TRAVELING

A   P E R S O N A L   P A G E
 

 
 
00:HOME   01:ABOUT ME   02:HI-FI   03:MUSIC   04:TRAVELING   05:PHOTOGRAPHY   06:CONTACT   07:LOGIN
 
 


HOME / TRAVELING / MONTENEGRO


Crna Gora - ljeto 2006

Svanulo je. 4.10h sat zvoni, te nakon prospavana 3 sata ustajemo..... Odlazim po par ljudi, te je Zagreb napušten u 5h. Rutu puta koju smo izabrali je sljedeća: Zagreb- Banja Luka - Jajce - Mostar - Trebinje - Herceg Novi. Razlog je izbjegavanje ljetnje poluspaljene dalmatinske zagore a što u kombinaciji sa tamnim automobilom bez kllima uređaja nije seksi.

Na putu za Okučane:



Nakon jedno 2h vožnje stigli smo u Banja Luku te popili jutarnju kavicu, koja, usput, i nije bila čemu (očekivao sam ukusniju kavu kakvu sam naviknut na proputovanjima po Bosni, ali ova je bila baš za razbudit se ---> ODVRATNA!). Uslijedio je mali photosession na najpoznatijem mjestu u Banja Luci, a to je robna kuća "Boska". Sjećam je se prije 16 godina kad sam tamo zadnji put bio, sada izgleda oronulo i nimalo impresivno. Nedostatak novaca je učinio svoje. Stari dio grada je ipak puno ljepše sređen.



Nastavili smo put prema Jajcu i Mostaru kanjonom Vrbasa. Fanstatičan predio za vožnju u autu bez klime i nimalo nismo pogriješili što smo izbjegli onu poluspaljenu Dalmatinsku zagoru i gužvaru. Užitak za vozit i oči.



Ovo naprijed je kamion za mlijeko koji je po ovom zavojitom cestom "pičio"! A ovo je isčuđavanje autora ovog bloga kojemu nije bilo jasno s kojom lakoćom pajdo u kamionu tako vozi.



Prekrasnim kanjonom Vrbasa se nalaze i par "hand-made" tunela kroz koje viši kamioni i autobusi trebaju voziti po sredini ne bi li uspješno izašli iz njega. Ipak je napravljen po JUS-u.



Uskoro stižemo u Jajce, ali zbog nedostatka vremena na pretek (i plana), nismo posjetili poznate slapove na Vrbasu. Šteta! Stari dio izgleda impozantno.



Nakon Jajca, stižemo u Bugojno (nekad razrušeno u ratu, a danas relativno sređeno). Tu smo napravili jedan veliki zajeb, pa umjesto za Jablanicu produžili smo za Kupres. Tako se put odužio za nekih 40 km bespotrebno, a najgore od toga je to što je taj Kupres totalna pustojebina. Naime samo jednom davno sam išao kroz Kupres, ali tad je bila noć i nisam znao da je to tolika... jeli!

Negjde na Kupreškom polju u trenutku "refreshmenta" putnika i auta:



Na pumpi striko koji je točio benzin je izgledao kao Ljubo Ćesić Rojs. Ustvari to nije prvi puta da sam u Hercegovini vidio "Rojs look like" ljude. Pogodite što: račun za benzin nisam dobio (prvi put u životu).

Nakon iscrpljujuće vožnje od Kupresa do Tomislavgrada, Širokog Brijega, stigli smo u Mostar. Napokon! Ovaj put je katastrofa, jer je glavni biznis na ovom potezu Hercegovine vozanje kamenja naokolo i pravljenje gužve u prometu. Izgleda da drugo zaposlenje osim šverca niti ne postoji. Uslijedilo je izjedanje ćevapa u Mostaru i kratak photosession.



Pogled sa starog mosta na okolne građevine:



Photosession na samome mostu:



Nažalost nismo popili "kahvu" u Mostaru jer je kafić (u kojoj ju htjedoh popiti) bila puna ljudi.

*** "kahvu" koju sam prije 2 godine na tom mjestu popio je bila najbolja turska kava koju sam ikad popio. Poslužena je u tradicionalnom bosanskom običaju: mesingana mala džezvica, fildžan, kocka šećera i rahatlokum, dok u kafiću lagano sviruckaju sevdalinke.

