TRAVELING

A   P E R S O N A L   P A G E
 

 
 
00:HOME   01:ABOUT ME   02:HI-FI   03:MUSIC   04:TRAVELING   05:PHOTOGRAPHY   06:CONTACT   07:LOGIN
 
 


HOME / TRAVELING / CASTLES FROM SALZBURG AND BAVARIA


Dvorci i znamenitosti regija Salzburg i Bavarske


Misho is riding again.
---------------------------
Kviz znanja: Što se dogodi kada okupite sljedeće igračke na jednom mjestu?

Six pack oldie:



plus Gertruda:



plus zrcalopomično škljocalo:



plus bestrzajni top:



plus sveobuhvatni našarafni širokovidjelac:



plus snimalo sa monoklom širokog gledišta:



plus harač koji još nismo dali državi:



plus dvojica iz ove vesele skupine:



Treći je bio pizda.

Odgovor na kviz pitanje: dogodi se obilazak 7 dvoraca, 3 grada, 2 jezera, 1 špilje, 1 muzeja, 1 nacionalnog parka i 1 pivnice (nije se imalo vremena za više), a sve popraćeno fotografiranjem te video zapisom.

Kako je sve počelo?

Četvrtak 18.6. u 21.30:
Monkey #1: «usranog li vremena u Zagrebu, aj'mo negdje»
Monkey #2: «mogli bi. 'bem ti kišurinu više.»

Četvrtak 18.6. u 22.00:
Monkey #1: «hoćemo posjetit' dvorcovlje po austrijskim i njemačkim Aplama?»
Monkey #2: «ajd'»
Monkey #1: «krenuli bi ujutro?»
Monkey #2: «naravno, idemo!»
Monkey #1: «evo otvorio sam Google Earth, aj'mo popikat' točke koje bi posjetili»
Monkey #2: «pukni ovu točku, pa onu, pa ćemo ovdje svratiti, pa ondje, e tu bi mogli noćit', joj ovo je dobro za vidjet', a tu ako ostane vremena, e nećemo ovdje ja sam tu već bio i super je, jebiga, malo je vremena.»

Četvrtak 18.6. u 23.45:
Monkey #1: «evo ga, gotovo!»
Monkey #2: «krećemo u 6.»

Petak 19.6 u 5.00:
Zvrrrrrrrr.........wake up! Kresss, kressss auto, i na put! Nema se vremena za odugovlačenje, ima toga puno za obići u naredna 4 dana.


Dan prvi

Prva ruta putovanja izgledala je ovako:



Prvotni plan je bio posjetiti mali srednjovjekovni mistični dvorac u austrijskim Alpama imenom Burg Falkenstein o kojem se relativno malo zna. Nalazi se pored malog gradića Obervellach. Naravno, put vodi preko Slovenije. Odmah što primjetite pri ulasku u tvorevinu pod imenom Europska Unija je to da vam se sere od vinjeta. A drugo što primjećujete kroz Sloveniju (http://en.wikipedia.org/wiki/Slovenia) je to da su izgradili novih 900 metara autoceste, pa u kombinaciji vinjeta-autocesta, stvarno brzo stignete do tunela Karavanke. Do Obervellacha ima nekih 300 km, a vozite li opušteno stigne se za niti 3,5 h.
Ma koliko često prolazili Alpama, svojom grandioznošću uvijek očaravaju.



Nakon vožnje po autocestama, skrene se prema visokim Alpama. Nastavak vožnje slijedi lokalnim cestama i začas ste u Obervellachu. Selo neko.




Obervellach



Zaputili smo se vidjeti jedan interesantan dvorac Burg Falkenstein. Put nas vodi kroz malo alpsko selo Obervllach. Pogled puca po kotlini.



Kako bi došli do njega, potrebno je hodati po nečijoj livadi. Kada te seljani počnu čudno gledati, onda ih upitaš na engleskome za put. Naravno, gledaju te u čudu jer taj strani jezik do njih još nije dopro. Produžili smo dalje.


Burg Falkenstein



Ovaj mali srednjovjekovni dvorac nije baš nadaleko poznat i nije toliko razvikan za razliku od ostalih austrijskih dvoraca. Do njega se dolazi malim uskim poljsko-šumsko-alpsko-strmim puteljkom.



Dvorac je imao burnu prošlost. Napravljen je 1164. godine, a više puta je rušen, obnavljan, dograđivan, pljačkan, paljen, mijenjao vlasnike, vladare, namjenu. Trenutno je u privatnom vlasništvu, te nije uređen za posjetitelje. Naravno, njegovom prošlošću dominirali su i Habsburgovci (ti su ionako bili svakom loncu poklopac). Legenda veli da je bilo i hrvata u vlasničkoj strukturi. Nije se morala dobivati građevinska, uporabna, gruntovna, pa naravno, eto i hrvata.







