TRAVELING

A   P E R S O N A L   P A G E
 

 
 
00:HOME   01:ABOUT ME   02:HI-FI   03:MUSIC   04:TRAVELING   05:PHOTOGRAPHY   06:CONTACT   07:LOGIN
 
 


HOME / TRAVELING / SALZBURG - LAKES - TYROL


Salzburg, austrijska jezera, dvorci Bavarske i Tirol 2014


Dragi vulkanizeru!
Pišem ti po prvi puta i nadam se da ovo moje pismo neće završiti u košu za smeće.
Imam jedan problem: a to je da sam otišao promijeniti gume kod vas koji ne znate čemu služi ključ broj 17. Okasti.
Pošto je mene učilo u školi da je ponavljanje majka znanja, a nije goreg za ponoviti.
Dakle, kotač ima, što?
- ima 5 (slovima: pet) šarafa i matica.
Matice se, što?
- one se zavrću. Ito svih 5 komada.
Zbog čega ih je potrebno stegnuti?
- da kotač ne otpadne prilikom kotrljanja.

Žao mi je što ste montirali meni kotače, a ne kotače mome neprijatelju.
Ljubi vas vaš bivši klijent....




Savjet prije puta: nikad ne riskirajte promjenu guma kod wanna be sevisera. U suprotnom vam može otpast' kotač.



Naredno putovanje će trajati 6 dana, a također i na ovom putovanju, kao i na svim prethodnim, nastojali smo izbjeći putovanje putničkim agencijama. Uslijedilo je čeprkanje po forumima, Internetu, rezervacije hotela. Ono što ćemo narednih 6 dana posjetiti je: Salzburg, St. Wolfgang im Salzkammergut, Bad Ischl, Hallstatt, Königssee, Prien am Chiemsee, Herrenchiemsee, Ettal, Linderhof, Plansee, Neu Schwanstein, Tirol, Kristallwelten, Jenbach, Maurach, Achensee i još štošta.


Dan prvi
Salzburg

Najbolji način kako se pripremiti za putovanje opisano kroz nekoliko narednih redaka teksta i sličica je da se ne pripremite i krenete.
Ruta puta izgleda ovako:



Put do Salzburga dugačak je 420 km i stigne se za nekih 4 sata.
Salzburg je četvrti po veličini grad u Austriji i nalazi se tik uz granicu sa Njemačkom. Broji oko 146.000 stanovnika. Salz na njemačkom znači sol. U okolici Salzburga nalazili su se rudnici soli, koji su zatvoreni nakon višestoljetnih iskapanja. Grad je pod zaštitom UNESCO-a od 1996-te godine.
Grad leži na rijeci Salzach. U starom gradu se nalaze zgrade koje su starije i od 1000 godina. Zbog toga a i ljepota pojedinih građevina, grad je u srednjem vijeku prozvan Sjeverni Rim. U II sv. ratu dosta jedinstvenih građevina je uništeno. Današnji izgled grada datira iz 16., 17. i 18. stoljeća kada je započeta transformacija iz srednjovjekovnog u barokni grad.
Najpoznatija faca koja je ikad živjela u njemu je Mozart.



Zanimljivost prva: Salzburg je nekada bio nezavisna država, ali ga je pripojilo Austrijsko carstvo davne 1805.

Zanimljivost druga: budući je Mozart rođen 1756. u Salzburgu, pogrešno ga je nazivati austrijancem, jer tada to nije bila Austrija. On je salzburžanin.
Ma, švabo.....



Kako smo stigli u poslijepodnevnim satima u grad, pohitali smo vidjeti centar grada te njegove najinteresantnije znamenitosti.



A gdje ćeš bolje znamenitosti nego li otići i kupiti originalne Mozart kugle. Jes' da koštaju 1€ po komadu, ali su kopljem bolje od onih koje možemo kupiti po vulgaris trgovinama. Imaju plavi omot, a iskusni tvrde da ih je moguće kupiti samo na 3 mjesta u Slazburgu.



Budući je u Salzburgu sve "hoch", uključujući i pomalo napuhane salzburžane, luksuza ne nedostaje. A najbolje se u to uvjeriti proštetate li ulicama središta grada.



Ovo gore na slici je ulica Gettreidegasse. Pa ako vam je fora kupiti torbu od Louis Vuittona za 3.000 €, samo naprijed. BTW - moja baba je imala ljepšu torbu za na pijacu od onih koji u spomenutom dućanu čuče u izlogu. U prijevodu: jedini razlog zašto bi netko kupio takve torbe je (visoka) cijena. A samim time i "ulaznica" u "društvo".

Pošto je ostalo još malo od dana, pohitali smo korakom Usaina Bolta na gradsku tvrđavu - Hochensalzburg. Putem se otkrivaju interesantni oblici koji podsjećaju na rabote Mozarta:



...kao i ove građevine koje su dijelom uklesane u stijenu, inače iznad gradskog groblja:




Hochensalzburg

Iznad grada dominira stara tvrđava/dvorac Hohensalzburg.



Utvrda je dugačka 250 m i široka 150 m i hvale se da je jedna od najvećih i najbolje očuvanih srednjevijekovnih utvrda u srednjoj Europi.



Prvi zapis o tvrđavi datira još iz rimskog doba, ali to nije sasvim jasno. Konstrukcija dvorca započela je 1077. godine za vrijeme nadbiskupa Gebhard von Helfensteina. Najprije je imao drvene zidove koje su služile za zaštitu carskih trupa Svetog Rimskog Carstva. Kasnijih godina tvrđava je proširena, te su joj 1462. dodani novi prsteni zidova te tornjevi.



Jedini puta kada je tvrđava bila pod opsadom je onda kada ju je grupa rudara, farmera i seljaka opkolila. Bijaše to 1525. Najvjerojatnije su ju opkolili vilama, a pogađate kakve šanse imaju drvene vile protiv užarenog ulja, bedema i oružija iz tog doba.
U unutrašnjosti se nalazi pregršt interesantnih zgrada. Kako smo se popeli tek oko 18h pred večer, ulaz u tvrđavu je slobodan, ali ostajete uskraćeni za razgledavanje muzeja. Tja...



