TRAVELING

A   P E R S O N A L   P A G E
 

 
 
00:HOME   01:ABOUT ME   02:HI-FI   03:MUSIC   04:TRAVELING   05:PHOTOGRAPHY   06:CONTACT   07:LOGIN
 
 


HOME / TRAVELING / MOSCOW & ST.PETERSBURG


Moskva & St. Petersburg 2015


Rusija je zagonetka umotana u misteriju unutar enigme - izjavio je Winston Churchill jednom.
I znate što? Lik je u pravu.

Ideja o posjetu Moskvi i St. Petersburgu postoji već koju godinu, a kao glavni triger poslužila je činjenica da je ruska rublja zbog recentne političke situacije i krize u Ukrajini potonula čak 40%. Prava šteta je ne iskoristiti priliku. Poželimo da ta kriza što du(b)lje potraje, barem zbog nas i dok se ne vratimo s putovanja!

Ovo putovanje će trajati 11 dana, a također i na ovom putovanju smo nastojali izbjeći naporne putničke agencije. Uslijedilo je čeprkanje po forumima, rezervacija hotela i avio karti. Kako je inicijalni plan bio vidjeti vjerojatno dva najintrigantnija ruska grada, a prava je šteta ne zaviriti u unutrašnjost Rusije, odlučili smo najprije posjetiti Moskvu a potom se vlakom zaputiti do St. Petersburga.

Ako ste pomislili da se prije ovog putovanja neće dogoditi nezgodacija, prevarili ste se. Bili smo revni, uspjeli smo napraviti sve rezervacije dok je rublja još bila niska pa smo mirno čekali sam početak puta. Ili barem smo mislili da smo "mirni". Onda je uslijedilo saznanje: "majke ti, pa moramo ishodit' vizu za Rusku federaciju!". A svega još koji tjedan do polaska. Inače, ode mast u propast.

Inicijalno smo informirani što je sve potrebno za rusku vizu:
- imati nekog posla sa nekom Atlantis putničkom agencijom;
- izvaditi neki voucher;
- da bi izvadili voucher trebate neku potvrdu od neke ruske turističke agencije;
- potvrde o smještaju (dakle najprije platite hotel da bi tek eventualno mogli dobiti vizu koja pak iz raznoraznih razloga može biti odbijena);
- izvaditi putno osiguranje;
- uslikati se sa svijetlo plavom pozadinom, jer ako nije svijetlo plava onda vas pošalju u Gulag;
- puno para za sve to;
- živaca;
- računati na FTJP (fali ti jedan papir).

O, hvala ti Europska unijo. Otvoriš nam svoja vrata, a zatvoriš ih cijelome svijetu. Bilo bi lakše da nismo dio cirkusa zvanog EU. U ovom slučaju naravno (za dušobrižnike).



A kako zaista izgleda vađenje ruske vize u praksi:
- odete na Internet stranicu i ispunite obrazac (podaci ne moraju biti sasvim točni jer možete napisati da ćete biti smješteni u Kremlju kod Putina);
- pljunete 1000 rublji (cca 135 kn);
- obrazac se dobije instantno te ga je potrebno isprintati;
- izvadite putno osiguranje;
- potrebna famozna fotka sa svijetlo plavom pozadinom;
- odete u ruski vizni centar (ne konzulat) platite još nešto "sitno", i to je to.
Viza bude gotova za 10-ak dana, a curke u ruskom viznom centru su jako prijatne.

Dakle, u praksi je to daleko jednostavnije i brže nego li vas informiraju po kojekakvim ambasadama i agencijama.
Napokon je sve spremno i krenuli smo!




Dan prvi

Let iz Zagreba za Moskvu vodi preko Beograda iz razloga što smo kupili najjeftiniju moguću opciju avio prijevoza. S počekom od sat i 50 minuta u Beogradu, put se otegne skromnih 4,5 sata.



"Udobno" smo se smjestili:



... mater i avion.
Kako smo ganjali najjeftiniju opciju, dolazak u Moskvu se očekuje u praskozorje tj. oko 3:25, a to znači da ćemo ili uzeti moskovski taksi do grada (preporuka je izbjegavati prevarante) ili pričekati oko sat vremena tj. kada ide prvi vlak do grada.

Хороший день, Россия

Zanimljivost prva: Rusija je najveća država na svijetu. Površina Rusije je veća nego površina ex-planeta Pluton. 17m km2 naprema 16,6m km2.
Ono, kad je država veća od nekih planetoida...

Moskva ima čak 4 internacionalna aerodroma, a mi smo sletjeli na najveći - Šeremetjevo. Šeremetjevo je inače proglašen jednim najgorih, a zasigurno i najružnijih aerodroma na svijetu.



Nakon što prođete carinske formalnosti koje na sreću nisu toliko rigorozne, pričekali smo do 5 sati ujutro te sjeli na vlak koji pak za 30-ak minuta stigne do Moskve.



Dan se budi a vlak prilazi gradskom urbanom području. Ono što vam definitivno upada u oči je veličina grada. Megalomanija.
Moskva je glavni i najveći grad Rusije i Europe. Ona je političko, ekonomsko, kulturno, znanstveno, vjersko, financijsko, obrazovno i prometno središte Rusije i svijeta. Službeno ima 10,5 milijuna stanovnica, a neslužbeno se taj broj kreće oko 14,5 milijuna. Prema broju stanovnika Moskva je sedmo najveće gradsko područje u svijetu. U Moskvi je sve impresivno! Možda ne ljepotom određenih zgrada, ali veličinom definitivno.


Hotel

Vlak stiže na "Bjeloruski" željeznički kolodvor. Nije zgoreg za napomenuti da ovaj megapolis ima čak 9 željezničkih kolodvora.
Kako smo pješice prilazili hotelu, iz nekog razloga ne možete shvatiti enormnu buku automobila koji prolaze pored vas. Ne, rusi ne voze dizele, pa nije to razlog buci. Razlog buci su zapravo gume čavlerice, koje su u Hrvatskoj zabranjene. Naš hotel, zapravo apartman, nalazi se na devetom katu ove majušne zgradice.



Došavši do recepcije, započeli smo razgovor na engleskom. No, mogli smo započeti i na malajskom, afrikaans, urdu ili mađarskom, njemu to isto zvuči jer recepcionar priča samo ruski. Naravno. Od engleskog ne zna niti "e". Inače, u Moskvi nismo sreli osobu koja zna engleski jezik. Zvuči nevjerojatno. Kao i Francuzi, Talijani ili Španjolci, Rusi nisu najbolji govornici stranih jezika. A zašto bi morali biti. Ruskim kao materinjim jezikom govori 180 milijuna ljudi, a ukupno se njime služi oko 300 milijuna.
Savjet: želite li se sporazumjeti, bolje vam je da pričate hrvatski (ili bilo koji drugi materinji slavenski jezik), veća je vjerojatnost da se sporazumijete.

Hotel, tj. apartman je stvarno jadan. Mislim na sobe. Tako ti je to kad ganjaš jeftin smještaj. Čisto je i sve to, ali ipak smo u Moskvi. Nemalo sam se iznenadio kad sam ugledao da je vodokotlić u WC kupaoni spojen na 220 volti! Razlog tome je što je voda u vodokotliću grijana, pa kad ono sjedneš i pjevušiš poznatu "u cjevovodu ispod šahta, plovi moja braun jahta", putiš vodu, a ono te toplina zapljusne. Odozdo.
Milina.

Kako bi popravili doživljaj, te se okrijepili, a i neprospavana noć je iza nas, odlučili smo otići u neki hotel s 5 zvjezdica. Tako da smo se našli u hotelu "Golden Ring" (Золотое кольцо), a to je bivši hotel "Beograd". Prva okrjepa je pala.


fotografija preuzeta s Interneta

Al' žežu cijene!
Ukratko: gotovo je nemoguće u Moskvi pronaći (normalno) mjesto gdje ćete popiti kavu za ispod 30 kuna.
Pošto nam je ovaj ubrzo dosadio, a i posluga koja nam je otvorila vrata na ulazu zaboravila je to ponovno učiniti i pri našem izlasku i pri tome duboko se nakloniti, odlučili smo otići u drugi takav, sličan hotel koji također ima 5 zvjezdica kako bi se najeli. Izbor je pao na moskovski Word Trade Center te hotel Crowne Plaza koji je u sklopu njega.


fotografija preuzeta s Interneta

Unutrašnjost ovog zdanja krasi jedan ogroman ručno izrađeni drveni sat koji daje interesantne predstave u trenutku punog sata. Kada otkuca sat, otvori se poklopac i onda neke prikaze nešto izvode.



Htjeli smo najprije probati jedno od najpoznatijih ruskih jela, a to je "boršč".



Boršč je zapravo bogata juha od cikle. Osnovica joj je juha od kostiju i mesa, a inicijalno potječe iz Ukrajine. Zbog novonastale ukrajinske situacije, nisu rijetki restorani u Rusiji koji izbacuju riječ "boršč" i umjesto njega koriste običnu riječ za juhu. Šteta je bilo zaustaviti se samo na boršču, pa smo se "hedonizirali" i u ostalim užitcima za nepcad. A cijene žežu opet.

Pošto smo se okrijepili, uslijedilo je otkrivanje Moskve. Otkrivanjem grada uvjerili smo se u istinitost tvrdnje da je Moskva jedan od najskupljih gradova svijeta.


Staljinovi neboderi

Kako Moskva pjeva odu megalomaniji a pravo značenje megalomaniji daje sedam monumentalnih Staljinovih nebodera napravljenih u gotičkom stilu koji su raspoređeni tako da ih se vidi iz svakog gradskog kuta. Inače se zovu "Sedam sestara", a Staljin ih je dao izgraditi kako bi se dočarala snaga i moć tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Zamišljeno je da neboderi budu veći, bolji, grandiozniji od američkih. Prema zamislima, trebalo je biti 9 nebodera, ali je eto, izgrađeno svega 7, jer je Staljin otegnuo papke u međuvremenu.