Zanimljivo je vidjeti kako su ljudi u prošlosti bili niskog rasta. Primjetite vrata. Nažalost sve što smo mogli vidjeti od unutrašnjosti, vidjeli smo kroz rupu u vratima.




Nacionalni park Hohe Tauern



Posjet nacionalnom parku Hohe Tauern (Visoki prolazi) bio je neplaniran. Naime, htjeli smo doći do jednog mjesta sa nekim interesantnim prirodnim ljepotama, pa nam je naša suputnica elektronskog porijekla, izvjesna gospođa Gertruda ukazala na činjenicu da skrenemo desno i ukrcamo se na (pazi sad!) trajekt. No, inženjeri po prirodi kakvi jesu odmah su postali zbunjeni, jer riječ "trajekt" i riječ "Alpe" ne idu skupa u istoj rečenici. Pa smo stali. Pa smo produžili svojim putem i došli do ovog prekrasnog nacionalnog parka.



Što se desilo sa Gertrudom? Gertruda je uredno "ferry" prevela sa "trajekt". A to je pogrešno jer "ferry" označava bilo kakav ukrcaj automobila na drugo prijevozno sredstvo (brod, trajekt, skela, vlak, kamion). Pošto je ovo dio Austrije sa najvišim planinama, čak su 32 vrha viša od 3000 metara nadmorske visine (Großglockner 3798 m je ujedno i najviši vrh Austrije), ceste se rade jedino po kotlinama, mi smo trebali ukrcati auto na vlak i kroz tunel dugačak oko 5 km prevesti se vlakom na drugu stranu planine. To nismo učinili iz razloga što je bilo potrebno čekati neko vrijeme vlak. Ono što smo vidjeli je zaista spektakularno.



Nacionalni park Hohe Tauern možemo prevesti kao «Visoki prolazi» zbog toga što su ovaj dio Apla koristili rimljani kao prolaz prema srednjoj Europi. Prostire se površinom od 1.834 km2 što ga čini jednim od najvećih nacionalnih parkova Europe. Hohe Tauern je najstariji nacionalni park u Austriji. Prostire se unutar 3 provincije: Salzburg, Tirol i Koruška.



Na gornjoj slici uredno se vidi dio puta rimljana, točnije prolaza.



U samom parku nalazi se i skijalište, a kada nema snijega na obroncima pasu krave. Milke. A ja mislio da su plave, kad ono.....



U čudu što Milke nisu plave, službeni fotograf ovog putovanja htio se izbliza uvjeriti kako je to moguće, a privučen velikim sjajnim zvonom oko vrata uznemirio je raspored i mirnoću preživanja te je ova postala nasrtljiva.
Nije podnijela to što joj se fotograf unio u bulju koristeći širokokutni objektiv.
Slikano u bijegu od iste.
Niz obronke spuštaju se brojni potočići nastali otapljanjem snijega. Trebam li napominjati da su mrzli?




Eisriesenwelt (ledena špilja)

Nakon oporavka duha i tijela nacionalnim parkom Hohe Tauern, zaputili smo se vidjeti jedno od čuda Alpa. Svijet ledenih titana (Eisriesenwelt). Ruta izgleda ovako:



Put vodi do Werfena (poznatog austrijskog gradića o kojem će biti riječi malo kasnije). Put je dugačak oko 145 km, a stigne se za manje od 2h. Posljednja dionica puta je izrazito strma, ito toliko strma da ju voziš u 1. brzini (uzbrdica 21%).
Mjesto gdje se kupuju karte za ulaz:


(preuzeto sa eisriesenwelt.at)

Zanimljivo arhitektonsko zdanje. Karta za posjet špilji, uključujući i žičaru dođe 19€. A pošto slika godovi više od 1000 riječi, evo opisa:



Sve jasno!

Eisreienswelt ledena špilja je najveća ledena špilja na svijetu. Hodnici i prolazi se prostiru oko 42 km (slovima: četrdesetdva kilometra), a led se nalazi tek jedan kilometar u dubini. Špilja se počela formirati prije 100.000.000 godina. Formiranje još nije završeno. Oko 1 km je uređeno za posjet. Slika izgleda špilje:



Unutar špilje led na pojedinim mjestima debeo je i do 20 metara, a starost leda je i do 5000 godina. Otkrivena je 1879. godine. Prije njenog otkrića, lokalno stanovništvo vjerovalo je da je ona ulaz u pakao, odbijajući ulazak u nju. Temperatura u špilji je nešto ispod 0°C.

Ovako je, dakle, izgledao ulaz u pakao:



Zanimljivost prva: špilja se nalazila na popisu novih 7 svjetskih čuda

Nakon što se obavi kupnja karte za upad, puteljak do samog grotla (gornja slika) izgleda ovako:



Brojne provalije prema Salzach dolini. Nedaj Bože strmopizdit' se.



