši jer su totalno na otvorenom.

MNAC se nalazi u nacionalnoj palači koja je bila glavna palača Međunarodne izložbe. U njoj se nalazi vjerojatno najveća zbirka romaničkih izložaka u svijetu.



Ispod plače se nalazi Magična fontana. Uvečer, od četvrtka do nedjelje prskanje vode programirano je uz pratnju muzike a sve se kombinira i osvjetljenjem u bojama. Ne znam kako bi opisao kako to izgleda uživo.



Neizostavna stvar „Barcelona“ je od Freddie Mercuryja i one debele. Zanimljivo je da su jedno prskanje sinkronizirali i sa Hari Mata Harijem „Golube“. Po noći je naročito spektakularno kada uključe reflektore u boji.



Prskanje traje više od 2 sata. Preporučujem pogledati filmiće na JuBiTo-u (ma šta pogledati, otići tamo!).



Istina, najbolje pašu klasične stvari uz fontanu, budući da je pop i rock prilično teško uskladiti sa vodom. Cmi-jukanje u gudi-jukanje (klasika) bolje leži.

Zanimljivost peta: kažu da su na ovom mjestu bila vješala dok 1715. nisu premještena na Citadelu (sada je tamo park).

Na padini ispod palače je niz fontana i vodoskoka, a posebno efektno je po mraku.





Na kraju avenije koja se pruža od fontane se nalaze dva 47 metara visoka zvonika od cigle po uzor na sv. Marka iz Venecije.



A bila su kao glavni ulaz/prolaz na izložbu 1929.
Sa strane ove avenije su također fontane koje prekrasno po noći izgledaju.
Ispred palače dominiraju 4 stupa koja su izgrađena prošle 2010. godine.



Uglavnom nešto kao predstavljaju.


Dan četvrti

Četvrtog dana smo posjetili i sam MNAC, a također razgledali i okolicu. Penjanje stepenicama, što pokretnim, što nepokretnim.



Baš je lijepo ošišalo te čemprese.



Unutar palače nalazi se ogromna dvorana u kojoj dominiraju orgulje, a potrudih se da o njima ništa ne saznam.



Detalj sa izložbe:



Zanimljivo je istaknuti da se upad u samu palaču ne naplaćuje. Naplaćuje se samo razgledavanje umjetnina. Sama palače je također zanimljivo zdanje. Kupola i unutrašnjost:





Potom malo obišli oko same zgrade, odmorili, popili Mojito, lupilo nas sunce i krenuli dalje.



E, da.. umalo zaboravih. Barcelona je poznata i po nogometnom klubu nazivlja istoimenog grada, pa koga zanima sport u kojem dvadeset dvoje pretplaćenih kuronja šuta loptu (50% su jedni, a 50% drugi), tu može uživati do besvijesti. Njihovi navijači su jedni od njfanatičnijih (a kojeg nogometnog kluba kao nisu?). Primarni cilj im nije biti prvi u Španjolskoj i šire, već im je bitno da su ispred Real Madrida. Biti igrač Barcelone je pitanje časti, a oni drznici koji se drznu preći u Real Madrid dobivaju smrtne prijetnje. Stadion Barcelone se nalazi upravo na Montjuïc brežuljku i jako je blizu ove palače, tako da ga nismo posjetili.

Nakon brežuljka i palače, odlučiti smo vratiti se u strogi centar i pratiti rutu modernizma, koja je prigodno obilježena znakovima po uličnim pločnicima. Ruta je dugačka oko 4 km, ali ju nismo uspjeli obići do kraja zbog razloga koje ću napisati dolje u tekstu.



Baš je stoka morala pljunut' žvaku na znakić. A i stepenice tornjeva Sagrada Familia su pune žvakaćih. Bandu bi trebalo streljat'. Eh da je Franco živ, ne bi se oni tu ponašali.


Palau Güell

Ovo je prvi veći Gaudijev rad u Barceloni. Radi se o neogotičkoj palači koja je dovršena 1889. Naručio ju je lokalni bogatun (Güell) koji je imao para k'o blata.



Na ovoj zgradi je još koristio ravne linije, kojih će se u kasnijem razdoblju otarasiti. Detalj prozora:




La Rambla



La Rambla je povijesna avenija u Barceloni. Konstantno je puna života, a pogotovo navečer. Omeđena je drvoredima i puna je kioska i štandova. Nama se nije pretjerano dojmila. Ne zbog činjenice da je pored nas prošetao Zoran Milanović (glavni SDP-ovac 'rvacke iritirajuće političke scene) sa svojom hanumom, već zbog činjenice da je prepuna onih koji previše kradu turiste i koji na svakom koraku prodaju iritirajuće svijetleće elemente i pištaljke.
Progutali ih dabogda.

Neke od zanimljivosti sa same ulice su Plaça Reial.