Jedan od njih je i sadašnji hotel Radisson a što je zapravo legendarni hotel Ukrajina. Zanimljivost koja se veže uz ovaj hotel je da on nema kat br. 13, a niti sobu br. 666. Hell yeah! Hotel Ukrajina je zapravo posljednji od 7 sestara a dovršen je 1957. Jedan je od najmističnijih objekata grada za kojeg se vežu mnoge legende. Svojevremeno je bio najveći hotel u Europi.


Moscow International Business Center

Nedaleko od hotela Ukrajina rastu novi neoderi u poslovnoj zoni koja se od milja zove "Moskva-city".

Zanimljivost druga: posebnost ovog mjesta je da se ovdje nalaze najviši neboderi u Europi, tj. od 10 najviših europskih zgrada, u Moskvi je čak njih 7. Posebno se ističe "Federation: Vostok tower" koji nosi titulu najviše eurposke zgrade s visinom od 373 metra.



Neće zadugo, jer u St. Petersburgu raste novo zdanje koje će biti visoko 463 metra.
Ovdje smo se susreli s onim što će nam u 11 narednih dana postati normalno: Rusi ne staju pješacima koji prelaze cestu. Crveno nije baš uvijek znak za stop na ulicama Rusije. Rusi, zbog ogromnih gužvi, ne voze baš uvijek po propisima. Obilježenih pješačkih prijelaza nema na svim raskrižjima, pa ako ste odlučili prijeći cestu ponekad morate otpješačiti koji blok dalje ne bi li pronašli relativno sigurno mjesto za prelazak.


Bijeli dom

Zgrada vlade. Dva su razloga zašto smo došli posjetiti ovu zgradu. Prvi, jer je obložena bračkim kamenom.



A drugi razlog, jer je 1993. godine zrokana tenkovima. Ovih kadrova se zasigurno svi sjećate:



Bilo je tu i mnoštvo poginulih a posljedice tih tragičnih događaja osjećaju se još uvijek. Nakon tih događaja, novim ustavom koji je usvojen 1993. predsjedniku su dodijeljene gotovo carske ovlasti.
Način tih prosvjeda je tipično ruski. Rusi imaju jasne stavove i glasno ih govore, ponekad i putem tenkova, bez previše biranih riječi, takta i bez zamaranja što je politički korektno. Nema lažne tolerancije i to je još jedna od njihovih vrlina.
Ono što je stvarno još uočljivo je da Rusi nisu rasisti. Također, ne može a da ne primjetite da se Rusi ne smješkaju. Za razliku od zapadnjaka ne nastoje biti simpatični i ugodni svima oko sebe. No, kada vas upoznaju, biti će vam odani prijatelji. Povijesno gledajući, društvene neprilike su ih učinile takvima. Iako, za moskovljane tvrde da nisu tipični Rusi i da su pomalo "napuhani", te da je socijalna slika bitno drugačija u provincijama.


Ruska državna biblioteka

Zanimljivost treća: ruska državna biblioteka je najveća knjižnica u državi i slovi kao četvrta najveća na svijetu.



U njoj je pohranjeno oko 17,5 milijuna knjiga, a kažu da je unutra preko 275 kilometara polica i 42 milijuna svezaka. Na pročelju zgrade je natpis "Lenjinova biblioteka" (Библиоте́ка и́мени Ле́нина), pa je obavezno mjesto za svakog ☭preobraćenika☭ da ju sa štovanjem posjeti i pronađe adekvatno štivo za sebe godišta ne mlađih od 1991.


Katedrala krista spasitelja

Zanimljivost četvrta: katedrala sa svojih 105 metara je najviša pravoslavna crkva na svijetu.



Najprije je na ovom mjestu bio hram u čast pobjede nad Napoleonom. Hram su srušili komunisti pa je ponovno sagrađen i dovršen 2000. prema starim fotografijama.



Kako je u svim ruskim crkvama zabranjeno, hoću reći, nije pristojno fotografiranje, mi smo bili jako nepristojni. Čak je jedno od nas dobilo nadimak "no photo!". Eto vidite kako jedan običan putnik namjernik natjera Rusa da upotrijebi barem 2 engleske riječi.



Unutrašnjost je jako lijepo uređena.



Odmah pored ove crkve je kip caru Aleksandru II:



Bio je poznat tako što je koknut od boraca za slobodu Poljske.
Primjećujemo da se cijelo uže gradsko područje dotjeruje, čisti, licka, popravlja. Razlog leži u činjenici da će za svega par tjedana biti proslavljena 70-togodišnjica "Velike pobjede" u II. svjetskom ratu.



Hodajući gradom nametljivo se nameće moskovski vozni park. Ako ste mislili da ćete u Moskvi ugledati Lade, grdo se varate. Lade se već odavno ne voze. Zamijenili su ih AMG Mercedesi, Porschei, Maybachi te razni ultra luksuzni terenci. Čak smo ugledali i jedan primjerak posebno prerađenog Rolls-Roycea u kočiju, a očito mu je namjena prijevoz mladenaca.



Luksuz + kič = ruski stil.
Potom smo ugledali, ali iz nekog razloga nismo došli pogledati pobliže skulptutu Petra Velikog.



Skulptura je visoka 98 metara, teška nekih 1000 tona i osma je po visini skulptura na svijetu. Izgrađena je 1997. godine prilikom obilježavanja 300 godina ruske mornarice.

Zanimljivost peta: više puta je proglašavana najružnijom skulpturom na svijetu.

Trač je da su se moskovske vlasti željele riješiti spomenika te da je nuđeno da se skulptura preseli u St. Petersburg, no ovi ju nisu htjeli. Također kruže glasine da je spomenik prvobitno bio osmišljen za proslavu 500 godina Kolumbovog prvog putovanja, ali pošto Gruzijac koji ga je osmislio nije našao američku mušteriju koja bi ga kupila, promijenjena joj je namjena. Bode u oči baletanska poza Petra Velikog smanjene glave.


Crveni trg

Simbol je Rusije. Zahvaljujući svojoj arhitekturi Crveni trg smatra se najljepšim trgom u Europi. Nekoliko puta kroz povijest je mijenjao ime ali u 17. stoljeću dobiva svoje sadašnje ime "Krasnaya" - crveni, što na staro-ruskom jeziku znači lijep. Dio je UNESCO kulturne baštine.



Ovdje se održavaju mnoge državne ceremonije, a trg se prostire uz istočni zid Kremlja. Najpoznatije građevine na ovom prekrasnom trgu su zasigurno katedrala Sv. Vasilija, o kome će biti nešto više riječi kasnije, te Lenjinov mauzolej.
Iako sam htio vidjeti prepariranog Lenjina, zbog skorašnje 70-te godišnjice pobjede u 2. svjetskom ratu, mauzolej se uređuje pa je zatvoren.

Tko je Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin (za one koji su rođeni jučer i pojma nemaju ni o čemu)?



Odgovor: Lenjin je početak i kraj. On je sve. Revolucionar, državnik, filozof, predvodnik Oktobarske revolucije, osnivač prve Komunističke partije, utemeljitelj Ruske Socijalističke Federacije Sovjetskih Republika i Sovjetskog saveza. Nakon velike žalosti koja je uslijedila smrću velikog vođe, balzamiran je i izložen u sarkofagu u mauzoleju na Crvenom trgu. Sam mauzolej ima oblik piramida egipatskih faraona. Postoje mnoge kontroverze i još uvijek neotkrivene tajne oko njegovog balzamiranja, iako prema zakonima te su tajne trebale biti odavno otkrivene. Balzamiranje je uslijedilo čak 2 mjeseca nakon smrti, a do danas nije jasan kemijski sastav balzama.



Oni koji uđu u mauzolej, bit će pregledani kako ne bi imali fotoaparat kod sebe. Također, strogo je zabranjeno držati ruke u džepovima, razgovarati te nositi šešir, kako bi Ocu nacije izrazili duboko štovanje. Poželjno je drhtati od strahopoštovanja.

Na Crvenom trgu se nalazi i prelijepa zgrada državnog povjesnog muzeja iz 19. stoljeća.



Počasno mjesto ispred povjesnog muzeja se nalazi spomenik maršalu Žukovu.



Prisjetimo se: maršal Žukov je bio najodlikovaniji vojnik u povijesti SSSR-a. Čak je četiri puta proglašen herojem Sovjetskog Saveza. Po Žukovu je nazvan i jedan asteroid.

Ulaz na Crveni trg sa sjeverne strane:



Na samom crvenom trgu nalazi se i interesantna Kazan katedrala koja nam je ostala u sjećanju tako što je zadimljena tamjanom. I ovu crkvu su 1936. komunjare uništile, da bi ponovno bila obnovljena 1993.



Napušeni crkvenim tamjanom, prošetali smo Nikolskaya ulicom.



Zgodna, ali ni po čemu posebna ulica. Dom je nekolicini skupih dućana kojima očito ne mogu odoljeti svi ti silni moskovski milijarderi.

Zanimljivost šesta: Moskva ima najviše milijardera na svijetu. Prema Forbes listi iz 2013., tu se nastanilo čak 84 milijardera.
Zanimljivost sedma: iznimno bogati stanovnici Moskve ponekad se voze u kolima hitne pomoći kako bi izbjegli prometne gužve.


Katedrala sv. Vasilija

Simbol je Rusije i Moskve.



Legenda kaže da je nakon završetka crkve Ivan Grozni dao oslijepiti graditelja kako ne bi napravio ništa ljepše.



Katedralu je dao sagraditi Ivan Grozni a građena je između 1550. i 1560. kao proslava pobjede nad Tatarima. Katedrala se sastoji od osam manjih crkvi okupljenih oko jedne glavne. Maštovite šarolike kupole u obliku lukovice su vrlo česte na ruskim vjerskim objektima, a Rusi ih koriste kako bi bolje podnosile težinu snijega koji je veoma čest problem. Sve do 17. stoljeća katedrala je bila bijele boje sa pozlaćenim krovovima, tj. nalik na sve ostale crkve. Nakon 17. stoljeća, lukovice su obojane, a katedrala je dobila današnji izgled. Crkva se nalazi na geografskom središtu Moskve, a kada je sagrađena, bila je najviša građevina Moskve.
Postojala je ideja da i nju komunjare dignu u zrak, jer, kakti smeta vojnim paradama koje paradiraju Crvenim trgom ali je On, veliki vođa, Džugašvili, Staljin rekao: njet!