Dalje smo nastavili put za Stolac, Trebinje, spustili se u HR negdje ispod Dubrovnika, te ušli u Montenegro na Debeli Brijeg. Stigosmo u Herceg Novi negdje oko 19h, tj. nakon 14 sati vožnje, zastajkivanja i obilaženja ovih par gradova u Bosni. U Herceg Novom bijah zadnji puta 1990. Ne vidim da se puno toga promijenilo (koliko me pamćenje služi). Večer smo iskoristili i spustili se u mjesto na, a što drugo doli "Nikšićko pivo". Definitovno najbolje pivo na prostoru Ex-Yu (a i šire). Okus mu se nije promijenio, a ima i izvedenica pod imenom Nik Gold, te crno Nikšićko. Cijena: 1€ do 1,5€ za veliko pivo (ovisno od atraktivnosti birtije). Nemožeš poželjeti više od toga. Glavni provod u mjestu je isprešetavanje po "džadi"(*), a na njoj se može vidjeti doslovce svašta: od ispalih sisa u ljetnim haljinicama (što je OK) do kiča, neukusa, sela..... Barem nema švaba u bijelim čarapama i sandalama....

Očekivao sam da će biti više stranih gostiju, ali gotovo da ih i nema. Većinom gosti iz Srbije, pokoje auto iz BiH, Makedonije....

Uglavnom, odsjeli smo u kući kod prijateljice koja se zapravo doselila iz Australije, jer je poželjela miran i lagodan život (kakvog u Crnoj Gori na svu sreću još ima, samo što ljudi i nemaju baš novaca).


26.7.2006. Budva

Sutra dan smo se zaputili do Budve. Budva slovi kao crnogorski Monte Carlo, tj. glavnina noćnog života se nalazi u tom živopisnom gradiću. Naša prijateljica nam je posudila svoj auto, glavnim razlogom jer ga je lakše istjerati iz dvorišta.

Primjetite crnogorski grb i registarsku oznaku Cetinja:



Na moje nećkanje oko vožnje ovog auta, odgovorila je da neće biti problema sa papirima (jer ja ipak imam HR vozačku), policija ne zaustavlja tako često.

Stigosmo u Budvu, a tamo mali milion ljudi. Disko do diska, kafići, džada(*) za popizdit, od narodnjaka do techna.

Pogled na zidine starog grada:



Unutar zidina, naravno, pilo se ovo:



Nažalost, nije bilo velikog formata [nono]. Ostatak ekipe koji je doputovao iz Mostara.



Naposlijetku smo završili na (pazi sad!) narodnjacima u vrlo poznatom klubu Trocadero. Biti u Budvi, a ne biti na narodnjacima to je kao otići u Rim, a ne vidjeti Papu.



Ovdje se dogodila jedna prava mala avantura ovog ljetovanja. Taman ja parkirao posuđenog Golfa, kad ono, propao mi kuplung. Đizus! Što sad. Pogledam da li mogu ubaciti u brzinu i rikverc, kad ono na svu sreću mogu. Lamela je u banani, a mislim da ću se taman moći dotegliti iz Budve do Herceg Novog. Vozio sam max. 60km/h, kad ono: LIZALICA. Murija me zaustavila. Ja popizdio. Nemam tzv. punomoć, kuplung u kurcu, ne radi jedan far. Evo razgovora:

murija: "vozačku i prometnu"
ja: (vadim HR vozačku i CG prometnu) "izvolite"
Murijak je bio totalno zbunjen oko toga [zujo], jer je vozačka hrvatska, auto crnogorski, papiri za dozvolu prelaska preko granice su izdani u Londonu (prijateljica je potrebnu dokumentaciju za sebe vadila u Londonu, a njeni papiri su iz Australije), a ostatak papira niti ja sam neznam.