1900-te je izgrađena uspinjača. Tijekom 19-tog stoljeća dio bedema je srušen.
Posjetitelji koji se popnu na tvrđavu, bivaju nagrađeni pogledom koji puca po Salzburgu i okolici.



Nakon Hochensalzburga, nastavili smo sa otkrivanjem ostalih ljepota "hoch" grada.


Mirabell



U "novijem dijelu" Salzburga nalazi se dvorac i vrt Mirabell. "Noviji dio" je zato što se dvorac i vrt kojeg je 1606. nadbiskup von Raitenau dao sagraditi za svoju ljubavnicu Salome i njihovo 15-oro djece, nalazio izvan zidina koje su okruživale tadašnji grad. Karakteriziraju ga predivni vrtovi, fontane i statue rimskih i grčkih bogova. Najljepša prostorija u dvorcu je Mramorna dvorana.



U Mirabellu se nalazi jedna sjenica koja je inspirirala Mozarta kada je skladao jednu od svojih najpoznatijih opera „Čarobna frula“.


Dan drugi
St. Wofgang im Salzkammergut

Kako je izgledno da danas neće padati kiša, a sutra valjda bude, odlučili smo ne riskirati i pohitali smo razgledati tri manja, ali predivna gradića na austrijskim jezerima koji se nalaze u regiji "Gornja Austrija (Oberösterreich)".

Redom to izgleda ovako:
A: polazak;
B: St. Wolfgang im Salzkammergut;
C: Bad Ischl;
D: Hallstatt.

Ruta puta:



Dakle, prvi na redu je spomenuti St. Wolfgang im Salzkammergut. Leži na obali Wolfgangsee jezera. Riječ je o glacijalnom (ledeničkom) jezeru.



St. Wolfgang je doslovno trgovački grad. Grad je krcat dućanima i apartmanima. I sve kućetine su ogromne, ali su predobro sređene tako da cijeli grad djeluje izvrsno!



Obično je grad krcat po ljeti.
Gradom dominira crkva, a legenda kaže da je sveti Wolfgang nagovorio đavola da mu pomogne pri izgradnji crkve.



U crkvi je moguće vidjeti prizor iz legende. Vjerojatno jedna od rijekih crkvenih "oslikaja" koja prikazuje đavola.



Sveti Wolfgang mu je obećao da će biti prvo biće koje će kročiti u crkvu. No to se nije dogodilo jer prvo biće koje je ušlo u crkvu, bio je vuk. Đavo je tada popizdio i nestao je. Amater.
Nastavili smo dalje, jer se ima još toga za vidjeti. Lijepog.


Bad Ischl



Nakon nekoliko minuta vožnje stigne se do također živopisnog gradića Bad Ischl. Riječ je o carskom gradiću, ljetnikovcu, gdje je pedofil car Franjo Josip zaručio 15-godišnju Elizabetu (Sisi).
U ovom gradiću je taj isti gad pod pritiskom ostalih državnih gadova 1914. potpisao deklaraciju o početku Prvog svjetskog rata. Rata koji će odnijeti 20 milijuna žrtava.
Nakon potpisa kazao je: "Ja sam učinio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo".
Crko ti meni.

Prošetate li gradom, nabasat' ćete na kongresnu dvoranu:



Imaju nekakvu furku na londonski štih, pa smo vidjeli London bus, te karakteristične crvene govornice.



A i neki lav bulji u njih. Najbolja stvar što možete učiniti dok ste u Bad Ischl je posjet, naravno, kavani Zauner.



Zamimljivost treća: kolačići Išleri ime su dobili po Bad Ischlu, a izumljeni su upravo ovdje u Zauneru.

Uđete li u nju, dočekat će vas ogroman šank krcat neviđenim slasticama. Tako da smo i mi umočili prste i razmazili nepce.



Najradije bi probali i sve ostalo, ali vrijeme teče, a mi idemo vidjeti jedan od najljepših austrijskih gradova.


Hallstatt

Hallstatt je zabačeno selo na obali Hallstattskog jezera. I jedno je od najljepših ljudskih naseobina na austrijskim jezerima a usudio bi se reći i na svijetu.



Grad i cijela Salzkammergut regija je pod zaštitom UNESCO-a od 1997. U gradiću živi 835 sretnika. Jezero je također glacijalni (ledenički) tip.



Zanimljivost četvrta: Hallstatt je toliko nevjerojatan gradić, da su ga kinezi kompletnog iskopirali i sagradili negdje u Kini. Original je nedostižan.

Kako bi došli do točne kopije sela, horde turista iz Kine su godinama posećivale selo te slikajući fotoaparatima (u novije vrijeme tabletima) svaki kamenćić sela da bi imali što vjerniju kopiju za izgradnju u Kini. Austrijanci su na kraju bili u šoku jer ih nisu ništa pitali kao ni dozvolu za izgradnju kopije sela. Krađa sela je otkrivena sasvim slučajno.
Mislim, ono, iskopirati čitavo selo a nikome ne reći ništa.
Gradonačelnik Hallstata je jednom izjavio da ne zna što mu je za činiti. Izgradnju kopije sela ne može zabraniti. No, kinezi su austrijancima napravili golemu uslugu budući su horde kineza počele posjećivati Hallstatt još i više.



I šta se sad žale....
Pošto je svima poznato da Kinezi kopiraju sve i svašta, očito su došli do jednog sasvim novog c/p nivoa.

Zanimljivost peta: Gradić je poznat po najstarijem rudniku soli na svijetu, te je po njemu nazvana halštatska kultura i cijelo razdoblje starijeg željeznog doba (800. pr.Kr. - 450. pr.Kr.). Sol se na ovome području vadi posljednjih 7500 godina!



Već spmenuh da je grad krcat hordama Kineza, koji se dive originalu. Drugi razlog zašto je krcat njima su očito turistički prospekti u kojima je Hallstatt neizostavna stanica. Pa kako to obično biva, ovakva mjesta su abnormalno skupa. No, i potencijalno privlačno mjesto za 1,5 milijardu žutih. A ovi im se odlučili osvetiti skupoćom: "ti'š nas kopirat'..."