Danas nismo stigli pogledati unutrašnjost jer je crkva zatvorena, pa smo to ostavili za drugi dan. No, Internet bruji da ona nije toliko impresivna kao vanjština pa smo se psihološki pripremili na tu činjenicu.


Boljšoj teatr

Prevedeno na ruski, Boljšoj teatr znači "veliko kazalište". To je najpoznatije rusko a i svjetsko kazalište.



Kazalište ima tradiciju od 1776., a upad je enormno skup. U prosjeku se cijene za pojedine predstave kreću oko 250€, ali to nije sve: ulaznicu je potrebno mjesecima ranije kupiti.
No, ne brinite. Da bi uvijek i po jedno 10 do 20 puta jeftinijoj cijeni nabavili karte, potrebno je samo doći ispred kazališta, a tamo tapka mnoštvo samoproglašenih prodavača ulaznica. Jedino postoji mali problemčić: s tim ulaznicama nećete moći ući u kazalište jer su lažne!

Završio je naš prvi dan posjeta Moskvi. Dojmovi se ne sliježu.


Dan drugi
Moskovski kremlj

Kremljova po Rusiji ima dosta. A zašto? Zato što riječ "kremlj" na ruskom jeziku znači dvorac, tvrđava, kaštel, citadela itd., a odnosi se na utvrđene građevine u povijesnim ruskim gradovima. Izraz "Kremlj" se uglavnom koristi za najpoznatijeg od svih, a to je Moskovski Kremlj.
Eto, sad ste pametniji.

Kremlj je do 1703. bio političko središte Ruskog Carstva, a od 1918. Sovjetskog Saveza, te od 1991. Ruske Federacije. Obuhvaća četiri palače i četiri katedrale. Obrambene zidine s kulama dugačke su 2.235 metara.
Zidine Kremlja:



Jedna od kula:



Kupili smo karte za i uputili se ka jedinom mjestu kroz koje "smrtnicima" je moguće ući u Kremlj. Ne treba napominjati da vas na ulazu skeniraju i pregledavaju. Kao da ste u Izraelu.



Stroge kontrole ne čude. Živimo u groznim vremenima, a Moskva se u skorijoj prošlosti susrela sa brojnim terorističkim prijetnjama.
Kremlj je sjedište predsjednika Rusije i ruske vlade te se unutar njegovih zgrada nalazi bogata (slaba riječ) riznica blaga ruskih careva.



Kako je ovdje sjedište ruske vlade, pa i Njega - Putina, imali smo osjećaj da se prati svaki naš korak. Ako skrenete sa zamišljene posjetiteljske putanje, odmah iza nekog ćoška pišći pištaljkom jedan od policajaca i na materinjem nešto pokušava reći. Nakon toga korigirate kurs putanje i nastavite zainteresirano razgledavati ostale znamenitosti i građevine. Jedna od njih svakako bode u oči, a riječ je o socrealističkoj monolitnoj građevini koja je služila kao kongres Komunističke partije. Naravno, da bi ju sagradili 1961., porušili su neke sasvim "nebitne", vrijedne povijesne građevine. Tja.



Katedrala uznesenja



Ova katedrala poznata je po tome što se u njoj vršila krunidba ruskih careva. Također, u jednoj od ovih crkvi su sahranjeni gotovo svi ruski carevi.

Carski top
Carpuška ili Tsar Pushka je ogroman brončani, reljefom ukrašen top, napravljen krajem 16.st. na zahtjev ruskog cara Feodora.



Kalibra je 890 mm i vanjskog promjera 1200 mm a teži gotovo 40 tona. Kažu da top nije nikada korišten te da uopće ne bi mogao ispucati 2 tone teško đule, te da mu je jedina svrha bila predstavljanje vojne moći toga doba.

Zanimljivost osma: carski top sa svojim kalibrom od 890 mm se nalazi u Guinnessovoj knjizi rekorda kao top s najvećim kalibrom na svijetu.

Carsko zvono



Zanimljivost deveta: Carsko zvono je najveće zvono na svijetu. Visoko je preko 6 metara, a širina mu je još i veća. Debljina mu je 61 cm. Teško je nekih 202 tone, a odlomljeni komad koji teži čak 11,5 tona se također smatra najvećim odlomljenim komadom nekog zvona ikad. Smatra se da nikada nije zazvonilo. Komad se odlomio onomad kad se zvono hladilo dok je izlijevano. Materijal: bronca.

Baš me zanima na što su ga mislili okačit'.

Oružarnica i riznica
Muzej koji se smjestio unutar zidina pun je blaga ruskih careva. Količina eksponata je impozantna. Najprije smo razgledali kolekciju carskih kočija iz 18.st.



Potom i ostalu carsku kolekciju:



Te napokon i famozna Fabergéova jaja:



Nikada nisam shvatio čemu tolika pompa oko tih jaja. Da: lijepa su. Da: skupa su. Ima ih u oko 50 u cijelom svijetu i cijena im dostiže i nekoliko desetaka milijuna eura po komadu, a ova kolekcija iz Kremlja se smatra najvećom na svijetu.
Potom smo razgledali kolekciju dijamanata ruskih careva. Ima ih toliko da vam se okice zablistaju od blještavila. Prizor carske krune:



Ovdje je strogo zabranjeno fotografiranje, pa za one koji još ne znaju: ugasite prokleti blic, da vas ne bi istjerali i natjerali da pobrišete fotografiju sa mobitela/fotoaparata.
Naravno, za ulazak u muzej je potrebno pokazati "ulaznicu", jelte. A zanimljivo je da i za izlazak iz muzeja je potrebno pokazati ulaznicu jednom od čuvara koji stoji vani. Pitam se samo što bi se dogodilo da ste ju, recimo, zgužvali i bacili u smeće. Valjda onda dobijete ukor i drugarsku kritiku.

Savjet: kada obilazite ruske muzeje i znamenitosti, ako još uvijek imate i niste bacili hrvatsku studentsku iskaznicu - popularnu X-icu, obavezno ju ponesite. Nerijetko je popust i do 50%. Ima slučajeva i kada je ulaz studentima besplatan. Iako sam fakultet vidio posljednji puta prije 15 godina, zahvaljujući mlađahnom izgledu i X-ici ušteda je znatna. Vrijedi spomenuti da su ulaznice po muzejima i znamenitostima prilično jeftinije nego li u Europskoj Uniji ili zapadu.

Izašli smo iz Kremlja. Osjećaj je pomalo hladan, vjerojatno zbog činjenice da smo u drugoj polovici 4. mjeseca bili u debelim jaknama, kapama i rukavicama.
Hodajući oko zidina, ukazala su se tri duha prošlosti:



Tko izbroji koliko ovdje ima stupića dobije pivo:




Katedrala sv. Vasilija #2

Kako smo samo vidjeli vanjštinu ove crkve, ovaj puta smo se zaputili vidjeti i unutrašnjost.



Naravno, i ovaj puta smo uz studentsku iskaznicu prošli jeftinije. Očekivano, puna je turista. Unutrašnjost je prilično zanimljiva, iako ima dijelova crkve koji se doimaju nedovršenim.



Na gornji kat vode ogromne stepenice, pa je potreban dupli korak kako bi se uspeli:



Za vrijeme obnove crkve, 1951., pronađen je originalni plan konstrukcije koji je bio zazidan. Zapravo, sasvim slučajno je otkriven.
Ne treba zaboraviti da je crkva dio UNESCO kulturne baštine.




Caffe bar Puškin

Popodnevna kava uvijek dobro okrijepi, a gdje ima bolja lokacija za to u Moskvi od cafe bara Puškin. Lokacija mu se nalazi na istoimenom bulevaru i preporuka je za sve.



Prostor je uređen u stilu ruske aristokracije iz 1820-tih. Ono što je impozantno je zapravo posluga. Pozdravi vas na ulazu, predloži odlaganje garderobe, te vas izrazito gostoljubivi konobar uputi do vašeg mjesta. Potom dolazi drugi konobar koji se predstavi i kaže da je on zadužen za vas, da vam bude ugodno. Prava poslastica je naručiti palačinke s kavijarom.



Zapravo, još nisam doživio ovakvu poslugu u nekom ugostiteljskom objektu. Još jedan detalj koji upada u oči: ženama donesu mali stolčić za odložiti torbicu.



Na svaki detalj se pazi, a ovako izgleda WC:



Puškin Caffe nam se toliko dopao da smo ga i narednih dana posjetili. Cijene: prave moskovske!


Park pobjede i muzej "Velikog domovinskog rata"

Riječ je o memorijalnom kompleksu toliko velikom da kada izađete iz metro stanice, potrebno je prehodati čak 1 km ne bi li došli do samog muzeja.



Drugi svjetski rat u Rusiji se zove "Veliki domovinski rat". Kako je na milijune Rusa i ostalih bivših sovjetskih naroda izgubilo živote u II. svjetskom ratu, memorijalni kompleks je posveta tim hrabrim ljudima. Kompleks je otvoren 1995. povodom 50. godišnjice Pobjede. Na samom početku dugačke šetnice, tj. glavne aleje, smjestio se spomenik. Ne mogu se oteti dojmu da je predvodnik naoružane skupine s mačem pljunut Staljinu.



Glavnu aleju krase brojne fontane. Ima ih točno 1.418, a svaka simbolizira jedan dan rata koji je trajao 5 godina. Ispred memorijalnog centra je obelisk visok simboličnih 141,8 metara, gdje zapravo svakih 10 cm predstavlja jedan dan rata.



Veličina kompleksa daje naslutiti da će trebati i par sati ne bi li se razgledao.



U muzeju su predstavljeni brojni ratni materijali i posvete slavnim osobama.



Centralno mjesto kompleksa je zasigurno dvorana slavnih u kojoj su ispisana imena svih 11.500 narodnih heroja.