murijak: "g. JA vi ste državljanin RH, imate li punomoć"
ja: "nemam"
murijak: "či'je to auto"
ja: "kolegice"
murijak: "a đe je ona, jel u autu s tobom?"
ja: "nije, u Herceg Novom je"
murijak: "a znaš ti da nijesi smijo vozit taj auto bez punomoći"
ja: "nisam znao (serem ja kao), a kolegica mi veli da mogu normalno vozit, a ja moram vratit auto"
murijak: "e slagala te, kazna za to je 20€, a pošto si ti strani državljanin, ja te moram slat sudcu za prekršaj"
ja: "a jel bi se mi nekako mogli dogovoriti?"
u tom trenutku nekom autu na cesti eksplodirala guma, svi zbunjeno pogledaše, a murijak mi pruži papire (koje ni on sam nije uspio skužiti HR-CG-UK-AUS) i gleda me. Gledam ja njega i velim:
"a jel' mogu ić'?"
murijak: "možeš" i to je to. Razlog zaustavljanja je ustvari bilo neispravno svjetlo.

Da se to desilo u HR situacija bi bila ovakva:

- 400 kn neispravno svjetlo
- cca 800 kn što vozim strano vozilo bez ispravnih papira
- cca 1000 kn što sam popio 3 pive, je po HR pravilima sam mrtav pijan jer bi imao vjerojatno 0,25% alkohola u krvi
- dobio bi par bodova ili bi me zatvorili

A ovako je bilo: hvala doviđenja. Ugodno sam se iznenadio jer je murija bila izrazito ljubazna i nisu bili neki nadrkanci kao kod nas.


27.7.2006. Kotor

Večeras posjetismo Kotor. Jedan od najljepših gradova Jadrana. UNESCO zaštićen. U njemu se nalaze zidine koje su jako impresivne.

Detalji starog grada:



Ovo mi je jako smiješno. Direktna poruka pušaču:



Na svu sreću ne spadam u kategoriju pušača. Naš pravi razlog posjeta Kotoru na večer je bila diskoteka Maximus. Definitivno najbolja diskoteka u kojoj sam ikad bio. Uređenje imresivno. Postoje 3 različita "flora" sa različitim vrstama muzike, uglavnom fantastično nešto.

Detalj interijera - techno floor:



Ovaj dio je najimpresivniji svjetlosnim efektima (na žalost ne vidi se na slici). Ostatak:



Baš smo se zabavili:




28.7.2006. Ulcinj i Albanija

Danas je mostarska ekipa (zapravo mostarsko-američka) otišla u Ulcinj i za Albaniju. Ulcinjska plaža:



Plaža je pjeskovita i dugačka je nevjerojatnih 13 km, a dodatna 3 km se nalazi u Albaniji. U Ulcinju su većinom Albanci (Kosovski). Narednih dana Ulcinj su zadesile male nezgode.

Nezgoda prva: oko 2500 kosovskih Albanaca se potuklo sa crnogorskom policijom, jer su ovi neke njihove isprebijali jer su bili zločesti.

Nezgoda druga (ovo se dogodilo 6.8.): mini tsunami na ovoj plaži usmrtio 3 ljudi, a naknadno je podleglo gušenjem još nekoliko njih [no]. Uzrok ovom malom tsunamiju je zemljotres od 3,6 stupnja koji se dogodio u južnom Jadranskom moru.

Dalje su se zaputili prema Albaniji. Albanija ih zanima čisto iz radoznalosti. Ulaz u Albaniju košta 10€ po osobi, izlaz 2€ (da dobro ste pročitali, mora se platiti 2€ za izlaz), te još 2€ za prolaz auta kroz neki deterdžent (nešto kao za dezinfenciju kotača). Bili su u Skadru, a grad sa nekih 150.000 stanovnika nema niti jedan semafor. Promet je reguliran kružnim tokovima. Grad krajnosti. Ulice (asfalt) je nepoznanica.



Grad katastrofalno izgleda, jedino vjerski objekti su novije dobi (jer onaj majmun Enver Hodža je uništio zemlju).




29.7.2006. Plava špilja

Dogovor pao da odemo lokalnom turističnom brodicom na obilazak nekih znamenitijih plaža i "plavu špilju". Na putu do toga nam se ukazalo par otočića sa staraim manastirima.



Mislim da je ovo jedan od najstarijih manastira u Crnoj Gori:



Prilazak špilji:



I napokon sama špilja. Voda poprima zapanjujuću plavu boju.