Nakon jedno 15-20 minuta hoda dođete do žičare koja vas vozi do vrha.



Ustvari, ovo nije žičara već uspinjača ili lift, jer doslovno ide okomito. Digne se nekih 500 m u vis. Odjednom se nađete u društvu ljudi iz cijelog svijeta. Finaca koji su se došli divit ledu, kakti nema toga kod njih, Kineza, njih cijelo tuce, pa negoduju što ih 250 mora čekat novu gondolu jer nisu svi stali.


(preuzeto sa eisriesenwelt.at)

Žičara vozi 3 minute, a za one sklone mazohizmu pješice mogu stići do vrha za 90 minuta. Neka hvala! Želimo zdravi dočekati starost, bez vena na nogama. Pogled na Salzach dolinu:



Nakon žičare ima se još 15-20 minuta hodati do ulaza. Put je nevjerojatan! Pogledajte:



Zgodno je riješena opasnost od lavine.



Ne mogu se oteti dojmu da sam ovo već negdje vidio na TV-u. Discovery ili slično. Vjerojatno neki od National Geographic časopisa ili sličnih derivata. Pogled iz špilje:



Strašno jaki vjetrovi pušu na ulazu u špilju. To je prirodna izmjena zraka. Šiplja funkcionira kao dimnjak. Dok je ljeto, vanjska temperatura je puno viša od unutarnje. Vjetar puše iz špilje (donja strana, tj. ulaz). Preko zime je obrnuto. Vjetar puše u špilju.



Unutra, naravno nema osvjetljenja, pa svaki posjetitelj dobije karabitku.



Snimanje u špilji je zabranjeno. Razlog: zaostajanje posjetitelja, ali to nas nije smetalo da načinimo čak sat vremena video materijala. On meni nema snimanja!







Led čini interesantne formacije. Špiljski medvjed:



Špiljski slon:



Prošle godine mu je noga otpala.
Zadnjih par godina količina leda se naglo povećala. Nema znanstvanog objašnjenja zašto.


(preuzeto sa eisriesenwelt.at)

Gotovo cijelim putem se hoda, tj. penje ili silazi po drvenim stepenicama, držeći se za INOX gelendere. Ned'o vam Bog jezik prisloniti uz njih. Uvijek se sjetim ove scene (film Glup i gluplji):



Oko špilje postoje brojne planinske staze, kao recimo ova na donjoj slici. Potrebno je držati se za sajlu ne bi li slučajno završio koji kilometar (doslovno) dolje u provaliju.



Neustrašivi autor.


Burg Hochenwerfen (Werfen)


(Slika preuzeta sa Wikipedije)

Tvrđava Hochenwerfen nalazi se u gradiću Werfen, 40-ak km južno od Salzburga. Datira iz 1077. godine, a građena je za princa i nadbiskupa Gebharda. Građevina se nalazi na 155 metarskoj litici sa koje puca pogled na Salzach dolinu i rječicu. Jedna je od 3 ključne tvrđave koje su služile pri obrani salzburške nadbiskupije od kralja Henryja IV.



Tvrđava je proširena u 12-tom i 16-tom stoljeću kada je dodano i masovno naoružanje kao obrana, a imala je raznolike namjene, pa čak je služila i kao zatvor. 1931. ju je zadesio veliki požar. Poslije je obnovljena. Nakon II sv. rata, pa sve do 1987 korištena je za obuku lokalne policije. Posjetiteljima je posebno zanimljiva kolekcija oružja, te demonstracija lova sa orlovima.



Iza vrata:



Zašto cijeli svijet voli stavljat' srca na vratima WC-a? Srednjevjekovni WC:



Zanimljivost druga: Burg Hochenwerfen je poznat po fantastičnim scenama filma „U orlovom gnijezdu (1969)“ u kojem glumi Clint Eastwood.

Vrijeme nam nije išlo na ruku. Pljuščina. Imali smo na umu posjetiti još ponešto u okolici Werfena, ali mudro smo zaključili da je najbolje zaputiti se u Salzburg i potražiti nekakav hotel.

Ruta puta:



Nekih 45 km vožnje, i Salzburg je tu. Ali eto novog problema: naći jeftin i pristojan smještaj (hotel). Na ovaj put smo krenuli ne napravivši nikakvu rezervaciju smještaja, jer nismo znali gdje ćemo se zadesiti. Ruta puta je planirana gotovo „on site“. Zanimljivije je i pustolovnije.
Nakon šarmiranja recepcionarke i predstavljanja kao studentarija (iako smo zadnji puta fakultet vidjeli prije 9 godina), zahvaljujući mlađahnom izgledu uspjeli smo se nagoditi za smještaj u pristojnom hotelu za 90€. Doručak uključen. Jeftinije od toga nema.