Među svim tim poznatim đuvegijama, smjestio se i On. Najveći od svih, jedan i neponovljiv: Josif Visarionovič Staljin, Džugašvili. U nastavku putopisa ćemo ga oslovljavati sa "On".



Za vrijeme krvnikove vladavine Sovjetski Savez je od nerazvijene poljoprivredne države postao svjetska sila. Odgovoran je za smrt preko 20 milijuna ljudi. Nakon što je riknuo, posmrtno je optužen (by Hruščov) za zločine protiv Partije te izgradnje kulta ličnosti. Prema statistici odgovoran za više smrti o partnera mu Hitlera, iako je ovaj potonji daleko veće zlo.
Na samom kraju parka Pobjede se nalazi slavoluk pobjede u čast pobjede nad Napoleonom.



Mjesto gdje se nalazi park Pobjede nije slučajno odabrano. Nalazi na brežuljku gdje se dogodila spomenuta, slavna pobjeda.
Nakon ovog napornog dana opustili smo se u slasnom zalogaju:



Moskovski restorani su obično krcati. Gotovo da je nemoguće doći s ulice i naći mjesto. Ako želite ući u određeni restoran, potrebno se zapravo ranije telefonom najaviti i rezervirati mjesto.


Moskovski metro

Jeste li se ikada upitali što je to moskovski metro? Zašto su toliki hvalospjevi napisani o njemu? Zašto je nezaobilazni dio svake turističke ponude Moskve? Odgovori se sami nameću: moskovski metro je najljepši na svijetu. Moskovski metro je najbolji na svijetu. Moskovski metro je najdublji na svijetu. Moskovski metro je najčišći na svijetu. Moskovski metro je jednostavno remek djelo.



Jedan je od najvećih i najrazgranatijih metroa na svijetu. Poznat je po svojim ukrašenim stanicama koje predstavljaju prekrasan primjer soc-realističke umjetnosti a ukrašen je brojnim muralima, mozaicima i lusterima, obično u art-decco stilu prožetim socijalističkim vizijama. Sveukupno je dug čak 325 km. Dnevno se preveze i do 9 milijuna putnika.



Zanimljivost deseta: stanica metroa Park Pobjede, je stanica koja se nalazi na najvećoj dubini na svijetu, čak 85 metara ispod zemlje.
Zanimljivost jedanaesta: do stanice Park Pobjede vode najduže pokretne stepenice na svijetu. Potrebno je gotovo 3 minute da vas stepenice dovezu s vrha do same stanice. Dugačke su čak 127 metara.
Zanimljivost dvanaesta: kažu da za vrijeme špice vlakovi dolaze svakih 90 sekundi. I znate što? Lažu. Vlakovi dolaze svakih 35 sekundi. Mjerio sam.

Interesantna stvar je da u Moskvi ne postoje zone vožnje. Kupljena karta vrijedi za cijeli grad.
Moskovski metro je sastavni dio moskovske povijesti. Za vrijeme rata služio je kao bolnica i sklonište. Stoga je On odlučio da stanice budu reprezentativne kako bi prikazale nadmoć Sovjetskog Saveza. Za vrijeme Hladnog rata stanice su kopane puno dublje jer su trebale poslužiti kao skloništa od atomskog napada trulog Zapada.



Da. To je to! Baba sa šmajserom mi je najlegendarnija skulptura od svih koji se nalaze u metrou.


Dan treći
Izmajlovski park

Izmajlovski Park je jedan od najvećih urbanih parkova u svijetu. Površine je nešto malo manji od 16 km² a što je ogromno. U sklopu Izmajlovskog parka se smjestio moskovski buvljak. Ulazak u buvljak podsjeća na ulazak u Disney zabavni park.



Iskusni tvrde da je ovo najbolje mjesto za shopping u cijeloj Rusiji. Puno je kićastih ukrasa, a naravno tu je moguće kupiti i vrhunskog tekstila, relikvija Sovjetskog Saveza, krznenih šubara poznatijih kao šapki ušanki pa do nezaobilaznih drvenih babuški koje se zapravo zovu "matrijoška". A ne babuška kako smo navikli ih zvati.



Najbolje vrijeme za posjetiti ovaj park je subota. Ovdje doslovno svega ima! Naravno, mi smo kupili naše prve šapke ušanke, te uz obavezno cjenkanje postigne se zavidna cijena, dakle oko 65 € po komadu (sad se 100% neki Rus smije kad čita ovo i misli "joj vidi budala, stvarno su ih 'oženili' za cijenu"). Kad smo kod šapki ušanki, Rusi ih nose samo kad je jako hladno (čitaj -30°C i niže), tako da ih nismo nosili iako je bilo prilično hladno narednih dana, samo za to da ne bi odudarali od Moskovljana. Tj. isticali bi se k'o govno u punču.
Buvljak je zapravo tematski park koji veliča tradicionalnu rusku arhitekturu, a drvene građevine izlaze iz okvira kiča i ulaze u umjetnost:



U sklopu buvljaka se nalazi muzej vodke.



Uglavnom sastoji se od praznih flaša, ali ih ima....
Da je alkoholizam u Rusiji veliki problem, to i grane na vrapcima znaju. Rusi u prosjeku popiju 18 litara alkohola godišnje, što je duplo više od količine koju znalci smatraju opasnim po život (svjetski prosjek je 6 litara).

Zanimljivost trinaesta: pivo se nije smatralo alkoholnim pićem sve do 2011. Tek je 2011. tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev usvojio zakon po kojem je pivo alkoholno piće. Malo popio pa mu se zamjerilo. Ne osuđujem ga, Baltika je ionako loše pivo.


fotografija preuzeta s Interneta

Da od navučenosti na alkohol postoji i gora stvar pokazuju ruski medvjedi koji su "navučeni" na mlazno gorivo zbog zaostalih kontejnera kerozina i benzina u dalekim istočnim regijama.
Nije rijetkost sresti sljedeću naljepnicu zalijepljenu na vratima moskovskih prostorija:


fotografija preuzeta s Interneta

Vrijedno je spomena da smo najprije malo lutali ne bi li zaista našli muzej vodke, pa smo tako zalutali u neki polusvijet u kvartu izvan Izmajlovskog parka... ali je sve prošlo OK.


Botanički park

Moskovski botanički vrt je osnovan 1945., a s površinom od 3,6 km² najveći je u Europi.



Očekivali smo da je pun zelenila, ali prevarili smo se. Činjenica je da je skoro kraj mjeseca Aprila, u Moskvi još nije zazelenilo. Dakako, proljeće ovdje nastupa najmanje mjesec dana kasnije nego li u južnijim dijelovima kontinenta.
Ovdje smo zapravo došli kako bi vidjeli japanski vrt koji je na žalost bio zatvoren. Tu smo dobili popizditis jer smo se žurili kako bi ga posjetili, a u kombinaciji sa činjenicom da je to najveći botanički vrt u Europi (u ovoj Moskvi je sve nekako najveće, naj ono, naj ovo,...) nahodali smo se prilično. Noge otpadaju! Okrjepu smo konačno našli u pravoj turskoj kavi u obližnjem kafiću.


Sveruski izložbeni centar (park VDNKh)

Nakon što smo prepješačili najveći europski botanički park, sasvim iznenadno smo se našli, tj. banuli, na Sveruski izložbeni centar. Zgodno je kada uđete praktički sa stražnje strane, pa "wow" efekt dolazi postepeno što ste bliži njegovom ulazu. Zapravo riječ je o velikom rekreacijskom parku sa jako puno monumentalnih paviljona, od kojih svaki predstavlja granu sovjetske industrije ili jednu od sovjetskih republika.



Naravno, negdje još od 90-tih, park se počeo baviti prostitutćarstvom, pa je mnoštvo monumentalnih paviljona pretvoreno u shopping centre.
Zgodan je svemirski paviljon:



Ispred njega je smještena Vostok raketa na lansirnoj rampi, koja je zapravo prva raketa koja je odvela ljudsku posadu u svemir, točnije Jurija Gagarina.



A također i "Buran" space shuttle koji je zapravo jedini Sovjetski space shuttle koji se poslan u svemir a da se može ponovo koristiti.



Kažu da je u svemiru proveo svega 3,5 sata.
Jedan od kićastijih paviljona je paviljon "Ukrajina":



Ispred njega stoji policija sa "almighty" kombijem koja trenira strogoću i pazi da netko ne napravi "haos" zbog napete situacije u Ukrajini.



Jedan od zasigurno najljepših paviljona je paviljon "Uzbekistan":



A i paviljon "Armenija" mi se iznimno dopao:



VDNKh park je najposjećeniji moskovski park koji vikendom privuče i do pola milijuna posjetitelja. Mnogi ga zovu i "Sovjetskim Disneylandom".
Tu su i dvije monumentalne fontane "kameni cvijet" i "prijateljstvo naroda" koje su zapravo trenutno bez vode jer se sređuju za obljetnicu Pobjede.



Svaka teta u fontani predstavlja jednu od Sovjetskih republika.
Naravno, tu je i centralni paviljon ispred kojeg ponosno stoji Otac Lenjin:



Na izlazu parka "raspalila" je nepoznata metal skupina:



Pored VDNKh parka prolazi moskovska jedina monoral linija:


fotografija preuzeta sa Wikipedije


Kozmonautski memorijalni muzej

Praktički odmah u nastavku Sveruskog izložbenog centra se nalazi Kozmonautki memorijalni muzej. Muzej je pod zemljanim humkom iznad kojeg je raketa koja ostavlja trag, a zapravo simbolizira osvajanje svemira. Visina ove konstrukcije je 100 metara.



Kada kupujete ulaznicu za muzej, naravno vrijedi pravilo da je fotografiranje unutrašnjosti zabranjeno. No, ovdje je moguće kupiti mogućnost fotkanja, a to će vas zadovoljstvo koštati dodatnih 200 rublji (cca 4€). Pogađate: taman posla. Možemo mi fotkati i bez te dozvole jer smo bezobrazni.