O zabačenosti sela govori podatak da se sve do kraja 19. stoljeća do Hallstatta moglo doći isključivo čamcima ili uskom stazom. Prva cesta sagrađena je tek 1890. godine, ito uz rub jezera te dizanjem u zrak mnogih stijena.
1864. otkriveno je veliko prapovijesno groblje u blizini drevnog rudnika. Pošto je mjeto ograničeno prostorom, imali su običaj iskopavati kosture iz lokalnog groblja nakon 10-15 godina, tj. dok istrunu, te ih odlagati u lokalnu crkvu u podrumu. Već zamišljam scenarij:
- 'oćemo i ovog izvadit'?
- vadi!
- uh nije još sazrio, vraćaj ga natrag nek' još malo odstoji.


Hallstatt - rudnik soli

Rudnik soli Hallstatt najstariji je rudnik soli na svijetu a nalazi se odmah iznad gradića Hallstatt. Danas je muzej. Do njega se može doći pješice ali je najjednostavnije dokotrljati se uspinjačom.



Vožnja uspinjačom i organizirani posjet rudniku će vas doći 22€, a uspinjača vozi svakih 15 minuta. Ukoliko želite obići rudnik, krajnje vrijeme da uzjašete na nju je u 16.00h. Kad se popnete, morate se jako požuriti ne bi li došli do samog okna, a za to vam treba 10 minuta izrazito brzog koraka. Za nas koji smo s južne strane Alpa, to zna biti malo problem. Pa ne ostaje puno vremena za osvrtanjem na pogled cijelog Hallstattskog jezera:



Inače, može se doći i pješice starom stazom koju su rudari koristili tisućama godina.
Živjela ti uspinjačo tisuće godina, također!

Kad se stigne do vrha, svaki posjetitelj mora obući zaštitnu odjeću u obliku rudarskih kombinezona. Kacige iz nekog razloga nismo dobili. Ulazak u rudnik:



Nakon što uđete (sretno!), ide se duboko u planinu nekih 350 metara. Postaje sve hladnije, tako da je temeperatura unutrašnjosti oko 7-10°C.



Većina hodnika je relativno niska, pa se lupite glavom od strop. A kacige nisu dijelili. Očito su nekada ljudi bili daleko nižeg rasta. U trenutku dok traje bol podvojenog ste osjećaja i ne možete razlučiti jeli bolje trpit bol u glavi ili smrdljivu kacigu koju je prije vas imalo 1000 ljudi na "tintari".
Nakon što uđete, bit ćete upoznati sa činjenicom: otkuda sol u Alpama?
Otkrit' ću vam tajnu: nastala je.
Sol praktički potječe iz mora. A to se dogodilo prije 250.000.000 godina sve dok se tektonske ploče nisu pomicale i podigle Alpe. Jedan dio mora je ostao zarobljen koji se potom isušio. Geotektonski poremećaji su učinili svoje.



Unutar rudnika na dva mjesta bit' ćete "prisiljeni" spuštati se drvenim toboganima. Jedan od njih je dugačak preko 60 metara, a na njemu se mogu postići brzine i veće od 30-40 km/h. Ovisno koliko vam je guzica podmazana.



Činjenica je da je ovaj rudnik soli muzej, zapravo većina solana u Hallstattu i Bad Ischlu su zatvorene u razdoblju od 1965. do 1967.

Zanimljivost šesta: sol se u obliku slanice (voda prezasićena solju) još od 1595. transportirala cjevovodom do obližnjeg Ebenseea, udaljenog 40 km, što je najstariji cjevovod na svijetu, a konstrukcija tog vremena je bila pravo čudo.

Nakon što završite sa obilaskom, još jedna od mnogih atrakcija koju ovaj rudnik nudi je sam izlazak. Zapravo, jedini način izlaska je da sjednete na vlak. Sam vlak izgleda k'o red klupica koje zapravo uzjašete.



Napominjem da je potrebno držati glavu nisko jer iole više osobe mogu ostati bez nje, budući da su tuneli izrazito niski, a jelte, nemate kacigu. Ali ajd'. Nismo amerikanci. Svevišnji nam je podario malo veći IQ tako da se znamo brinuti za sebe.

Jedna od zanimljivosti je da su našli nekoliko kostura unutar rudnika što svjedoči da se ovdje sol kopala milenijumima. Tako da je (pretpostavljam replika) jedan od njih izložen u muzeju.



Gore na slici: Bezimeni Bezprezimenović. Kada su ga pronašli u rudniku nakon par tisuća godina od smrti, priredili su mu pokop primjeren kršćanskom svijetu. Nesretnik je, eto, posthumno postao Katolik.

Na samom mjestu gdje se uspinjača spušta, napravilo je interesantat mostić koji vodi do vidikovca.



Ovo je definitivno najbolji vidikovac na svijetu. Tekovina UNESCO-a. S njega za lijepog vremena puca pogled po Salzkammergut regiji, samom selu Hallstatt te Hallstattskom jezeru.



Na kraju ovog vrlo zanimljivog i ispunjenog dana, dobro je sjela okrjepa u obližnjoj salzburškoj pivnici.




Dan treći
Salzburg #2

Dan je započeo obilaskom gradskih predjela koji nisu nužno smješteni u turistički strogom centru, tako da smo sasvim slučajno nabasali na crkvu Sv. Andrija. Riječ je o crkvi Hrvatske katoličke misije Salzburg. Pošto su hrvati, jeli, veći katolici i od samog Pape, hrvatska katolička misija je izrazito bitna u katoličkom Salzburgu.



Nakon nje, uslijedio je posjet crkvi Svetog trojstva, koja se zapravo zove Dreifaltigkeitskirche (tko ovo pročita iz prve, ima pivu).



Potom se malo "zaluta" u stisnute kvartove, primjerice u ovakvom u kojem se mladi vole drogirati:



Zatim smo se popeli na gradsko brdo "Kapuzinerberg", na kojem se nalazi samostan, te srednjovjekovna tvrđava. Na ovom brdu su nađeni ljudski ostaci od prije 3100 godina.