Dan drugi
Salzburg



Doručak kakav se pamti! Toliku raznovrsnost, ukus, izbor namirnica još nisam vidio u hotelima, a bome bijah u cijeloj gami hotela po Europi i malčice još.
Mislim da smo pojeli za šestoricu. Misliš da nas je briga za to?



Salzburg ima oko 145 000 stanovnika. Salz na njemačkom znači sol. U okolici Salzburga nalazili su se rudnici soli, koji su zatvoreni nakon višestoljetnog iskapanja. Sol se kopala sve do 1989. Grad leži na rijeci Salzach. U starom gradu su prelijepe katedrale, izgrađene u gotičkom i baroknom stilu od kojih su neke starije od 1000 godina. Zbog toga je ovaj grad u srednjem vijeku prozvan Sjeverni Rim. U II sv. ratu dosta jedinstvenih građevina je uništeno.

Salzburška katedrala:



Prva crkva na ovom mjestu bila je izgrađena još 774 godine. 842. godine udara grom u nju i zapaljuje se. Nekoliko je puta u povijesti rušena (posljednji puta u II. sv. ratu) i obnavljana.



Nakon II svjetskog rada obnova je trajala sve do 1959. Izgled stropa:





Ispod katedrale je kripta u kojoj su pokopani mnogi biskupi:







Salzburg je poznat i po tome jer se u njemu 1756. godine rodio Wolfgang Amadeus Mozart.



Njegova rodna kuća (Mozart Geburtshaus) je danas pretvorena u muzej. Na svakom kutu grada je zato moguće kupiti slasticu po imenu Mozartkugle. Ito originalne. Kopljem bolje od onih koje možemo kupiti po našim trgovinama. Obično imaju plavi omot, a iskusni tvrde da ih je moguće kupiti samo na 2 mjesta u Slazburgu (nisam provjeravao istinitost).



Današnji izgled grada datira iz razdoblja 16., 17. i 18. stoljeća kad je započeta transformacija iz srednjevjekovnog u barokni grad.



Od 1996. stari dio Salzburga je pod UNESCO zaštitom.

U Salzburgu smo posjetili našeg prijatelja. Budući da po cijelom svijetu imamo raznolikih priatelja, jedan od njih je ovakav:



Velim mu ja da je proba odvić' od horsa, ali teško mu ide. Konjina. U zadnje vrijeme počeo brijat' na scientologiju, povukao bi se negdje u samostan i razmišlja o osnivanju death metal benda. Radi u fušu. Vozi turiste, koji se pak oduševljavaju svaki puta kad ima probavne smetnje. Veli da se ne suzdržava.


Hohensalzburg

Simbol grada Salzburga je stara tvrđava/dvorac Hohensalzburg.



Dvorac je dugačak 250 m i širok 150 m što ga čini jednim od najvećih i najbolje očuvanih srednjevijekovnih dvoraca u Europi.



Konstrukcija dvorca započela je 1077. godine za nadbiskupa Gebhard von Helfensteina. Najprije je imao drvene zidove. Kasnijih godina dvorac je proširen, te su mu 1462. dodani novi prsteni zidova te tornjevi.



Jedini puta kada je dvorac bio pod opsadom je onda kada je grupa rudara, farmera i seljaka opkolila dvorac. Bijaše to 1525. Najvjerojatnije su ga opkolili vilama, a pogađate kakve šanse imaju drvene vile protiv užarenog ulja, bedema i oružija iz tog doba.





I ovaj dvorac je služio kao zatvor u I sv. ratu. 1900-te je izgrađena uspinjača. Imali smo sreću pa smo potrefili dan kada je bilo raznih predstava i događnja.



Ovo dolje izgleda malte ne k'o da si doš'o pred 'rvacki Sabor. Samo što ovi na slici glume.



Legenda kaže da su topovi ispaljivali kamene kugle težine od oko 200 kg.



Pogled na Salzburg i okolicu je vrhunski!



Šteta što se nema vremena jer u okolici Salzburga ima pregršt starih srednjevjekovnih utvrda. Jedna od njih u šumovitom brdašcu:




Chiemsee

Vrijeme leti, mi imamo još puno toga u planu, pa smo krenuli dalje. Sljedeće na redu je jezero nedaleko od Munchena, Chiemsee (čita se kim'ze: ). Poznato po tome što se na jednom od otočića nalazi kopija Versailles dvorca ludog bavarskog kralja Ludwiga II. Pa smo se zaputili vidjeti taj dvorac po imenu Herrenchiemsee ili Novi dvorac.

Ruta puta:



Od Salzburga se stigne za nekih 45 minuta vožnje i udaljen je svega 66 km. Chiemsee je najveće Bavarsko jezero. Površina mu iznosi 80 km2. To je treće po površini jezero u Njemačkoj. Formirano je prije 10.000 godina nakon posljednjeg ledenog doba. Najveća dubina mu iznosi 73 metra. Jezero i okolica poznati su po vikendašima iz Münchena. Očuvan je i stari uskotračni parni vlak koji je još uvijek u funkciji.