Nemoguće je a ne primijetiti jedan poseban ponos ruske nacije u svemirskoj tehnici i programu kojeg ova država njeguje preko 50 godina.
Kada uđete u muzej iznenadi vas njegova moderna unutrašnjost. Sve je puno interaktivnih sadržaja koji posjetitelju pobliže objašnjavaju svu tu svemirsku tehnologiju. Moguće je vidjeti dostignuća ruskih svemirskih istraživanja, raznorazne objekte te osobne stvari poznatih ruskih kozmonauta.



Naravno, Jurij Gagarin je zapravo osoba oko koje je ovaj muzej i napravljen, a tu je izloženo i njegovo odijelo:



Inače, Gagarin je prvi čovjek koji je otputovao u svemir 1961. godine.
Tu se nalazi i replika svemirske stanice Mir, pa posjetitelji tako mogu zaviriti u unutrašnjost i uvjeriti se u skučenosti prostora.



Naravno, ovdje su i drugi objekti, a osim Sovjetskog svemirskog programa prikazani su svemirski programi i drugih naroda: SAD, EU, Kina,.... Izloženo je i lunarno električno vozilo:



Vikendom se u njemu kuha kotlovina.
Naporne su one babe koje paze u muzeju i stalno te opominju tipa: "daj sjaši sa ovog exponata", "nemoj se penjat", "to nije za tebe, to je za djecu", "niste platili fotografiranje, nemojte slikat'", "njet ovo, njet ono", itd....
Na stranu te babe koje ne daju dirati eksponate, atmosfera u ovom muzeju je izrazito ugodna, te ostavi dojam na posjetitelja.

Potom smo obišli i okoliš muzeja i osvjedočili se prikazu Lenjina kako pruža napredak:



Također, tu je i bista jurija Gagarina:




Dan četvrti
Sergiev Posad

70-ak km sjeveroistočno od Moskve smjestio se gradić Sergiev Posad. Kao glavni razlog zašto smo odlučili posjetiti ovaj gradić je to što ga zovu ruskim Vatikanom. Ovdje je duhovno sjedište Ruske pravoslavne crkve.



Najbolji način kako otići do Sergievog Posada je vlakom. Prava avantura je počela na jednom od 9 moskovskih kolodvora, jer tamo ekipa jednostavno ne zna beknut' engleski. Vlak za Sergiev Posad kreće sa "Yaroslavski vokzal" željezničke stanice.



Na ovom mjestu se zapravo nalaze 3 željeznička kolodvora, te pored ovog tu je Kazanskiy vokzal (vokzal=kolodvor):



Te i Lenjingradski vokzal:



Nakon jedva što smo se sporazumjeli, sjeli smo na vlak i za nekih sat vremena bili u Sergievom Posadu. Kako je skoro kraj Aprila, danas je sjalo sunce, padala kiša, padao snijeg, puhao vjetar. Zapravo takvi su skoro svi dani. Zanimljivo je da snijeg ne pada iz neba, već biva nanesen vjetrom. Kad sa sibirskih prostranstava zapuše...



Sergiev Posad se za vrijeme Sovjetskog Saveza zvao Zagorsk. Riječ je o malom industrijskom gradiću. A kako je u Moskvi gotovo nemoguće vidjeti Ladu na ulici, ovdje ih ima napretek. Bogatstvo i raskoš Moskve ne postoji.



Grad je osnovan u 18.st i izrastao je oko najvećeg ruskog manastira Sv. Trojstva. Sergiev Posad je jedan od gradova tzv. "Zlatnog prstena", a u njega se ubraja nekoliko drevnih gradova sjeverno od Moskve u kojima se zapravo stvarala povijest Rusije. Naravno, za vrijeme Sovjetske ere, gradovi Zlatnog prstena su zapostavljani. Skoro da im se ime nije spominjalo. Elem, vratimo se Sergievom Posadu: mjesto, tj. "Trojice-Sergijeva lavra" je kombinacija utvrde i crkvi, a za vrijeme crkvenih praznika, ovdje se sjati mnoštvo hodočasnika. Naravno, kompleks je pod UNESCO zaštitom.
Ulaz u manastir je monumentalan:



Uđete li kroz vrata, zabljesne vas ljepota crkvi.



Ovdje postoje kapelice u kojima kad uđete, crkveni redovnik vam nešto priča, a onda skužite po populaciji oko vas da je to prostorija samo za žene. Mislim, stvarno.
Uz samu utvrdu crkvi se nalazi živopisni restoran sa ruskom kuhinjom, pa, naravno nismo odoljeli iskušenju.



Cijene: moskovske.

Zanimljivost četrnaesta: u Sergievom Posadu se zapravo rodila Matrijoška, tj. tzv. Babuška, ikona Rusije. Stoga, na je na svakom koraku moguće kupiti taj suvenir:



Babuška se nekada strojno izrađivala, no danas se proizvodi većinom ručno, a sukladno tome i cijena tog suvenira nije baš mala.


Eliseevsky dućan

Ako i jedan dućan zaslužuje da ga se zaista posjeti to je onda Eliseevsky.



Dućan se nalazi na samoj žili kucavici Moskve, tj. u ulici Tverskaya. Mnogi dolaze ovdje ne da bi kupovali, već da se nauživaju unutrašnjosti. Naravno, cijene nisu povoljne, ali nismo primijetili da su i u drugim dućanima išta niže. Mnogi će reći da je ovo najljepši i najimpresivniji dućan na svijetu. Zvuči pomalo bizarno u današnje vrijeme, ali evo dućana u kojem artikli nisu u fokusu već prostor u kojem se nalaze.



Ovo je Moskva prije Sovjetske ere.
Ah da, što smo ono htjeli kupit'?


Dan peti
Danilov manastir

Kako smo u zanosu obilaska ruskih crkvi, otišli smo i do Danilovog Manastira. Djeluje kao mini utvrda. Ovo je ulaz:



Danilov manastir je poznat kao prvi manastir izgrađen u Moskvi. Osnovan je još u 13.st. Naravno, i njega je Narod i Partija zatvorila, ali je također postao i prvi manastir koji je vraćen Crkvi. To se dogodilo 1983.



Postoji legenda o njegovom velikom zvonu koje je prodano pa vraćeno, ali mi smo se potrudili ne upoznati se s tim. Također, uvjerili smo se u praksi da je sramotno fotografirati unutrašnjost crkve dok se vjernici mole.
Sigurno ste se pitali gdje živi Patrijarh moskovski i sve Rusije (u prijevodu: crkveni gazda koji predstavlja Rusku pravoslavnu crkvu)?
Odgovor: ovdje.



Bogme, lijepo li mu je tu.


Ostankinski TV toranj

Nismo mogli odoljeti a ne posjetiti Ostankinski televizijski toranj. Sagrađen je 1967. u povodu 50. godišnjice Oktobarske revolucije.



Zanimljivost petnaesta: Toranj je visok 540 m što ga čini najvišim TV tornjem u Europi, dok je trenutno četvrti na svijetu. Od 1967. pa do 1976. je bio najviša građevina na svijetu, a bio je zapravo druga najviša građevina na svijetu čak 31 godinu, sve dok nije izgrađen Burj Khalifa u Dubaiju.

Pri dolasku kupili smo ulaznicu, ali smo pričekali dok tura ne počne. Naravno, objašnjavanje je na ruskom jeziku, pa malobrojni ne ruski turisti ostaju uskraćeni za interesantne informacije. Engleska tura je dosta rijetka i potrebno je najaviti se. Nažalost, vrijeme je dosta oblačno a i mećava je počela padati (tja, tek je 20.4.), pa ćemo biti uskraćeni za spektakularan pogled.
Potom smo dugačkom natkrivenom šetnicom došli do ulaza u toranj:



Na ulazu vas skeniraju i pretresaju. Ovo je uvedeno kao nužna mjera budući je u nedavnoj prošlosti bilo požara sa smrtnim posljedicama.
Potom uđete u lift koji vas za 2 minute podigne na visinu od 337 metara.



Pogled puca, a vi obasjani spoznajom da trenutno nema više točke neke građevine u Europi na koju se moguće popeti (normalnim putem).



Pogled seže na grad, a zanimljivo je vidjeti koliko Moskva ima parkova i zelenih oaza u gradu.

Zanimljivost šesnaesta: Moskva je jedini grad na svijetu u kojem se nalazi nacionalni park. Riječ je o "Losovom otoku", a to je zapravo najstariji ruski nacionalni park.

Novotarija za turiste je stakleni pod, tako da je poželjno skakati po njemu i time testirati čvrstoću stakla. Popusti li, strmopizdite se nekih 337 metara do tla.



Za vrijeme nevremena, vrh tornja se njiše i do 12 metara. Temelj ove građevine je debeo 4,6 metara, a kažu da je zemlja potonula za još toliko od težine betonskog tornja koja iznosi 51.400 tona.

Po završetku obilaska tornja, vidjeli smo nešto toliko tipično za Moskvu:



Mećava, policija u najnovijem BMW-u serije 5 zaustavlja najnovijeg nabrijanog i zatamnjenog Range Rovera kojeg se ne tiču prometna pravila, a u pozadini živopisna crkva sa karakterističnim tornjevima lukovicama.
Boljševizam je ipak urodio plodom. Može se, ima se.

Kako nam je ovo posljednji dan u Moskvi, odlučili smo otići u jedan od najboljih gruzijskih restorana i jesti vjerojatno najbolju kuhinju na svijetu. Nismo se prevarili, hedonizam je cvao!




Zadržati se isključivo na hrani, a ne probati gruzijsku vodku "Čača" je besmisleno (od milja ju zovu i Čačanka):



Kada smo rekli da želimo popiti po čašicu Čača vodke, gledali su nas totalno čudno i upitali "maljutka?". Uslijedio je potvrdan odgovor. Izraz lica konobara još uvijek pamtim. Eee, moji mi. Ovdje se piju flaše, a ne čašice. A i te čašice nisu po našim mjerilima već su zapravo po jedan decilitar.
Inače, vodka Čača je vrlo jaka vodka od grožđa slična Komovici. Poznata je kao piće gruzijskih seljaka, a budući je i sam Džugašvili drug Staljin, On, izvorno Gruzijac, onda znate o kakvim čvrstim momcima je riječ. Nakon što smo ju eksali iz 3 pokušaja, vrtnja u glavi je tek sutra ujutro prestala. Pitam se: a da smo naručili flašu?