Put prema brdu je predstavljen u obliku križnog puta, s postajama. Iako mi nije jasno zašto te križne puteve prave po brdima, budući se originalni križni put odvijao jeruzalemskom Via Dolorosom, koja je skoro pa ravna.
Elem, sa ovog brdašca se pruža predivan pogled prema gradu. Čitaj: vidikovac.
Spustivši se ponovo u grad, obišli smo Mozartplatz.



Lijep je.
Zatim Rezidenzplatz, najljepši salzburški trg kojeg krasi barokna fontana a koja se smatra jednim od najznačajnijih baroknih spomenika u Europi.



Legenda kaže da je na ovom mjestu srušeno 55 srednjovjekovnih zgrada kako bi se oslobodio prostor za trg.

Na trgu se nalazi mnoštvo kočija spremnih provozati turiste po gradu za pišljivih €80.
Neki od njih su pravi macani:



Umorite li se od švrljakanja po gradu, za predah dobro dođe ovakav trgić, nasuprot Mozartove muzičke škole.



Preporučujem predah uz Mozart kugle!


Salzburška katedrala (Salzburger Dom)

Najznačajnija građevina Salzburga zasigurno je barokna katedrala.



Prva crkva na ovom mjestu bila je izgrađena još 774. godine. Zapaljena je 842. kada ju je strefio grom. Ponovo je uništena u požaru 1628. te 1944. tijekom bombardiranja. Svaki puta je obnavljana (1959. posljednji puta). Stoga je na pročelju moguće vidjeti brojeve: 774, 1628 i 1959.



Katedrala je posvećena sv. Rupertu. Na njoj se nalaze zvonici koji su drugi po veličini u Austriji. Fuj me budi ako ovo ne spomenem: u njoj je kršten Mozart.



Navodno je prvotno bila ideja napraviti crkvu u kojoj bi stalo 16.000 ljudi, što je bilo više nego li je svojevremenu u doba zamisli bilo stanovnika Salzburga. Odustalo se od te ideje.
U katedrali je bio izložen jedan zgodan "ćilim". Dođe ti da osjetiš kakav je pod nogama, ali od takve primisli odvrati pločica sa natpisom "Achtung, Alarmanlage".



Ispod katedrale je kripta u kojoj su pokopani mnogi biskupi.




Mozarts Geburtshaus



Ovo je rodna kuća Wolfgang Amadeus Mozarta u kojoj se rodio 26.1.1756., na trećem katu. Da znate. Kuća je pretvorena u muzej, a njegova obitelj je živjela tu od 1747. do 1773.



Malo je otek'o.

U kući su izloženi brojni predmeti kao što je Mozartova dječja violina te nekoliko drugih instrumenata na kojima je svirao.



Naravno, u muzeju je strogo zabranjeno fotografirati, ali po starom dobrom običaju dok kustosi ne gledaju sve je dozvoljeno.

Casio, sad pati:



Po njemu, Salzburg često nazivaju i Mozartgrad (Mozartstadt) pa je u gradu sve u znaku ovog velikog i slavnog skladatelja.
U muzeju je moguće vidjeti i pročitati dosta originalnih spisa i mozartovih djela, te pokućstvo slavnog skladatelja.



Čarobna frula.



Za one koji su u osnovnoj sjedii na ušima, samo kratka informacija da je Wolfgang Amadeus Mozart, prema ocjeni mnogih, jedan od najgenijalnijih skladatelja u povijesti muzike. Kažu i da je bio čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte. Stim da je ovaj posljednji podatak netočan, forsiran od njegovog oca.

Sigurno se pitate od kuda toliko Mozart kugli na svakom koraku? Otkrit ću vam tajnu:



Sam kraj ovog ljepuškastog i prekrasnog proljetnog dana pokvarila je salzburška kava, kafića kojeg smo "potrefili". Ovakvu odvratnoću odavno ne pijah. Zapravo, naziv "kava" je pogrešan. Imalo je okus po muljevitoj bari. I izgled.




Red Bull

Red Bull je tvrtka energetskih napitaka koju su 1984. godine u Salzburgu osnovali Dietrich Mateschitz i Chaleo Yoovidhyja. Ime je dobila po tajlandskom energetskom napitku Krating Daeng (crveni bik), a sjedište joj je u Fuschl am Seeu. Samo sjedište tvrtke izgelda ovako:



Iako bi ovo što skače po vodi trebali biti bikovi, zapravo izgledaju kao nekakve uveličane grinje ili medvjedi. Izgleda totalno fulano.

Zanimljivost sedma: jedan od osnivača Red Bulla, Dietrich Matešić (germanizirao si prezime u Mateschitz), vuče hrvatske korijene, tj, roditelji su mu hrvati.

Za njega kažu da je marketinški genij iako mu je trebalo čak deset godina da diplomira marketing na Bečkom sveučilištu. Kad je lansirao proizvod, ostatak je odradio marketing, jer Red Bull nije ništa drugo nego zašećereni kofeinski napitak. Mateschitz se odlučio dodatno promovirati svoj proizvod ito putem sporta, pa je vlasnik nekoliko nogometnih klubova te dviju F1 momčadi (Red Bull Racing i Scuderia Toro Rosso). Više se ne može upaliti televizor, a da se ne vidi sportsko prometalo s natpisom Red Bull. Jedna od poznatih hrvatski ličnosti bi rekla: bojim se paštetu otvoriti da ne iskoči iz nje.

Uputili smo se u Red Bull hangar kako bi sa poznatim ljudima popili koktelčić u lounge baru, smućkan s Red Bullom, of skroz.


Fotografija preuzeta s Wikipedie.

Imali smo (ne)sreću da se snimala nekakva TV talk show emisija pa nismo imali priliku obići eksponate.



Prigodno je izložena kapsula Felix Baumgartnera.