Vlak vozi svakih 40-ak minuta i prava je šteta što nismo imali vremena voziti se njime po okolnim selima. Mislim da bi bio pravi doživljaj. Za prijevoz do Ludwigovog dvorca na Herrenchiemsee-u potrebno je sjesti na brod koji vozi nekih 30 minuta do otočića.




Herrenchiemsee (New Palace)



Herrenchiemsee, dvorac kralja Ludwiga II. Građen je između 1878. i 1885. godine. Izgradnja je koštala nejverojatnih 125.400.000 $. Dvorac izražava Ludwigovo divljenje franskuskom kralju Luju XIV. Kopija je dvorca Versailles. Oko dvorca se pružaju prekrasni vrtovi, fontane i perivoji. Inače, na jezeru Chiemsee ima par otočića na kojima se nalaze također kraljevske znamenitosti.

Fontane su isto vjerna kopija Versaillesa.





Na kraju ovog perivoja je umjetni fjord.



Dovršeno je samo 20, od 70, soba. Ludwig II proveo je svega 10 dana u ovom dvorcu, a prespavao je samo jednu noć. Snimanje i slikanje u dvorcu strogo je zabranjeno. Razlog: idioti. Šta fali snimati bez blica? Ali to nas nije smetalo da načinimo čak sat vremena video materijala i okinemo nekoliko fotografija. Oni nama nema snimanja!

Predvorje:



Dvorana ogledala:



Dvorana ogledala najpoznatija je soba u dvorcu. Iako je kopija one iz Versaillesa, Ludwig II je htio još više, pa je čak duža nego Versailles uzor. Unutar dvorca nalazi se i veliki svijećnjak/luster Meissen porculana, inače najveći na svijetu.



Pošto je kralj bi užasno asocijalan, a bio je i peder, volio je objedovati u miru i nije htio da ga posluga poslužuje, dvorac je imao stol koji se posebnim liftom spuštao kat ispod. Time bi posluga postavila stol, te bi se opet digao korz pod, spremljen za "gladnog" kralja. Dvorac je za ono vrijeme bio tehnički napredan. Imao je zahod sa ispiranjem i centralno grijanje.

Na samom otoku se nalazi park sa konjima, a ima prilično i krava, kapelica, samostan.




Rosenheim



Rosenheim je mali bavarski gradić od kojih 60-ak tisuća stanovnika otprilike na pola puta između Salzburga i Münchena. Došli smo tu ne bi li potražili prenoćište. Nađosmo ga u jednom malom privatnom, malte ne seoskom hotelu za pristojnih 76€. Rosenheim je poznat kao studentski grad. Puno je mladih, studenata i drogeraša.



Tu je pao mrak pa smo odlučili uživati u večernjim vedutama grada.



Zanimljivost treća: Rosenheim je prvi njemački grad u kojem je ikad bio autor ovih redaka. Nakon skoro 20-ak godina, lijepo ga je opet vidjeti.


Dan treći
Linderhof

Svanuo je dan treći. Pogled sa hotelskog balkona (Rosenheim):



Doručak u hotelu. Razmaženi onim doručkom iz Salzburga, ovaj nas se i nije toliko dojmio. Fora je bila što smo se i rukama i nogama pokušavali sporazumjeti sa djelatnicom hotela (recepcionarka, služavka u restoranu) koja nije znala engleski. Naš barbarsko-keltski (*1) i nije na zavidnom nivou. A onda na kraju skužimo da razumije hrvatski jer studira kroatistiku. Ito u Dubrovniku. Sva sreća da nismo ništa o njoj lajali. Napomena: gdje god da jesi, ne laj o drugima i pazi što pričaš. I najnevjerojatniji narodi uče ili znaju „naš (*2)“.
Nismo se previše zadržavali jer ima još toga za vidjeti pa smo krenuli za Linderhof. Ruta ide ovako:



Linderhof je udaljen nekih 125 km. Nakon vožnje autocestom prema Munchenu, skrene se na lokalne ceste (odvojak prema Garmisch Partenkirchenu) i slijedi vožnja seoskim predjelima južne Bavarske.



Dvorac Linderhof je najmanji od tri Ludwigova dvorca i jedini dvorac koji je skoro dovršen za kraljevog života. Gradnja je započela 1869. Snimanje i slikanje u dvorcu strogo je zabranjeno. Razlog: još jedni idioti. Šta fali snimati bez blica? Ali to nas nije smetalo da načinimo čak 45 minuta video materijala. Oni nama opet nema snimanja!



Nažalost, nismo uspjeli okinut koju fotografiju zato što je pun k**** posjetitelja, a mjesto je dosta skučeno. Zato evo par s Interneta.