Crveni trg #2

Snijeg pada. Noć je. Zadnji dan smo u Moskvi, stoga smo pohitali na Crveni trg i ponovno se uvjerili u ljepotu najljepšeg europskog trga.



Prigodno je osvijetljen najpoznatiji moskovski shopping centar GUM. Ovaj shopping centar navodno nikada nije bio zatvaran, pa čak niti za vrijeme najvećih kriza koje su zahvatile Moskvu. Jedan je od rijetkih koji je bio iznimno dobro opskrbljen robom za vrijeme Sovjetske ere.



Zidine Kremlja:



Zabijelili su se i bajkoviti krovovi crkvica:



Završio je peti dan našeg posjeta Moskvi a tek smo zagrbali površinu. Toliko toga nismo stigli posjetiti. Moskva vas neće očarati na prvu, onda vam se uvuče u krv i polako vas uvlači u sebe. To je jedan od gradova kojeg ćete se uvijek sjećati. Jednostavno: impresivan.
Sutra rano ujutro kupimo prnje i selimo se u St. Petersburg.


Dan šesti
Put za St. Petersburg

Ustajemo u 4h. Pakiramo se, te odlazimo na Lenjingradski kolodvor sa kojega kreće vlak ujutro u 7 sati za St. Petersburg.
Petersburg, ili Peter kako ga od milja Rusi zovu, udaljen je 700 km.



Iako je avion između Moskve i Petera daleko jeftiniji, odlučili smo za prijevoz vlakom, kako bi vidjeli rusku unutrašnjost. Prijevoz vlakom koji juri 200 km/h te stigne za samo 4h do St. Petersburga je daleko udobnija solucija.



Na kolodvoru nas čeka moderan Siemensov vlak Sapsan u kojeg smo se ukrcali. Spomenimo da ovaj vlak drži ruski rekord željezničkog prometa: 290 km/h, iako ga je Švabo napravio da potegne i do 350 km/h.
Karte smo kupili on-line i isprintali tako da nismo gubili nepotrebno vrijeme na kolodvoru, pogađajući tko zna beknut engleski. Udobno smo se smjestili, vlak je krenuo a kroz prozor su se izmjenjivale šume, jezera i ruska provincija. A sve gotovo ravno do St. Petersburga.



Vlak je pun stranaca, a ostala mi je u sjećanju "bogata" konverzacija dvoje Amerikanaca:
Amer #1: - "Look, the river"
Amer #2: - "Oh"

Takvi vjerojatno nisu sposobni doživjeti ono što Rusija nudi.



Stigli smo na St. Petersburg kolodvor. Još jedan pogled na vlak:




Hotel

Na putu do hotela primijetite 4 bitne razlike u odnosu na Moskvu "na prvu":
- zgrade su ulickane i nižeg su rasta;
- na ulicama nema enorman broj luksuznih automobila, pa je moguće vidjeti i one za "raju";
- klima je blaža, osjeti se utjecaj blizine mora. Više je proljeća u njoj (ova tvrdnja će se pokazati sasvim netočnom u narednim danima);
- ima rusa koji znaju pričat' engleski.

Uočljiv je veći broj vojnih objekata, a na nebu grme avioni ruske armije, koji su očito bili u povredi tzv. NATO zračnog prostora. Kidaju živce Šveđanima. Ovih je dana na snazi "Hladni mir" između Rusije i licemjernog Zapada.



Smještaj smo rezervirali u hotelu St. Petersburg, ogromnom zdanju koje je smješteno na samoj rijeci Nevi. Hotel je, blago rečeno, ocvao, ali je jeftin. Da nema LCD televizora, imali si osjećaj da je vrijeme stalo 1970-te. Zadah prošlosti:



Unutrašnjost krase ogromni holovi:



No, trebate vidjeti ogroman izbor hrane za doručak. Carski!


St. Petersburg

Grad po mjeri careva, druga ruska prijestolnica, Venecija sjevera, samo za razliku Venecije ne smrdi - epiteti su ovog grada. St. Petersburg je definitivno jedan od najljepših gradova na svijetu. Radi se o drugom po veličini ruskom gradu a po izgledu te načinu života ovo je najeuropskiji ruski grad. Car Nikola I. je jednom izjavio: "St. Petersburg je ruski, ali nije Rusija".



Grad je osnovao Petar Veliki 1703. kako bi Rusija bila prisutna na Baltiku, pa prema europskim mjerilima grad je prilično mlad (a za američka mjerila - prapovijest). Grad presijecaju rijeke, kanali i otočići. Izbrojeno je čak 580 mostova od kojih je 20 pokretnih. Petar Veliki je puno putovao po europskim prijestolnicama te ga je zamislio kao grad sličan europskim gradovima. No Petersburgu posebnost i različitost daju ruski elementi, ruski narod, običaji i kultura. Grad je nevjerojatan u svakom pogledu.



Zanimljivost sedamnaesta: St. Petersburg je najsjeverniji grad na svijetu koji broji preko milijun stanovnika. Danas je u Petersburgu 5 milijuna stanovnika.

Grad je mijenjao ime nekoliko puta kroz povijest, pa tako:
1703. – 1914.: St. Petersburg
1914. – 1924.: Petrograd (staro ime zvučalo je previše njemački)
1924. – 1991.: Lenjingrad (za slavu Oca naroda)
1991. – danas: St. Petersburg (Otac i nije baš neki bio)

A Rusi ga od milja zovu i "Peter".
Središnji dio grada je pod zaštitom UNESCO-a.

Rusija se već stotinama godina smatra jednom od zemalja s najbogatijom kulturom. Ruska imena zauzela su vrhove ljestvica najboljih umjetnika u kazalištu, književnosti, glazbi, najvažnijih znanstvenika u različitim područjima. Koliko je kulturni život razvijen i važan svjedoči činjenica da samo u St. Petersburgu ima oko 2000 knjižnica, 221 muzej, 80 kazališta, 45 umjetničkih galerija, preko 100 koncertnih dvorana i veliki broj ustanova kulture. Neke od tih zgrada:



Najpoznatija đuvegija iz suvremene povijesti koja je rođena u ovom prekrasnom gradu je novi sveruski car:



Pod njegovom direktivom St. Petersburg je postao ljepši nego prije. Petersburg je godinama bio zanemarivan pošto je boljševicima sve što je imalo veze sa "carem" i "crkvom" bio ogavno, pa Putin i ne krije činjenicu da država obilato financira obnovu grada. Osim njega, ovdje su rođeni i Rasputin, Tchaikovsky, Lenjin, Puškin, Dostojevski, Nabokov. Kakva imena...

Kuća u kojoj je jedno vrijeme živio Dostojevski:



Žila kucavica grada - Nevsky prospekt, glavna je ulica u Petersburgu. Ovdje imaju dućane svi oni koji misle da nešto znače.



Jedni kažu da je ulica Nevsky prospekt jedna od najljepših ulica svijeta.

Zgrada admiraliteta - sjedište ruske mornarice. Možeš navirit' kroz ulaz, a ako pokušaš fotkati završiš na ispitivanju. Pretpostavljam u nekoj sobi s lampom. Zapravo, ovo je tvrđava sama po sebi. Služila je i carskoj Rusiji.



Vozni park, vidno slabiji od moskovskog izgleda ovako:



Ali bez obzira na gornje ogavnoće čiji su vlasnici pro-zapadnjačke prodane duše, nađe se i pokoji prekrasan i dobro očuvan primjerak "simbola":




Kabina Petra Velikog

Prva kuća koja je izgrađena u novonastalom gradu 1703. bila je mala drvena kuća Petra Velikog. Imala je svega 60 kvadrata iz koje je Petar nadgledao izgradnju svoje velebne carske prijestolnice. Kuća se danas brižljivo čuva u paviljonu od zaštitne cigle. Petar je tu živio pet godina, a neke od njegovih osobnih stvari još su tamo.




Crkva Kristovog uskrsnuća

Jedna crkva, više naziva: crkva Kristovog uskrsnuća, crkva prolivene Krvi, hram spasa na Krvi, crkva Spasitelja prolivene krvi. Ono što je crkva svetog Vasilija u Moskvi, to je crkva Kristovog uskrsnuća u St. Petersburgu. Kao i većina crkvi u SSSR-u, tako je i ova doživjela sličnu sudbinu. Obnavljana čak 37 godina nakon čega je otvorena. Danas je muzej, a nakon II. sv. rata služila je čak i kao skladište povrća. Naručio ju je Aleksandar III u čast svome ocu, Aleksandru II koji je ubijen točno na ovome mjestu.



Kompletna unutrašnjost crkve je prekrivena mozaicima, a izbrojano je čak 7.500 kvadratnih metara mozaika.



Ispred crkve ima puno onih koji se obuku u starinske prnje kako bi plijenili pažnju turista koji se žele uslikati s njima, pa onda im žicaju para...




Kazan katedrala

Danas je to katedrala, ali je imala zanimljivu povijest. Katedrala neobičnog izgleda smjestila se na samom Nevskom prospektu.



Gradnja joj je počela 1818. Malo vuče na baziliku Sv. Petra u Rimu, pa se to ondašnjim čelnicima ruske pravoslavne Crkve nije ni najmanje svidjelo. Nakon što je onaj proljev od Napoleona radio neuspješnu invaziju na Rusiju, katedrala je postala memorijalni centar Ruske pobjede protiv napasti iz Francuske. Po dolasku boljševika na vlast katedrala je postala muzej povijesti religije i (pazi sad!) ateizma. Tek 1996. joj je vraćena originalna funkcija: crkva.
Unutrašnjost:




Plavi most

Između katedrale Sv. Isaka i Gradske vijećnice, nalazi se most, širok 97,3 metra. Izrađen je od čelika 1818. Naziv “Plavi most” potječe od tradicije gdje se donji dio mosta ofarba u plavo.