Prisjetimo se: Felix Baumgartner skočio je sa 39 km visine i postigao brzinu slobodnim padom od 1357 km/h te probio zvučni zid i time postavio svjetski rekord. Zapravo nekoliko njih.
Kako je sve u tom Red Bullu fancy, pogledajte kako samo izgledaju WC-i.
Ženski:



Muški:



Umjesto klasičnih ubrusa ili vrućeg zraka koji ti po običaju spali ruke, nalaze se mali ručničići, koje kad obrišeš ruke baciš.



Ima se. Može se.
I dan se približio kraju, ujutro kupimo prnje iz Salzburga i idemo dalje!


Dan četvrti
Königssee

Königssee (Kraljevsko jezero) je jednim dijelom nacionalni park Berchtesgaden. Nalazi se gotovo uz samu granicu sa Austrijom, a od Salzburga je udaljeno 30 km. Put izgleda ovako, tj. vodi nas u Njemačku.



Jezero je dugačko 7,7 km, široko 1,7 km, a duboko 190 m, što ga čini najdubljim alpskim jezerom Njemačke, a dok je zapravo treće najdublje jezero cijele Njemačke. Formirano je tijekom posljednjeg ledenog doba.



Ono što dolazi do izražaja je njegova tamna boja vode. Vjerojatno nije vrijedno spomena, ali na ovom jezeru je onaj zlikovac Himmler imao rezidenciju.



Ubrzo smo stigli i do samog gradića Königssee, te se ukrcali u električni brodić kako bi otišli vidjeti St. Bartholomä.



St. Bartholomä je ono prodručje planeta Zemlje koje se mora posjetiti.
Prva kapela na ovom mjestu je izgrađena 1134. godine. 1697. je umjesto nje izgrađena crkva u baroknom stilu, građevina koja spada u alpske ikone.



Königssee je najčišće jezero cijele Njemačke. Voda je pitka! A time se rijetko koje jezero zapravo može pohvaliti. Također, svi sportovi i bilo kakve aktivnosti na jezeru su zabranjeni, osim plivanja. Iz tog razloga, jedino je dozvoljeno korištenje električnih brodova, čamaca na vesla i pedale, ito još od 1909. godine.



Opis jezera i prirode je nepotreban. Jedna od interesantnih stvari bila je demonstracija jeke na mjestu gdje se strma litica okomito diže iz vode. Kapetan broda je izvadio trubu, odsvirao neki vrag, te se čuo echo (jeka) jedno 7 puta. Onda taj isti kapetan prođe po cijelom brodu ne bi li mu dali koji euro (cent). Prizor k'o prosjak u tramvaju.
Cijelo područje, iako spada u nacionalni park, definitivno će vas očarati! UNESCO bi trebao razmisliti o zaštiti.



Samo mjesto Königssee je zapravo krcato bavarskim gästhausima i hotelima, kao i štandovima na kojima je moguće kupiti bezbroj suvenira. Iako smo prvotno mislili da ćemo se zadržati otprilike sat i pol, shvativši svu veličanstvenost ovog područja, ostali smo znatno duže. Čak nam niti kiša nije mogla pokvariti doživljaj.

Nastavljamo prema sljedećeoj destinaciji.


Herrenchiemsee

Sljedeća destinacija nas vodi 80 km do udaljenog Prien am Chiemee-a.



Dočepavši se njemačkog autoputa na kojem po pojedinim dionicama nema ograničenja, za tili čas se stigne do gradića Prien am Chiemee koje je smješteno na jezeru Chiemsee.
Jezero je poznato po tome što se na jednom od otočića nalazi kopija Versailles dvorca ćaknutog bavarskog kralja Ludwiga II po imenu Herrenchiemsee ili Novi dvorac.

Chiemsee je najveće Bavarsko jezero. Površina mu iznosi 80 km2. To je treće po površini jezero u Njemačkoj. Formirano je prije 10.000 godina nakon posljednjeg ledenog doba. Najveća dubina mu iznosi 73 metra. Jezero i okolica poznati su po vikendašima iz Münchena.

Za prijevoz do Ludwigovog dvorca na Herrenchiemsee-u potrebno je sjesti na brod koji vozi nekih 15-ak minuta do otočića.



Herrenchiemsee, dvorac kralja Ludwiga II, građen je između 1878. i 1885. godine. Izgradnja je koštala nejverojatnih 125.400.000 $ ondašnjih. Samo je jedna raskošno uređena soba koštala više nego li cijeli otok koji je zapravo također kupljen. Dvorac izražava Ludwigovo divljenje franskuskom kralju Luju XIV. Kopija je dvorca Versailles. Doduše, kralj nije stigao napraviti još dva krila jer su ga ukokali.
Oko dvorca se pružaju prekrasni vrtovi, fontane i perivoj.



Fontane su također kopija onih iz Versaillesa.



Na kraju ovog perivoja je umjetni fjord.



Dovršeno je samo 20 od 70 soba. Ludwig II proveo je svega 10 dana u ovom dvorcu, a prespavao je samo jednu noć. Raskoš je impozantna. Prikaz jedne od soba (iz muzeja):



Najraskošnija i najpoznatija je svakako dvorana ogledala. Budući je snimanje i slikanje u dvorcu strogo je zabranjeno evo jedne sa Interneta:



Iako je kopija one iz Versaillesa, Ludwig II je htio još više, pa je čak duža nego Versailles uzor. Izgleda efektno kada se tisuće svijeća upali, ali to se ne prakticira jer bi unutarnji prostor "pomrčio" od dima. Prava šteta.

Pošto je kralj bio užasno asocijalan, a bio je i peder, volio je objedovati u miru i nije htio da ga posluga poslužuje, dvorac je imao stol koji se posebnim mehanizmom spušta kat ispod. Time bi posluga postavila stol, te bi se opet digao kroz pod, spremljen za "gladnog" kralja. Stol je dobio ime "stol želja". Dvorac je za ono vrijeme bio tehnički napredan. Imao je zahod sa ispiranjem i centralno grijanje.

Dvorac nije sam po sebi jedina građevina na otoku, obišli smo okoliš te posjetili jedan interesantan muzej, ispred kojeg se nalazi nekakvo čudnovato drveće.