Ponovo famozna soba ogledala:



Kralj je imao običaj spavati po danu, a po noći puno čitati, pa mu je ova prostorija služila kao pojačivač svjetla od svijeća. *ebiga, lako je spavat' po cijele dane kada cijela Bavarska plaćala tvoje hirove.

Ponovo famozni svijećnjak koji je najveći na svijetu nekog češkog poznatog proizvođača. Nikad čuo.



Dvorac je također posjeta kralju suncu Luju XIV. Kao suprotnost kralju suncu, Ludwig II sebe je nazivao kraljem mjeseca. Bio je fan plave boje i labudova, pa je prepuno labuđih, plavih, mjesečevih i sunčanih motiva. Imao je također onaj famozni stol koji se uvlačio u kat ispod te centralno grijanje. Puno je elemenata prekopiranih iz Versailles dvorca. Okolica dvorca je.... nemam riječi. Teško je da se to može slikama, a kamo li riječima opisati. Treba otići na lice mjesta. It's nice to be king.

Živio hedonizam.



Park slovi kao jedan od najljepših kreacija u povijesti. Kombinacija je elemenata baroka, talijanskih renesansnih parkova i engleskih vrtova.



Pošto je kralj bio fan plave boje, česte su dekoracije te boje.



Oko dvorca je šetnica:



Venus Grotto (Venerina špilja)

Špilja je sagrađena za kralja. Ulaz:



Ilustracija je prvog čina Wagnerove opere "Tannhäuser". Ludwig II je inače bio strastveni ljubitelj Wagnera. Vjerojatno je bio i zaljubljen u njega. Derpe. Obožavao je sjediti u zlatnom čamcu i slušati opere, a legenda kaže da su čamac vukli labudovi.



Na operama je često je ugošćivao razne visoke uzvanike, ali pošto je bio asocijalan, sjeo bi malo podalje od njih i u osami slušao. 24 Siemens generatora bila su instalirana u špilji i davala osvjetljenja različitih boja, ovisno o raspoloženju. Stalaktiti i stalagmiti su umjetni.



Moorish kiosk. Orijentalnog stila. Zamisli, usred Alpa. Uklopio se k'o govno u punču.





Marokanska kuća. Orijentalnog stila. Kupio ju kralj na Expo sajmu u Beču, pa ju je malo "nadžidžao" u royal stilu.



Park je ogroman. Prošećete li okolicom, otkriti će se sve čari njemačkih Alpa.



Hunding daščara. Inspirirana je prvim činom Wagnerove opere "Valkyrie". Primijetite veliko umjetno drvo. Ludwig II koristio ju je pri proslavi germanskih praznika. Koristio ju je i kao bijeg od ljudi, kad bi mu bilo dosta svega.



Pretpostavljam da se ovdje urokavao.
U parku se nalaze i druga zanimljiva čudesa. Neka brvnara:



Okrugli hram. U njemu je kip Venere.



Pogled sa okolnog brdašca.



Ala je uživao, svaka mu čast.


Neuschwanstein

Nakon doživljaja kraljevskih perivoja bavarskih Alpa, zaputili smo se vidjeti krunu ovog putovanja. Highlight of the trip: Burg Neuschwanstein. Ruta ide ovako:



Neuschwanstein (Schwangau) udaljen je nekih 45 km. No zbog alpskih uskih i zavojitih cesta, vožnja je potrajala sat vremena.

Zanimljivost četvrta: ovom rutom nekoliko puta se prelazi Njemačko-Austrijska granica. Put čak vodi i crtom razdvajanja. Ustvari, u civiliziranoj Europi je to crta „spajanja“.

Pošto cesta ide pored jezera Plansee, unatoč lošem vremenu nismo mogli odoljeti ne stati i vidjeti koliko je hladna voda.



Mrzzzzzla, a i prokleta kiša opet je počela padati. Toliko nam je već išla na živce da smo se htjeli pokupiti i otići za München. Makar žrtvovali Neuschwanstein. Na kraju smo se ipak predomislili, a donje slike će pokazati da smo bili u pravu.


(preuzeto sa Interneta)

Dvorac Neuschwanstein, prevedeno: dvorac „Novi labuđi kamen“. On spada u onu skupinu građevina koje su „must see“. Kažu da je najljepši dvorac na svijetu. Ispravno se čita: „noj švanštajn“, dok ga često pogrešno čitaju „noj švajnštajn“. Prevedeno bi značilo „novi svinjeći kamen“. Svinjac, ili utvrda svinja. Krmak-dvor. Krmčevina. Krmkovlje. A to nikako nije kraljevski naziv dvorca.



Neuschwanstein je 1869. godine dao sagraditi bavarski kralj Ludwig II. Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu. Građen je od 1869. pa do 1886. Pojedini su detalji preuzeti iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina.



Prostire se na površini od 5.935 m˛. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka (ondašnjih).