Zanimljivost osamnaesta: Plavi most je najširi most na svijetu. Međutoa, na šok, nevjericu i ogorčenje stanovnika St. Petersburga, Plavi most nije bio prihvaćen kao najširi na svijetu od strane Guinnessove knjge rekorda. Razlog nije poznat.




Dan sedmi
Peterburški metro

Metro u St. Petersburgu nema reputaciju onog iz Moskve, ali da i oni konja za utrku imaju, uvjerite se sami. Spada među najatraktivnije svjetske metroe. Stanica "Avtovo" smatra se jednom od najekskluzivnijih:



Zbog same konfiguracije terena i činjenice da se St. Petersburg smjestio na ušću velike rijeke u more, metro je jedan od najdubljih na svijetu, pa se stanica Admiralteyskaya nalazi na dubini od čak 86 metara.
Nema moskovske užurbanosti a i nešto je jeftiniji prijevoz od moskovskog. Posebnu draž čine žetoni pomoću kojih ulazite u metro.



Zanimljive su one babe koje sjede u malim kabinicama i revno prate ad netko ne napravi haos u metrou.




Petergof

Nekih 30 km udaljen od St. Petersburga smjestio se gradić Petergof, ruski Versailles.



Da bi došli do Petergofa najjednostavnije je sjesti u lokalnu "Maršrutku". To je oblik javnog prijevoza u obliku mini busa. Vozač stane na unaprijed određenim stanicama i kreće, čim svi putnici uđu. Putnici sami ostavljaju novce za kartu kod vozača. Nema kontrolora karti, jer često nema nikakvih papirnatih karti ni potvrda o plaćanju. Putnici koji ne plate, bivaju zamoljeni da napuste vozilo.
Mi smo bili kulturni, molit ću.



Kako bi krenuli sa posjetom Petergofa, najbolje je početi sa gornjim vrtom. S njega se pruža spektakularan pogled na palaču te pregršt fontana te podšišanog drveća:



Petergof (njemački: Peterhof) je rezidencija Petra Velikog koja se smjestila na južnoj strani Finskog zaljeva. Radi se o najsjajnijoj i najočuvanijoj palači carske obitelji Romanov. Kompleks se sastoji od baroknih palača i parkova te slovi kao jedan od najljepših baroknih kreacija uopće. Pošto je car bio fasciniran Versaillesu a u kombinaciji sa činjenicom da je imao para ko blata, naredio je da mu sagrade još raskošniji dvorac. Kažu da je i on sam sudjelovao u projektiranju dvorca. Petergof je car koristio kao ljetnu rezidenciju, dok je inače boravio u Zimskoj palači u gradu.



Pogled sa dvorca na perivoj te Finski zaljev:



Prije nego počnete sa razgledom raskošnog dvorca, dobijete kurton za cipele kako ne bi oštetili parket.



Kada uđete u dvorac, riječ "raskoš" dobiva sasvim novu dimenziju. Imalo se para, imalo se s čim.



Prošećete li naokolo, upozorit će vas ovaj znak da se pazite džeparoša.



Majku im njihovu, pa svugdje ih ima, iako mi nismo imali neugodnih iskustava.
Okolina dvorca očarava:



Malo potom, vrijeme se proljepšalo, pa su odlučili pustiti fontane:



Interesantna stvar je da se za fontane ne koriste pumpe, već su vodoskoci postignuti time što se voda spušta sa uzvisine od 16 metara i daje prirodan pritisak. Rekli bi: ruska rabota!


Petropavlovska tvrđava #1

Jedan od spomenika St. Petersburga je Petropavlovska tvrđava. Ovdje je zapravo počela povijest St. Petersburga i riječ je o prvoj zidanoj građevini u gradu. UNESCO ju štiti.



Tvrđavu je počeo graditi Petar Veliki 1703. Ta se godina računa kao osnutak St. Petersburga. Naime, Petersburg je dobio ime po Svetom Petru, a ne po Petru Velikom kako mnogi krivo misle. Prema Petru Velikom, Petersburg je trebao biti ruski prozor u Europu.
Ulaz u tvrđavu vodi puteljak prožet oblucima preko kojih je totalno nezgodno hodati, tako da je potrebno se držati izbetoniranih dijelova postrance.



Kako smo došli pred kraj dana, ulazi u muzeje i crkvu su bili zatvoreni, stoga smo iskoristili priliku i vidjeli unutrašnjost zidina, a narednih dana smo se vratili kako bi obišli ostatak.



Unutra se smjestila crkva (Petropavlovska katedrala) koja je zapravo najviša građevina u St. Petersburgu.



Prema lokalnom zakonu nije dozvoljeno graditi visoke građevine. Ipak postoji suludi ruski plan da se izgradi najviša zgrada u Europi koja bi bila visoka čak 463 metara. Izgradnja je već počela, a mnogi se mršte radi toga.
Unutar tvrđave nalazi se i zloglasni zatvor u kome su bili zatvorenici najvišeg ranga, ponajprije politički. Zatvor smo obišli narednih dana, a odmah pored crkve smjestila se "Komandantova kuća" u kojoj su zatvorenici ispitivani:



Interesantna je neka skulptura nekog lika smanjene glave:



Monetnij dvor - ovo bi trebala biti kovačnica novca.



Nevska vrata, sa kojih je moguće izaći i na samu rijeku Nevu:



Svakog podneva, grune top sa tvrđave, ali ne ovaj:



Na kraju ovog dana posjetili smo neki engleski pub misleći da ćemo omastiti brk i uživati u mesnim delicijama, ali kakva greška. Trebali smo znati da pub nosi pridjev "engleski", a riječ engleski i riječ gastronomija ne idu skupa u istoj rečenici.

Dan osmi
Ermitaž

Svi znaju za Ermitaž. Svi koji dođu u St. Petersburg dođu ovdje. Ermitaž je jedan od najvećih, najljepših i najstarijih umjetničkih i kulturno povijesnih muzeja u ljudskoj povijesti.

Zanimljivost devetnaesta: Ermitaž je drugi najveći muzej na svijetu (najveći u Europi), a zapravo se proteže kroz čak 6 dvoraca. Prilikom jednog o posljednjih prebrojavanja eksponata došli su do broja od 3 milijuna, a da biste obišli cijeli Ermitaž i posvetili svakom eksponatu, potrebno je čak 11 godina da vidite sve.

Najpoznatiji od 6 dvoraca je Zimska palača:



Zanimljivost dvadeseta: Ermitaž ima 1057 prostorija a da bi vidjeli sve eksponate potrebno je prehodati čak 22 kilometra.

Pogađate, mi smo prehodali jedva 4-5 kilometara a to znači da se definitivno ne stigne pogledati sve, jer vam u jednom trenutku postane muka od muzeja, eksponata, ljudi, svega.



A kako je sve počelo: Ekatarina II je 1764. kupila 225 slika nizozemskih majstora i 20 dkg zimske i tako je nastao muzej. Tu su umjetnine najpoznatijih i najboljih umjetnika na svijetu, te je puno artefaktata sa svih strana svijeta iz svih povijesnih epoha. Smjestila se i pokoja egipatska mumija:



E u ovom trenutku mi se pršut zgadio do kraja života.
Ostatak unutrašnjosti:



U Ermitažu se nalazi 177 stubišta, no zasigurno je najimpresivnije "Jordan":


fotografija preuzeta s Interneta

Upad u muzej na studentsku iskaznicu je potpuno besplatan pa smo to iskoristili i provukli se pod studoše. Ipak, potrebno je doplatiti za dijamantnu i zlatnu sobu. E to nismo znali, pa smo napravili malu frku nakon čega zadasmo muku muzejskim kustosima. Na kraju smo ipak pogledali zlatnu sobu, zahvaljujući susretljivosti osoblja.

Na trgu ispred Ermitaža postavljen je WC koji je zapravo prikolica šlepera, prigodno oslikana:



Kreativan pristup problemu.
Ispred ovog muzeja čekaju kočije koje će vas po obližnjem trgu provesti za nemale pare:



A vidi ovih "obučenih". Čekaju da im mušterija priđe bliže.
Ermitaž se nalazi na ogromnom trgu "Dvorcovaya Plošad" kojeg okružuju monumentalne građevine te "Aleksandrovskaya Kolona".




Katedrala sv. Izaka

Obišli smo i najveću crkvu u gradu. Zanimljivost ove crkve je da je za njeno uređenje upotrijebljeno čak 43 vrste kamena, a samo za pozlatu kupole, ulupano je čak 100 kg zlata. U ovoj katedrali su se krstili mnogi članovi carske obitelji.



Ispred katedrale se nalazi spomenik imperatoru Nikolaju I.



Odlučili smo se popeti na kupolu kako bi razgledali grad, ali je toliko puhalo da su nam skoro jedva prodali karte na blagajni. Do vrha vodi puno nekih stepenica:



Kada se popnete na vrh, bivate nagrađeni pogledom na jedan od najljepših gradova svijeta:



Dolje lijevo je Hotel Astoria Rocco Forte. Poznat je po tome da je tu njemačka vojska planirala proslaviti zauzimanje Lenjingrada. Naravno, niti nakon 900 dana opsade, Lenjigrad nije pao.

Unutrašnjost katedrale:



Pogled pod kupolu:




Mariinsky teatar

Balet je rođen u ovome gradu i u ovome teatru. A nastao je prije 277 godina tako što su djeca u palači bila nestašna, pa je stroga teta carica Anna naredila da se djeca iz palače nauče plesati. Ono, daš im zanimaciju.


fotografija preuzeta sa Wikipedije

Zanimljivost dvadesetprva: balet Labuđe jezero je stvoren unutar zidova Mariinsky teatra.

Mnogi genijalci ovdje su djelovali, a jedan od najpoznatijih zasigurno je guru Petar Iljič Čajkovski.