Muzej:



Nakon ovog razgledavanja vratili smo se u Prien am Chiemsee gradić ne bi li pronašli nekakav restorančić, ali banana! Lošiju ponudu jednog Bavarskog gradića odavno ne vidjeh. Stoga smo porodužili do drugog obližnjeg gradića i pronašli željno iščekivanu okrjepu.
Bavarska je ponekad tako divna zemjla, kad se najedeš.


Ettal

Obavivši Prien am Chiemsee i njegovu najveću znamenitost, uputili smo se u 120 km udaljeni gradić Ettal u kojem smo potražili smještaj.



Grad od 800-tinjak stanovnika smjestio se na samom jugu Njemačke u distriktu Garmish-Partenkirchen.



Hotel nam je smešten na uzvisini sa koje puca pogled!



Iako hotele ne volim, svi su isti i interne procedure ugnjave, ovo je nešto sasim drugačije. Osjećaj je kao da ste onaj pravi „dobrodošao“ gost! Prvi puta u životu mi se dogodilo da je receprionarka navečer pitala u trenutku kad smo stigli u hotel: Sind Sie hungrig, Sie essen möchten.
Naklon do koljena!



Pala je alpska noć, sutra nas očekuju dvije poslastice za posjetiti.


Dan peti
Linderhof

Najveći razlog zašto smo baš odsjeli u Ettalu je zapravo blizina Linderhofa, naše sljedeće destinacije. Linderhof je udaljen jedva 10 km.



Dvorac Linderhof najmanji je od tri Ludwigova dvorca i jedini koji je skoro dovršen za kraljevog života. Gradnja je započela 1869.



Dvorac je posveta kralju suncu Luju XIV. Iznutra je uređen u rokoko stilu a sve puno zlata i mramora. Kao suprotnost kralju suncu, Ludwig II sebe je nazivao kraljem mjeseca. Bio je fan plave boje i labudova, pa je prepuno labuđih, plavih, mjesečevih i sunčanih motiva.
Ono što upada u oči je veličina njegovog kreveta.



Krevet je bio ogroman za ondašnje standarde budući je kralj bio visok gotovo 2 metra. Imao je također onaj famozni stol koji se uvlačio u kat ispod, kako bi ga posluga postavila. Jeo je sam. Dvorac je opremljen centralnim grijanjem. Puno je elemenata prekopiranih iz Versaillesa.

Šetnica:



Uglavnom, kralj je bio teži egotriper koji je po cijele dane spavao, a po noći čitao knjige, slušao Wagnera i kmečao okolo.



Dvorac je okružen prekrasnim parkom, sa stepenastim kaskadama, fontanom, perivojem sa zlatnim kipovima, terasastim vrtovima sa puno simbolike. Park je ogroman i slovi kao jedan od najljepših kreacija u povijesti. Kombinacija je elemenata baroka, talijanskih renesansnih parkova i engleskih vrtova.

Zanimljivost osma: umjesto kako su to ondašnja pravila nalagala, prisustvo kralja u palači simbolizirali su paunovi koji su se šetali po dvorištu. Kada kralja nije bilo u palači, paunovi su bili zatvoreni. How romantic indeed!

Mislim ono, pustiš kokoš ispred kuće.

Venerina špilja:
Kralj je dao izgraditi umjetnu špilju s jezerom u kojoj su se izvodile Wagnerove opere kojima je bio opčinjen. Izvana stvano ne izgleda da je unutra Bog zna što.



Stalaktiti i stalagniti su umjetni, jezerce i vodopad.



Ludwig II je inače bio strastveni ljubitelj Wagnera. Vjerojatno je bio i zaljubljen u njega. Derpe. Obožavao je sjediti u zlatnom čamcu i slušati opere, a legenda kaže da su čamac vukli labudovi.
Na operama često je ugošćivao razne visoke uzvanike, ali pošto je bio asocijalan, sjeo bi malo podalje od njih i u osami slušao. 24 Siemens generatora bila su instalirana u špilji i davala osvjetljenja različitih boja, ovisno o raspoloženju. Cijela špilja i jezerska voda se zagrijavala do 35°C da mu bude toplo, a izvođeni su i umjetni valovi nekim mehanizmom.

Maurski paviljon:



Kupio ga kralj na Expo sajmu u Parizu, pa ga "nadžidžao" u royal stilu.



Nitko nema pojma čemu je ova nagrda služila.
Prošećete li okolicom, otkriti će se sve čari njemačkih Alpa.



U okolini dvorca nalazi se nekoliko objekata, a jedan od interesantnijih je i ova kapelica.



Ovdje bi se moglo provesti i cijeli dan, putnika namjernika privlači da još jednom sve od početka obiđe, ali idemo na sljedeću bajkovitu destinaciju.


Neuschwanstein

Neuschwanstein (Schwangau) udaljen je nekih 45 km. No zbog alpskih uskih i zavojitih cesta, vožnja je potrajala sat vremena.



Da bi došli do njega, ponovo uđete u Austriju pa opet u Njemačku. Cesta ide pored samog jezera Plansee, koje je praktički u Tirolu.


Fotografija preuzeta sa Wikipedie.

Nismo odoljeli a da ne stanemo i umočimo prst u njemu.



Uglavnom za tili čas se dođe u južnobavarski gradić Schwangau te se ukaže jedna od njemačkih ikona: dvorac Neuschwanstein. Ogledni primjer njemačkog idealizma.



Dvorac Neuschwanstein, prevedeno: dvorac „Novi labuđi kamen“. On spada u onu skupinu građevina koje su „must see“. Kažu da je najljepši dvorac na svijetu. Ispravno se čita: „noj švanštajn“, dok ga često pogrešno čitaju „noj švajnštajn“. Prevedeno bi značilo „novi svinjeći kamen“. Svinjac, ili utvrda svinja. Krmak-dvor. Krmeća utvrda. Krmčevina. Krmkovlje. Krmakluk. Krmkovec. Gujdovina. A to nikako nije kraljevski naziv dvorca.