U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac u gotičkom stilu Hohenschwangau. Dao ga je sagraditi Ludwigov otac, kralj Maximillian II. U ovom dvorcu Ludwig II upoznaje Wagnera. Ustvari tu se zaljubio u njega.



Okolina dvoraca:



S pogledom na jezero.



Slijedi muka zvana kupovanje karti za upad. Turista brdo. Strava. Čeka se oko 2-3 sata za ulaz. Inače do dvorca, koji se nalazi na 200 metarskoj uzvisini, voze kočije (doslovno nabildani konji) ili autobus. Može se i za 45 minuta stići pješice, no takvome mazohizmu nismo skloni. Kada smo došli busom do dvorca, tek tada smo shvatili da je trebalo karte kupiti dolje u gradu. No, ipak smo našli informacije i mogućnost kupnje ulaznica u samom dvorcu. Zatražismo ih. Teta veli da moramo čekati najmanje 2 sata za upad. A kiša. Smoždivši se i napravivši takve face da bi nam čak na ulici dali 2 kune, teta se smilova i ispod pulta izvuče 2 ulaznice kojima je moguće ući uz poček od samo 1 sat. Veselju nema kraja.
Snimanje i slikanje u dvorcu strogo je zabranjeno. Razlog: idiotizam je zarazan. Nazi svinje. Šta fali snimati bez blica? Ali to nas nije smetalo da načinimo 40 minuta video materijala i okinemo nekoliko fotografija. Oni nama nema snimanja! Nek' crknu sad. Eto im.



Dvorac je raspolagao vlastitim sustavom grijanja i zvoncima za poslugu. Imao je i vlastiti sustav za grijanje vode te zahode s automatskim ispiranjem. Budući da smo obišli Linderhof i Herrenchiemsee, pomalo smo iznenađeni što ovaj dvorac ne obiluje tolikim kičom kao ona dva.


(preuzeto sa angeles.sierraclub.org)

Masivni krevet izrađivalo je 14 majstora preko četiri godine. Ludwig je uhićen u noći 1886. godine upravo u svojoj spavaonici i uskoro proglašen duševno bolesnim. Najimpresivnija je i najveća "Dvorana pjevača".


(scan iz knjige o dvorcu)

Na stropu se nalazi 96 ploča koje rezoniraju na različitim frekvencijama, pa je pravi doživljaj ovdje slušati koncerte. Sa balkona dvorca pruža se spektakularan pogled. Pogledajte:



Savršenstvo! Riječi su ionako suvišne.

Izlaz iz dvorca vodi kroz jedan prilično dugačak prolaz/tunel za neku građevinu. Prolaz je korišten od strane posluge koja se nije smjela kretati tamo gdje i kralj. Pa su imali posebne strme i uske stube. Prostorije su bile odvojene neprozirnim staklima kako bi se asocijalni homić (*3) mogao neprimjetno kretati dvorcem.



Blizu dvorca nalazi se vidikovac do kojeg se dolazi preko mosta.



Ovo je jedan od prvih čeličnih mostova uopće. Visina mosta je očaravajuća. Mnogi posjetitelji ne usuđuju se prijeći na drugu stranu. Do vidikovca dolazi se strmim i uskim puteljkom. Ponegdje i četveronoške.



Hrabri i uporni bivaju nagrađeni odličnim pogledom na dvorac.


(preuzeto sa Wikipedije)

Dvorac Neuschwanstein je jedno je od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 milijuna turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine.

Zanimljivost peta: Ovaj dvorac poslužio je kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda.
Zanimljivost šesta: Pred kraj Drugog svjetskog rata u dvorcu su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke koje su posljednjih dana rata odvezene na do današnjih dana nepoznato mjesto. Prema nekim teorijama potopljene su u obližnjem jezeru Alatsee, no te pretpostavke nikada nisu dokazane.

Nakon ekstaze Neuschwansteina, zaputili smo se posjet prijateljima koji žive u Echingu. Malo mjesto sjeverno od Munchena. Ruta:



Put je dugačak nekih 141 km, a stigne se za 2h. Usrana njemačka prometna pravila! Moraš držati razmak najmanje polovicu trenutne brzine. Ili u prijevodu, ako se voziš 100 km/h, moraš biti udaljen najmanje 50 metara od auta ispred. E ja nisam znao. Bliccccccc!
Potražili smo prenoćište u Münchenu. Ito u jednom fora hotelu koji ima automatski check-in. Tj. nema klasične recepcije. Što je OK jer ne moraš paziti da bookiraš hotel do 9h na večer koliko obično hoteli traže. Hotel nije ništa posebno, pomalo je čudan, ali nakon cjelodnevne ture to nije niti bitno. 45€ je noć. Za München odlična cijena.