Kažu, najživlji trg u Barceloni. Ukrašen je palmama, a njegove lampe je dizajnirao sam Gaudi.

Detalja, lampi, balkonića, zgrada po ulicama Barcelone je da ti pamet stane. Ne znaš kuda bi gledao.



Grijeh je ne probati (skupe) slastice koje se nude. Pa smo predahnuli uz „La Rambla“ kolač.





Interesantna scena u navedenoj slastičarnoj bio je neki klinac koji je poput likova iz crtića lizao staklo rashladne vitrine gdje su se nalazili kolači.


Prosvjedi

Ni krivi ni dužni našli smo se usred prosvjeda.



Njihovi prosvjedi izgledaju k'o kakav tulum ili navijačka skupina. To se bubnja, pleše... Inače, Španjolska je u totalnoj banani (a u Hrvatskoj je „super“).
Umorni prosvjednici malo zapalili i popili koju:



Prosvjedi su ti koji su nam omeli hodočašćenje po ruti modernizma, tako da smo ju prekinuli i nastavili našim vlastitim putem.
Nastavivši sa razgledanjem, razgledali smo nebrojene trgiće Barri Gotic četvrti i zgrade. Jedna od njih je:


Capella Reial de Santa Àgata i Palau Reial



Građevina datira iz 1302 godine.


Katedrala

Razgledali smo i katedralu. Nažalost, po njoj su bile skele u unutrašnjosti i izvana jer se renovira.



Katedrala se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u starom gradu - 12 metara iznad razine mora. Gradnja je započela u 13.st., dovršena je tek početkom 20.st. Prije toga, na istom se mjestu nalazila bazilika koju su uništili Mauri.

Unutrašnjost impresionira!



Na ovom mjestu su vidljivi ostaci rimskih zidina, a dio je uklopljen u katedralu.

U vrtu katedrale i danas žive guske. U srednjem bi vijeku guske svojim gakanjem odale svakog lopova koji bi po noći htio ući u katedralu i opljačkati dragocjenosti. Ta tradicija držanja gusaka uz katedralu održala se sve do danas.



Ulični svirači.



Neki popizde kad im ne daš novaca pa neće više svirat' i odu. Amateri.

Opet smo slikali onaj viseći prolaz:



Teško mu je ne odoljeti.


Placa de Sant Jaume



Na ovom trgu se nalazi sjedište katalonske vlade. Prikazana zgrada je gradska vijećnica. U blizini ovog mjesta je Kolumbo 1492. dočekan po povratku iz Novog svijeta.


Dan peti

Palau de la Música Catalana

Palača katalonske glazbe je prava palača. Radi se o razmetanju keramiškim pločicama, skulpturama i veličanstvenim vitrajima. Zbog ograničenog prostora u uskoj ulici teško je u potpunosti vidjeti fantastično pročelje od crvenih cigli i mozaika.



Projektirao ju je gore spomenuti guru Domènech i Montaner.

Zanimljivost šesta: ovo je jedina koncertna dvorana u Europi osvijetljena prirodnom rasvjetom.

Unutra nije baš da daju slikat. Čuvari gunđaju i alergični su na fotoaparate, pa evo jedna-dvije s Interneta:



Stropom dominira ogroman stakleni "mozaik" težak skoro jednu tonu kroz koji prolazi prirodno svjetlo do dvorane. Čak su nam pustili za demonstraciju i zvuk orgulja. Akustika je odlična, iako ne bi čovjek to očekivao zbog velikih staklenih površina svudokolo.



Palača je proglašena svjetskom kulturnom baštinom i pod zaštitom je UNESCO-a. Navečer smo, naravno, otišli poslušati i kako zvuči koncert, pa smo poslušali gudački kvartet obogaćen katalonskim vokalom, harmonikom i udaraljkama.

Zvučalo je milozvučno i odlično!

Dvoumili smo se da li da poslušamo flamenko, ali smo shvatili da flamenko zapravo i nije katalonski umjetnički izričaj, već je to ples/svirka andaluzijskih roma. Flamenko = „ciganska umjetnost“ je specifično Andaluzijska umjetnost, a iz Andaluzije se proširila na Madrid i Barcelonu. U drugim dijelovima Španjolske nije zastupljen. Pa slušati flamenko u Barceloni dođe otplilike kao kad dođete u Hrvatsku i dobijete neobjašnjivi poriv za poslušat' ojkavicu u npr. Varaždinu.

Ovakvih prizora na svakom koraku:





Pa i zgodnih atrija:




Santa Maria del Mar



Impresivla gotička građevina. Građena je preko 50 godina (1329.-1383.). Ima izvrsnu akustiku i jedini je primjer crkve u kompletno katalonskom gotičkom stilu. Građena je novcem trgovaca pa je zato potrajalo.