Dođete li u mjestašce, zateći ćete kineza u količini od jedno pola Kine. Prilikom parkiranja auta, ljubazno nas pozdravi parking-đuvegija te mislivši da tečno govori hrvatski reče: dzień dobry, skręcić w prawo.



Neuschwanstein je 1869. godine dao sagraditi već spomenuti bavarski kralj Ludwig II. Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu. Građen je sve do 1886, tj. smrti samog kralja. Nekoliko puta se razmatralo da li da se završi sa izgradnjom, ali obitelj, tj. nasljednici Ludwiga odlučili su da neće financirati izgradnju. Pojedini detalji preuzeti su iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina. Prostire se na površini od 5.935 m2. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15. Troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludwigove smrti nevjerojatnih 6.180.047 maraka (ondašnjih).

Posjetivši ovo mjesto prije 5 godina, ostalo mi je u pamćenju po neumornoj kiši. I pogodite što? Opet kiša pada. Samo s jednom malom razlikom: sam dvorac leži na brdu do kojeg ima 50 minuta hoda, a ovaj puta ne voze autobusi. Voze jedino konjske zaprege kojih ima premalo. Nije nam preostalo ništa drugo nego li trpit' i hodat' tih 50 minuta po kiši.
Nakon što se popnete, ukaže se ulaz u predvorje samog dvorca:



Inače ova nastamba ima odaje u kojoj je "onaj" boravio dok je nadgledao izgradnju dvorca. Ili kad se pogleda s unutranje strane:



A sada malo i o samom bavarskom kralju Ludwigu II. Ovo je taj lepi:



Frizura i po'!
Kad je zasjeo na prijestolje s 19 godina, već je bio psihički poremećen. Priča se da su za njega postojale samo tri osobe u životu: kralj Luj XIV, Richard Wagner i on osobno. Zaluđenost Wagnerom ga je dovela do bolesnih ambicija sa gradnjom dvoraca. Osim ovoga u planu su bila još tri dvorca, a među njima najljepši "Falkenstein" koji je trebao biti bajkovitiji i od ovoga.

Zanimljivost deveta: Neuschwanstein je poslužio kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda.

Pasioniranom gradnjom, "lepi" je doveo svoju kraljevsku blagajnu u bankrot, te ga je Kraljevsko vijeće proglasilo ludim. Nekoliko dana nakon svrgavanja s vlasti našli su ga utopljenog u jezeru Starnberg u dubini od jednog metra vode. S njim zajedno se utopio i njegov psihijatar. U plućima nije nađena voda, tako da je za pretpostaviti da su ga koknuli.
Službena verzija glasi: utopio se u 40 godini života. Nasljedio ga je njegov brat Otto, koji je također bio duševno bolestan.
Mrak familija!



Snimanje i slikanje u dvorcu strogo je zabranjeno. Razlog: kapitalističke svinje.


Fotografija preuzeta sa Wikipedie.

Dvorac je raspolagao vlastitim sustavom grijanja i zvoncima za poslugu. Imao je i vlastiti sustav za grijanje vode te zahode s automatskim ispiranjem, što je za ono vrijeme bila prava senzacija. Budući da smo obišli Linderhof i Herrenchiemsee, pomalo smo iznenađeni što ovaj dvorac ne obiluje tolikim kičom kao ona dva, a djeluje i nešto mračniji. Više je u stilu vitezova.

Svaka soba u dvorcu je priča za sebe, a jedna od posebnih je spavaća soba. Masivni krevet izrađivalo je 14 majstora preko četiri godine. Ludwig je uhićen u noći 1886. godine upravo u svojoj spavaonici i uskoro proglašen duševno bolesnim.


Fotografija preuzeta sa Wikipedie.

Najimpresivnija je i najveća "Dvorana pjevača".


Fotografija preuzeta sa Wikipedie.

Na stropu se nalazi 96 ploča koje rezoniraju na različitim frekvencijama, pa je pravi doživljaj ovdje slušati koncerte. Kladio bi se na Wagnerove.

Izlaz iz dvorca vodi kroz jedan prilično dugačak prolaz/tunel za neku građevinu. Prolaz je korišten od strane posluge koja se nije smjela kretati tamo gdje i kralj. Pa su imali posebne strme i uske stube. Prostorije su bile odvojene neprozirnim staklima kako bi se asocijalni homić mogao neprimjetno kretati dvorcem.



U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac u gotičkom stilu Hohenschwangau. Dao ga je sagraditi Ludwigov otac, kralj Maximillian II. U ovom dvorcu Ludwig II upoznaje Wagnera. Ustvari tu se zaljubio u njega.



Blizu dvorca nalazi se nekoliko vidikovaca, te most.



Ovo je jedan od prvih čeličnih mostova uopće. Visina mosta je očaravajuća. Mnogi posjetitelji ne usuđuju se prijeći na drugu stranu.

Zanimljivost deseta: pred kraj Drugog svjetskog rata u dvorcu su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke koje su posljednjih dana rata odvezene na do današnjih dana nepoznato mjesto. Prema nekim teorijama potopljene su u obližnjem jezeru Alatsee, no te pretpostavke nikada nisu dokazane.

Dan se približio kraju i povratak i noćenje u Ettal. Sutra slijede nova otkrića!


Dan šesti
Tirol, Kristallwelten

Nakon što smo sa divljenjem napustili gradić Ettal, zaputili smo se ponovo prema Austriji, tj. Tirolu kako bi posjetili Swarowski Kristallwelten (svijet kristala) koji se nalazi nedaleko od Innsbrucka, točnije u Wattensu. Udaljen je nekih 100-tinjak km, a ruta puta izgleda ovako:



Put nas vodi preko Garmisch-Partenkirchena, a budući smo odlučili skrenuti sa glavne ceste i proći preko nekoliko lokalnih sela, pejzaž koji se pritom otkriva je nevjerojatan. Mjestašca su k'o iz bajke.