Načinili smo jedan mali kupanjac (nažalost nasukalo se dobar dio smeća unutar nje), te naposlijetku izlazak na drugu stranu i povratak.




30.7.2006. Sv. Stefan

Kiša, grmljavina,.... idealan dan za pravi odmor, ali...... za popizdit, jer se ne dogadja ništa. I tako mi krenušmo na jug za Sv. Stefan. Iako je udaljen cca. 60-ak kilometara put se odužio čak 2,5 sata zbog gužve na putu i trajektu. Sv. Stefan se nalazi ispod Budve. Cijelim putem od Herceg Novog do Budve se pruža prekrasan pogled na samu Boku Kotorsku.



Za razliku od drugih gradića u kojima smo bili, u ovom je prirodni okoliš stavljen u prvi plan.



Ulaz u stari grad je 7€, kava unutar je 2€, sok 4€. Cijene dosta visoke i za HR Jadran, a za CG su pretjerane. U Sv. Stefanu ima jako puno stranih turista koje do sada nismo susretali u ostalim mjestima (Nijemci, Česi, Poljaci, Rusi....).

Stari grad:



Zanimljivosti unutar zidina:



Unutar starog grada većina zgrada je prekrivena zelenim raslinjem, a općenito je jako puno zelenila na tako malom mjestu.



Pregršt malih kućica i uličica koje se ispresjecaju unutar zidina otočića.



Zanimljivo je da se unutar starog grada nalazi i jedan bazen u kome je kupanje slobodno, a u njemu se okupao i Sylvester Stallone.

Izlaz iz starog grada podsjeća ovaj top:



Plaže su fenomenalne, a otvoreno more je čisto i bez smeća.



Plaže su pjeskovite i sa jako malim kamenčićima pa nam je priuštilo malo zabave na plaži zakopavanjem jednog od člana "naše ekspedicije".



Ne znam zašto, ali drugi su nas čudno gledali na plaži.


31.7.2006. Igalo

Naslov bi trebao glasiti: naš odlazak u Igalo! Description: "MAJKO MILA!"

U Igalu se nalazi neko blato, ustvari to je mulj koji si je neka rulja umislila da je kao ljekovito. I tako se oni meljaju, kaljužaju, packaju u tom blatu i misle da će im izliječiti razno-razne išijase i reume. Plaža: krkljanac! Bio sam na brdo plaža, vidio gužvi, sjećam se zlatnog prijeratnog vremena i odlaska na plažu gjde su bile daleko veće gužve na nekim popularnijim mjestima, ali ovo je "kata-fuckin-strofa". Polusvijet i vašar (čak su i ringišpil dofurali). Uobičajeno je da rulja na plaži jede pečene piliće i paradajz, a na plaži je moguće kupiti raznih "đinđula", svih vrsta kontinentalnih roštilj kobasica, "krmenadli", piratskih CD-ova.... Voda: na Jakuševcu(*) ima manje smeća od ovoga koje su ovdje turisti nanijeli. A lijepo je nama govorila Tanya(*): NE IDITE U IGALO! A mi otišli :-).

Dvoje naših se "preventivno" namazali blatom:



Narednih dana smo odlazili do boljih mjesta za kupanje, kao Sv.Stefan itd... BTW - u Sv.Stefanu smo doživjeli jedan mali "performans" na plaži. Izbio je verbalni okršaj izmedju jedne bahate beogradske klinkice od cca. 16 godina i jedne babe od 30+ godina. Ne zna se tko je bio gluplji. Na kraju se i "tata" (od klinkice) potrudio da "performans" dobije na sadržaju i zanimljivosti.


3.8.2006. Cavtat

U potrazi za čistim morem (mislim bez nabacanog smeća, jer je more samo po sebi jako čisto zbog nepostojanja tvornica) otišli smo do Cavtata. Ulaz u HR smo čekali više od 1 sata, jer naša lijena bagra na granici je u tom trenutku otišla na ručak, pa je samo jedna traka funkcionirala - usred sezone, a opet svaki auto su detaljno pregledavali ne bi li pronašli nekog jadnika koji je kupio jeftinih cigareta i alkohola i nedaj-bože ušvercao u HR. Hrvatska država bi tim barbarskim činom bila oštećena za čak 10 kuna!