Casa Batlló



Ovo je vjerovali ili ne stambena zgrada. Građena je između 1904. i 1905. u Gaudijevom ekstremno osobnom stilu. Ovdje se definitivno raspojasao.

Toranj s križem simbolično predstavlja svetog Jurja, zaštitnika Barcelone, koji ubija zmaja (simbol kraljevske Španjolske), dok su balkoni oblikovani kao lubanje njegovih žrtava, a stupovi njihove kosti. Mraaaaak.



Interijer i namještaj je također njegov dizajn.



Bez ravnih linija, molit' ću!

Izlaz u dvorište „smetaju“ 2 stupa. Danas nikome nije jasno što oni predstavljaju.



BTW – sa statikom zgrade je sve u najboljem redu, pa nije to što ste mislili. Pogled na stanove iz haustora:



Taman kad pomislite da ste dovoljno očarani unutrašnjosti stanova, popnete se na krov i onda shvatite: taj je „puko“. U pozitivnom smislu.



Zanimljivo je riješio osvjetljenje putem malih kosih otvora u tavanu. Svjetlost dopire, ali kiša ne može pasti unutra.
Unutra je dojam kao da se nalazite unutar kostura neke živine.



Dimnjaci i „zmajeva leđa“.



Ovi dimnjaci su postali Gaudijev zaštitni znak. Najneobičnija inovacija na kući je ova strma i uska kapa od šarenih pločica koja predstavljaju kralježnicu i ljusku zmaja.



Večernje osvjetljenje:





UNESCO-u se svidjela isto. Malo im je trebalo vremena da im se svidi, pa im se svidjela tek 2005.

Onaj tko nije probao Crema Catalanu, ne zna što je propustio. Radi se o katalonskoj verziji rožate.



Ne znam koja im je fora, ali stvarno škrtare na porcijama.... Ili je predobra pa mi se učinilo.


Dan šesti

Picasso muzej

Većina izložaka u muzeju su Picassova rana djela. Picasso je imao 13 godina kad su njegovi doselili u Barcelonu. Tu se afirmirao. Pošto na ovakvim mjestima nije dozvoljeno fotografirati, evo jedne iz vanjštine muzeja.



Uvijek se sjetim scene Beavis and Buttheada kad ušli u Picassov muzej pa je Butthead rekao: „curator is like "Picasso, Picasso"! a Beavis reče "um..yeah, yeah...pick your own asshole"!

Neponovljivo!


Aquarium i luka

Akvarijum u Barceloni slovi kao jedan od najvećih i najboljih na Mediteranu. U njemu se nalazi oko 450 različitih vrsta ili oko 11.000 jedinki.



Mmmmmm, s krumpirom.

Predstavljena su različita mora, a pomične trake vode posjetitelje kroz stakleni tunel ispod oceana s morskim psima, ražama i drugim morskim nemanima.



Pokretna traka koja vozi oko kupole:



Pogled na usidrene brodove i luku:





Konstantno otkrivanje uskih uličica Barcelone je nastavljeno.



A ima i ovakvih stvari.



Ovo se prodaje. Leševi gratis.
U Zagrebu ovakva zdanja znaju nazivat' „stanovima“ pa ih čak i iznajmljivat'.


Arc de Triomf

Svi gradovi koji drže do sebe (čitaj: haračili okolo) imaju slavoluk pobjede.



Napravljen je 1888. kao glavni prolaz za svjetsku izložbu, a pun je šetača, umjetnika, zgubidana, razplesane rulje i drugih. Izgrađen je u španjolsko maurskom stilu. Na kraju ove šetnice je ulaz u Citadela park preko kojeg se pruža pogled na dvije najviše zgrade u Barceloni.




Dan sedmi

Pijaca Boqueria

Tržnica Boqueria je bila pravo otkriće. Kažu da je „naj“ u cijeloj Europi. Bogatstvo mirisa, boja, voća, povrća, morske hrane. Datira još od 1217. godine, a smještena je uz samu La Rambla šetnicu.
Tržnica je dobila mnoge nagrade u prošlosti a jedna među njima je i nagrada iz 2005. za najbolju tržnicu na svijetu.



Ukratko savršeno.



Nismo mogli odoljeti pa smo zaposlili nepce i ostala osjetila. Proklinjali smo sebe zašto smo ovo mjesto „otkrili“ skoro na kraju putovanja.
Uživašmo u prstacima (nekim velikim) i škampima.



A niti voćnu ponudu nismo zaobišli.



Ovo purpurno je kaktusov plod. Izgleda odlično ali nema ukusa. Ostatak je odličan! A vidi šumskih. Navedenu salatu nazivaju „Macedonies“.


Museu Maritim and Drassanes

Barcelona je postala poznata po graditeljstvu velikih galija koje su se gradile upravo na ovim prostorima. Danas je to muzej. Nažalost, 2/3 muzeja se preuređivalo tako da smo ostali uskraćeni za pogled na ta veličanstvena plovila.
Replika podmornice korištene prije 150 godina.