Rijetko kad da se dogodi da je put sam po sebi atrakcija, ali cesta Seefelder Straße (B 177) kojom se spuštate prema Inn dolini, tj, Innsbrucku ima nagib od čak 16%! Taj veliki nagib može zahvaliti činjenici da se gotovo cijelom dužinom od 21 km nalazi samo jedan "lakat (zavoj)". U prijevodu: ovo je jedna od najstrmijih cesta uopće, a prema pravilima struke, 16% je zapravo najveći dozvoljni nagib za cestu.


Fotografija preuzeta sa Wikipedie.

Cesta koja se penje uz brdo sa više zavoja je for pussies.

Swarovski Kristallwelten:



„Svijet kristala Swarovski“ se nalazi odmah pored istoimene tvornice, a sam tematski park je zapravo zeleni humak sa nekakvom spodobom koja povraća vodu. Kažu da je najposjećenije mjesto u Tirolu. Prostorije su pune čuda u kristalnim oblicima i prelijevanjima boja te izobiljem kreacija.
Čudo jedno.



Swarovski je zapravo Čeh koji se proslavio proizvodnjom kristala i kristalnog nakita, te predmeta za dom te ostalih ukrasa. Tvrtka je osnovana 1895., a za 100-tu obljetnicu otvoren je Kristallwelten. Instalacije i unikatne predmete od kristala i stakla izradili su ponajbolji svjetski dizajneri i umjetnici: Pablo Piccaso, te ostali za koje nikad niste ni čuli. Jedna od zanimljivosti je i da se unutar prostorija nalazi najveći kristal na svijetu, težak 62 kg.
Interesantna je i kristalna kupola u koju se može ući, a sačinjena je od 590 ogledala koji kakti simboliziraju unutrašnjost kristala.



Okolica tematskog parka je također zanimljiva, a fora im je labirint od žive ograde u obliku šake:



Pa smo se kao malo unutra izgubili. Šteta što nije veći pa da se stvarno izgubiš.




Jenbach, Achensee, Achenseebahn

Pošto smo "obavili" svo razgledavanje u inicijalno zamišljenom itineru, a ostalo je pola dana slobodnog, odlučili smo potražiti jednu zanimljivu tirolsku atrakciju: Achenseebahn.
Achenseebahn se nalazi u gradiću Jenbach a od Wattensa je udaljen svega 20-ak km:



Sam Jenbach kolodvor je jedinstven i zanimljiv upravo zbog činjenice da se u njemu nalaze tri različite širine kolosijeka:
- normalotračna pruga širine 1435 mm
- uskotračna pruga širine 760 mm
- zupčasta uskotračna pruga širine 1000 mm

Naša ruta putovanja se odvija upravo ovom zupčastom prugom koja se uspinje do jezera Achensee.



Kada dođete na kolodvor Jenbach, potrebno je otići u suvenirnicu gdje se zapravo kupuju karte za Achenseebahn. Suvenirnica je prilično neobično mjesto za kupovanje voznih karti. Ruta puta je dugačka svega 6,78 km (uz planinu), maksimalni nagib pruge je 16%. Povratna karta će vas koštati 29,50 €. Nije jeftino, ali vrijedi. Vrijedna spomena je i činejnica da je danas 1.5., a 1.5. se otvara sezona vožnje koja traje do 2.11. Baš smo potrefili! Također, svega su tri polaska dnevno: 11, 13 i 15.00h.

Zanimljivost jedanaesta: Achenseebahn je najstarija europska zupčasta pruga koja je još uvijek u funkciji. Otvorena je 8.6.1889.

Izgled zupčanika:



Početnu draž atrakcije daje onaj starinski izgled vozne karte u obliku kartončića, koju kondukter cvika, tj. buši.



Na pozadini krte moguće je isčitati interesantne detalje:
- lokomotiva kojom se vozite napravljena je 1889. (125. godišnjak);
- maksimalan nagib pruge iznosi 16%;
- duljina joj je 6,7 km, a dio koji ima zupčanike 3,2 km;
- potrošnja ugljena po vožnji iznosi 350 kg, za svaku osobu dodatnih 3,2 kg (za američkog turistu troduplo);
- lokomotiva popije 3 kubna metra vode.

Benzinska pump... pardon, mjesto za punjenje ugljenom ("ćumur" pumpa):



Lijevo je bezolovni a desno premium :).
Uslijedio je ukrcaj, tj. pomno biranje najbolje pozicije za sjediti u vlaku:



I krenuli smo. Pogled kroz vlak je spektakularan.



Prva postaja: Veronika pruža rubac... Ops, krivi putopis.



A zatim trasa pruge ulazi kroz šumu:



Kroz vagone nije moguće hodati tako da kondukter s vanjske strane akcijsko-filmski dolazi od jednog do drugog separea kako bi pregledao, tj. poništio vozne karte.



Napomena svima koji odluče ne sjediti unutar zatvorenog vagona, već na otvorenom dijelu: kosa će vam biti krcata čađi i crnih granula spaljenog ugljena.
Da je mene netko mogao upozoriti na tu činjenicu.....



Do samog jezera Achensee se stigne za 50 minuta. Voda je kristalno čista i skoro pa ju je moguće i piti.



Achensee je inače najveće jezero u Tirolu, a i prilično je visoko. Razina mu je na čak 929 metara nadmorske visine. Također je i dosta hladno. Temperatura mu rijetko kad prelazi 20°C.

Kada dođete do posljednje stanice, vlak stoji 10 minuta i slijedi povratak. Tako da nažalost nije ostalo vremena za obići ovo predivno jezero.



Možda je i ovo vrijedno spomena: vlakić se spusti niz brdo za 8 minuta brže nego li se popne.


Povratak u Zagreb

Kako svakom putovanju dođe kraj, tako je nažalost došao i ovome. Do Zagreba je 550 km, a autocesta nas ponovo vodi u Njemačku pa preko Salzburga do Zagreba.



Zanimljivost dvanaesta: za vrijeme trajanja ovog putovanja čak 10 puta smo prešli austrijsko-njemačku granicu. Da se ne radi o državama EU i schengenskoj zoni, u 6 dana bilo bi 6 austrijskih žigova u putovnici. Laka im zemlja!

Issss.... zaboravili smo kupit' Mozart kugle!


Uživajte
.:: MISHO ::.