Doći u St. Petersburg, a ne otići na balet je svetogrđe. Čak 5 mjeseci ranije kupili smo karte za baletnu predstavu "Legenda o ljubavi". Cijena je jedno 6-7 puta jeftinija nego li u razvikanom Boljšoj teatru u kojem se upad plaća oko 250 €. Naravno, karte su rezervirane mjesecima unaprijed jer je jedino tako moguće doći do ulaznica.



Nakon ovoga, shvatite što je zapravo ruski balet i ruska škola baleta.



Pod pauzama se, naravno, pio šampanjac i jeo kavijar.
Koliko je dugačka tradicija ruskog baleta ukazuje i ovaj plakat koji kaže: "prisustvujte 232. sezoni Mariinsky teatra".
Jesmo!




Dan deveti
Carsko selo (Puškin)

Svanulo je novo jutro. Kao i svako prethodno, ubijamo se u obilnom doručku.
Odlučili smo otići u Carsko selo za kojeg pričaju da je fora za vidjeti i da svega ima. Udaljeno je nekih 30-ak km prema jugu.



Sjedamo na lokalni vlak kojem treba jedva sat vremena do Carskog sela.



Carsko selo je najpoznatije po tome što se ovdje nalazi Katarinina palača, bezobrazno luksuzna. Palača je korištena kao ljetnikovac i sasvim pristojno opisuje bogat način života ruskih careva i vladara. Osim palače, ovdje se nalazi ogroman park sa jezercem te mnogim monumentalnim građevinama.



Park je prepun metalnih klupica po kojima se svita pomijala šepureći se naokolo. Nije ni čudo da su bošljevički dobili po tamburi.



Pročelje Katarinine palače raskošno je ukrašeno. Imalo se para, imalo se s čim.



A kako ne bi oštetili parkete, posjetitelji dobiju prigodne priglavke:



Katarinina palača sadrži 57 prostorija u kojima je potrošeno 100 kg čistog zlata za dekoraciju. Sobe odišu luksuzom: od bogatih parketa, svilom prekrivenih zidova, draguljima ukrašenih prostorija do oslikanih i pozlaćenih stropova a sve puno slavnih umjetničkih djela.



Najpoznatija soba u palači je "jantarna" soba. Nažalost, kada su 1941. okupirali grad, nacističke svinje uništile su mnoge povijesne građevine, uključujući i ovu jantarnu sobu. Soba je rekonstruirana, ali jantar nije pravi.



Kao, strogo je zabranjeno fotografiranje ove prostorije. No, to je turistička "patka", jer se želi naglasiti njena posebnost, budući da jantar ionako nije pravi.

Zanimljivost dvadesetdruga: ovdje je bila zatvorena carska obitelj prije nego li su ih boljševici ukokali po naredbi Lenjina. Deblji kraj izvukli su liječnik, kuhar i posluga koja je također streljana. Poliveni su sumporom i zapaljeni.

Kuhao si caru? Što si kuhao, kuhao si. Paaaali!
Simpatični neki ovi boljševici. Ni ISIS im nije ravan.


Mikhailovsky zamak

Ovo je nekadašnja carska rezidencija.



Izgrađen je iz razloga jer se car Pavle osjećao nelagodno u Zimskoj palači pa je htio nešto malo sigurnije. Pošto se car palio na viteze, zamak pomalo vuče na srednjevijekovne utvrde, a tu je i kanal s vodom oko zgrade.
Ironično, car Pavle je koknut ovdje, svejedno.



Zamak je danas muzej za hrpom portreta carske obitelji. Osim nebrojenih portreta careva, prinčeva, našla se i slika dvojice najvećih sinova koji su ikad koračali svemirom:



Ovdje smo sreli jednu djelatnicu muzeja, kustosa, dobronamjernu tetu koja nam je tolikim žarom pojašnjavala portrete carske obitelji da nam je naprosto bilo neugodno otići budući su nam muzeji i slike već pomalo izlazile na nos.

Na kraju ovog ispunjenog dana otišli smo na tzv. ruski boršč koji se servira na način da se izdubi kruh te se boršč natoči. Jede se sve skupa. Servira se sa slaninom.




Dan deseti
Petropavlovska tvrđava #2

Pošto smo već bili na ovom mjestu i obišli unutrašnjost tvrđave, ovaj puta smo se koncentrirali na ono što je zadnji puta bilo zatvoreno: Petropavlovsku katedralu, muzej torture te zatvor.

Petropavlovska katedrala
Katedrala je zasigurno jedan od prvih znamenitosti St. Petersburga, a izgrađena je između 1712. i 1733.



Zanimljivost dvadesettreća: s visinom od 122,5 metra, crkveni zvonik je najviši na svijetu od svih istočnih pravoslavnih crkvi. Budući da je zvonik sastavni dio crkve, neki ju smatraju i najvišom istočno pravoslavnom crkvom na svijetu.

Zanimljivost dvadesetčetvtra: skoro 200 godina bila je najviša građevina Ruskog carstva.



U ovoj crkvi su sahranjeni skoro svi potomci Romanovih, carske obitelji. Među njima je i Petar Veliki.



Muzel torture
Unutar tvrđave nalazi se i izložba srednjovijekovnih sprava za mučenje.



Iako su te sprave i načini mučenja svojstvene srednjem vijeku, nikako ne uklapaju u vremenskom razdoblju osnutka i povijesti St. Petersburga. Tu je ova izložba jedino jer se turisti na to pale. Pa i mi.



Mnogi načini torture mogu se dan i danas vidjeti diljem svijeta (recimo, američki Guantanamo). Želja za torturom nije isčeznula u svijetu, promijenio se samo oblik.



Zatvor
Već od samih početaka tvrđava je imala zatvor (stoka se mora držati pod nadzorom). Služio je za političke te zatvorenike visokog ranga. Među prvim zatvorenicima bio je Petrov sin Aleksej. No, i mnogi drugi poznati Rusi su bili zatvarani: Dostojevski, Maksim Gorki, Lenjinov buraz Aleksandar Uljanov. Također, ovdje je bio u zatvoru i Josop Broz Tito.
Sumorne prostorije:



Budnim okom zatvorski čuvari revno su pazili na strogoću:




Obilazak grada brodom

Možda i najbolji način kako obići grad je tura turističkim brodićem, pošto grad već nosi otrcani pridjev Venecija sjevera.



Tih brodića ima jako puno. Dok je kod nekih cijena fiksna, s drugima se možeš i cjenkati. Pogodili smo se s jednim za izuzetno prihvatljivu cijenu, ali nažalost lokacija nije bila pretjerano prometna pa smo bili prisiljeni nakon 30 minuta izaći vani, jer eto, pajdo nije htio krenuti sve dok se ne skupi barem 10-ak debelih turista.
Ukrcali smo se u drugi brodić i krenuli. Najprije smo se provukli pored Zimskog dvorca.



U većini slučajeva tura je na ruskom jeziku, pa ostajete uskraćeni sa neke informacije. Ali, zahvaljujući činjenici da nam je materinji slavenskog govornog područja, nešto se ipak i razumije, pa se ne osjećate kao tele na brodu. Za one koji razumiju, bit će objašnjene najpoznatije građevine i povijest.
Potom smo se provukli ispod vjerojatno najpoznatijeg Peterburškog mosta "Dvorčevog mosta (Дворцо́вый мост)". Grandiozno zdanje ima mogućnost podizanja kako bi veliki brodovi prošli ispod njega.



Brod još se podvlači ispod nekoliko mostova koji su prilično niski pa se morate sagnuti kako se ne bi opandrčili u glavu. Većina ih je čelične konstrukcije.



Kako izgledaju i ostale Peterburške građevine, pogledajte u maloj fotogaleriji:



Na kraju ovog dana otišli smo degustirati Kvas. Radi se o tradicionalnom piću koje ima sličnosti sa pivom, iako nije pivo. Specifičnog je okusa, a radi se od kruha te izgledom podsjeća na tamno pivo. Meni se dopalo, ali mojim suputnicima nije. Tako da sam popio i njihovo. Osim u Rusiji, Kvas je popularan u Ukrajini i Poljskoj.

Dan jedanaesti
Povratak kući

Posljednji dan St. Petersburga i Rusije, grada koji će nam ostati urezan u sjećanju.
Budući da je let rano ujutro, budimo se već u 3 ujutro. Hotelski taksi nas je dočekao te smo za nekih pola sata bili na St. Peterburškom aerodromu Pulkovo:



Do Moskve je let potrajao nekih sat vremena i sitno.



Ovdje smo morali izgubiti 3 sata, potom smo se ukrcali na avion za Beograd.



Let je potrajao dodatnih 3 sata.



Avion slijeće na beogradski aerodrom Nikola Tesla, obnovljeno zdanje koje osim jednog preskupog free shopa apsolutno nema ništa. Pošto moramo čekati čak 5 sati do leta za Zagreb, prisjetio sam se St. Peterburškog zloglasnog zatvora i pomislio da tamo i nije bilo tako loše. Ovo ovdje je očaj.
Očaju je pridonijelo na značaju i pojedino osoblje aeodroma koje ne razumije razliku između "tekućine" i "kavijara", pa smo bili prisiljeni hititi u smeće nešto što u Moskvi u free shopu, prema osobnom mišljenju priglupog djelatnika beogradskog aerodroma, nije bilo ispravno zapakirano. Pitam se, jesmo li mi ti koji trebamo voditi računa o aerodromskim formalnostima?
No, veseli činjenica da smo vjerojatno posljednji puta na ovom aerodromu. Fala!

Let do Zagreba traje manje od sat vremena:



Ukrcali smo se u mali propelerac te u kasnim večernjim satima uspješno sletili na zagrebački aerodrom.



Bilo je ovo 11 fantastičnih dana, dana kojima smo se radovali i kojih ćemo se sjećati još dugo.
Rusija vam se neći svidjeti na prvu, ona će vam se uvući pod kožu. A Izlazit će vjerojatno godinama. Ako ikada do kraja izađe.
Nakon svega ovoga što smo posjetili, a posjelili smo jedan mali djelić Rusije, Churchillova izjava "Rusija je zagonetka umotana u misteriju unutar enigme", dobila je još više na značenju.


Uživajte!
До свидания.
.:: MISHO ::.