Dan četvrti
Aircraft museum (Deutsche museum - München)

Doručkovali smo ipak u jednom boljem hotelu. Posljednji je dan, a imamo za obići još par mjesta, napraviti shopping koji uključuje tradicionalni odlazak u Saturn (*4) i kupovinu CD-ova, te Aventinus pivo u Weisses Bräuhaus pivnici. No, najprije je pao plan posjetiti muzej aviona i ostalih letjelica. Muzej se nalazi na starom aerodromu koji je korišten u ratu. Eksponati su odlični i preporučujem posjet svim zaljubljenicima u avione.



Vodeni propelerac:



Sva „dodatna“ oprema borbenog aviona:



Drugi stupanj Arianne (mislim) raketoplana:



Da ne bi pomislili da nema i ostalih stupnjeva te rakete. Ima ih itekako.

Zanimljivost sedma: svi avioni u ovom muzeju su tehnički ispravni za let.


Nympenburgh



Puni informacija gotovo smo bezvoljno „lutarali“ zadnjim odredištem.



Nymphenburg je mjesto u kojem je rođen kralj Ludwig II. Ludi kralj Bavarske. Kralj zbog kojeg je Bavarska bankrotirala. Kralj zbog kojeg ista ta Bavarska danas zarađuje milijune €ura zahvaljujući njegovoj ostavštini.



Dvorac je još u 18. stoljeću bio poznat u cijeloj Europi po bogato ukrašenim prostorijama, slikovitim paviljonima i velikom parku. Služio bavarskim kraljevima i kneževima kao ljetna rezidencija. Nymphenburg (u prijevodu znači „dvorac nimfi“) krasi prekrasno uređen park. Unutar vrtnih zidova park ima površinu od 180 hektara, Ukupna mu je površinu 229 hektara. Tek pogled iz zraka otkriva veličanstvenost, bogatstvo i raskoš minulih vremena.


(slika preuzeta sa Wikipedije)

Raskošno uređene prostorije:



U dvorcu Nymphenburg nije dozvoljeno slikati sa profesionalnom opremom. Od profesionalne opreme spada stativ, pa smo imali problema sa ružnom debelom i niskom babom čuvaricom (u narodu poznata kao burence) koja nas je pratila u stopu i opominjala kada ju službeni fotograf našeg putovanja nije poslušao da ne koristi stativ. Treba kao iz ruke i odma' nisi profesionalac.

Kraljeva odaja (Maximillian):



Raskošno oslikan strop (kao i u svim ostalim prostrijama). Kraljičina odaja:



Tj. soba u kojoj je rođen Ludwig II. Čudno mi je to da kralj i kraljica spavaju odvojeno. Vrt:



Naravno i brojni kipovi:



München centar

Već tradicionalno, svaki posjet Münchenu završi posjećivanjem Weisses Bräuhaus pivnici i ispijanjem Aventinusa. O njemu sam već u više navrata sve rekao, a istina je da ga mnogi svrstavaju u TOP10 najboljih piva na svijetu. Pivnica u kojoj se proizvodi Aventinus je najstarija Bavarska pivnica koja proizvodi pšenična piva. 7 generacija obitelji Schneider bavi se pivarstvom. Aventinus je predstavljen još 1907. godine.



Aventinus Weizen-Eisbock: Extra-strong verzija Aventinusua (12% alc.). O ekskluzivnosti ovog piva govori i serijski broj na bocama. Donja slika mi je stara, tj. iz 2006. Nije nam se na kraju dalo slikati još i nju.




Povratak kući

Dođe i to vrijeme. Možda smo malo i jedva čekali da dođe ovaj trenutak, jer smo se nahooooodali. Ruta standardna:



Do Zagreba je nekih 560 km, a zbog kiše koja je non-stop padala od Münchena (ovo je nevjerojatno), put se protegnuo na 6 sati i koju minutu.

Statistika po Gertrudi (u 4 dana):
- 1600 km
- 23h vožnje
- 2,45h stajanja

Na kraju krajeva, ovo je bilo putovanje u vlastitom aranžmanu, vlastitoj on-site organizaciji. Ništa posebno, ali opet spektakularno na svoj jedinstven način. Europa je jedno zgodno mjesto za živjeti. Zar ne?

Čini li mi se to da je novo putovanje na pomolu?

Uživajte
.::MISHO::.


---------------------------------------------------
(*1) Barbarsko-keltski je jezik kojim zvučimo kada pokušavamo pričati na njemački
(*2) „naš“ je drugi izraz za nekadašnji hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski. U dijaspori nije lijepo nazivati ga samo hrvatskim, srpskim, bosanskim, hercegovačkim, crnskim ili gorskim, pa se svede na zajednički nazivnik „naš“. I svi sretni i nitko se ne ljuti.
(*3) Ludwig II
(*4) Dućan hi-fi i elektro opreme Uživajte!
Au revoir.
.:: MISHO ::.