Unutar muzeja su izložene i pretkolumbijske karte uključujući i onu iz 1493. koju je koristio Amerigo Vespucci.



Nezaobilazni je spomenik Kristoforu Kolumbu.




Crkva La Mercè

Vrlo dojmljiva mala barokna crkva La Mercè.



Imali smo priliku svega 5 minuta uživati u njenoj akustici, jer smo došli 5 minuta prije zatvaranja. Pa nas istjeralo.




Parc de la Ciutadella

Park je imao burnu prošlost. Na ovom mjestu je nekad bila masivna zvjezdolika citadela izgrađena između 1715. i 1730. Kasnije je pretvorena u zatvor i bila je omražena za vrijeme okupacije Napoleona. Kasnije u 19. stoljeću su bile liberalne represije a na ovom prostoru su bila postavljena i vješala. Upravo ona koja su bila postavljena na mjestu one magične fontane ispred MANC-a. Sve je to u 19. stoljeću srušeno i napravljen je park koji je predan gradu, da bi se na ovom mjestu 1888. održala svjetska izložba.

Na samom ulazu parka dominira zoološki muzej. U parku je i ZOO vrt koji nismo imali pretjerano vremena za posjetiti.
Ovaj muzej se zove „Castell des tress dragons“.



U parku se nalazi i jezerce gdje je moguće iznajmiti čamce i malo veslati. No, pošto to izgleda više kao bara, a manje kao jezero, mudro smo zaključili da ne vrijedi dati 7 € za polusatno gnjiljenje u čamčiću. U Barceloni imaju običaj drapat turiste na svakom koraku, malte ne k'o kod nas na Jadranu.



U ovom parku žive papagaji na palmama, a postoje i nasade naranči.



Park nudi razne kulturne i rekreativne aktivnosti, tako da nije rijedak prizor vidjeti mlade koji se spontano okupe, dofuraju instrumente i sviruckaju u društvu.



Ili poput ovog asocijalnog momka koji je odlučio svirat' nikome.



U perivoju parka Placa de Armesu uzdiže se slavoluk koji je projektirao arhitekt Fontserea uz pomoć Gaudija, tada još mladog studenta.



U ovom parku se danas nalazi katalonski parlament.


Torre Agbar

Kontroverzna 38-katnica, visoka 144 metara. Zgrada je prilično kritizirana u Barceloni. Nije baš da sam ju uspio uslikat iz blizine, a po noći bez stativa ispadne loše, evo s Interneta fotka.



Ne, sa rezolucijom ove slike je sve uredu, samo se čini da je ispikselizirana zbog rasporela LED-ica i osvjetljenja na samoj zgradi. Efektno.
Iako je kritizirana, osvojila je međunarodnu arhitektonsku nagradu. Sjedište je lokalne tvrtke za vodoopskrbu.

Francuski arhitekt Nouvel bio je inspiriran oblikom planine Montserrat pored Barcelone i oblikom eruptirajućih gejzira. Taj oblik je opisivao kao „falični karakter“ kako je izjavio u jednom intervjuu. Zahvaljujući neobičnom obliku, zgrada je brzo dobila nekoliko nadimaka, „el supositori“ (čepić), „l´obus“ (školjka) i još poneko koje nije pristojno spominjati. Noćnog osvjetljenja je rješeno pomoću LED-ica koje omogućavaju projekciju različitih svjetlosnih efekata na fasadi.


Hotel

Hoteli u Barceloni su relativno skupi. Doba jefine Barcelone je davno iza. Mi smo izajmili jedan sasvim dobar, oko 2 km udaljen od la Ramble i ili 1,8 km udaljen od Sagrada Familije.




Dan osmi

Pošto je ovo naš posljednji dan u Barceloni, odlučili smo ga upamtiti po dobroj hrani. A onda se pomalo zaputiti na aerodrom. Tako je uz jutarnju kavicu (btw – u Barceloni jednostavno nije moguće popiti lošu kavu) sjela je i fina delicija:



Pa odmah nakon ovoga nezaobilazni frape od egzotičnog voća. Taman bacili đir po onoj prekrasnoj pijaci ogladnili i ubili se u ovome:







Ja gladan.


Aerodrom i povratak u Zagreb

Aerodrom u Barceloni je oveći. Veliko stakleno zdanje bez nekih nepotrebnih džidža. Riječ je o 2 prilično odvojena terminala koje povezuje autobus koji da bi stigao od jednog do drugog vozi i dijelom brze autoceste (autoput).



Vratišmo se i u Zagreb. A što je to što Zagreb ima? (Odgovor znate sami ionako).

I'll be back. Someday.


Uživajte!
.:: MISHO ::.