Cavtat, za razliku od Herceg Novi rivijere, je poluprazan. Usudio bi se reći i prazan grad. Isplatilo se čekanje na granici jer smo pronašli jednu uvalu koja je izgledala ovako:



Mali prirodni bazenčić u kamenjaru i poluosama (Igalo pojam: nema žive duše [smokin]).

Pogled na otvoreno i vjetrom uzburkano more u Cavtatu.




5.8.2006. Na putu do Zagreba

Povratak za Zagreb. Eto, nakon skoro 2 tjedna boravka u CG, vrijeme je da pođemo kući. No, na putu do ZG smo posjetili par zanimljivih prirodno-društvenih znamenitosti. Prvo na redu je bio Blagaj i izvor rijeke Bune.

Blagaj je gradić u Hercegovini, u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, 7 km južno od Mostara. U blizini Blagaja je izvor Bune, najveći kraški izvor u Europi, pored kojeg se nalazi čuvena sufijska tekija. U okolini Blagaja također postoji ribogojilište i restoran, te dvorac iz 15. stoljeća. Izvor je dubok oko 300 metara. Voda na izvoru je hladna 10°C, a ruku nisam uspio zadržati u vodi više od 15-ak sekundi. Brrr..... Svake minute iz vrela izvire oko 40 kubika vode.

Voda izbija ispod 200 metarske litice i to u količini da u potpunosti samostalno formira rijeku Bunu. Stoga ne iznenađuje da je i turski sultan bio impresioniran, pa je naložio da se do izvora napravi tekija. Ova kuća u 16. stoljeću je napravljena za potrebe derviškog reda, a i danas je najmističnije mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini.



Na samom mjestu izvora nalazi se muslimansko svetište gdje su sahranjena 2 derviša (unutar kuće se nalaze 2 turbeta). Ulazak ženama je moguć uz pokrivalo, a u krugu kuće se ne toči alkohol.

Napokon smo popili pravu bosansku kavu.... Joj! Mljac, njam.... Poslužena uz džezvicu, fildžan i rahatlokum:



Kuća derviša:



Ekipa prilikom posjeta:



Kako je biti beg...... (zamislite još ispijanje podnevne kave - gore opisane):



Detalj kraljevskog izgleda WC-a:



Zaputili smo se čamcem i u sam izvor. Prsluci su obavezni zbog dubine vode od 300 m i hladnoće:



Izvor:



Pogled prema vani:



Okomita stijena se nadzire iznad izvora i kuće derviša:



Put smo nastavili dolinom Neretve prema Jablanici. Trebam li napomenuti da je sam tok Neretve prekrasan:



Pa onda još malo ljepote toka rijeke:



Stigošmo i do Jablanice, te preskočivši dobru janjetinu (ovo si nemogu još oprostiti - krivac su žene koje i nisu bile previše zainteresirane ta taj oblik gastronomskog uživanja, ali je zato pita ispod saća bila dobra), posjetili smo mjesto znamenite "bitke na Neretvi (bitka za ranjenike)" i srušeni most:



Slike nažalost ne mogu dočarati visinu sa koje se obrušio most:



Bitka na Neretvi je jedna od poznatijih bitaka 2. svjetskog rata na tlu bivše Jugoslavije. Partizani su pred Nijemcima i četnicima spasili velik broj ranjenika, pa se zato ta bitka naziva i bitkom za ranjenike. Jedinice partizanske vojske pokušale su ranjenike spasiti taktičkom varkom. Tito je dao porušiti sve mostove preko Neretve, a onda su partizani 3. ožujka 1943. probili obruč tako što su prešli Neretvu preko pontonskog mosta koji su sagradili i zatim srušili.

Po tom je događaju snimljen film Bitka na Neretvi.

Ovako stoji još od 1943. Starije generacije vjerojatno pamte ovaj izraz: "Ranjenike ne smijemo ostaviti".



Koliko se sjećam, legenda kaže da su partizani srušili most dok je njemački vlak pun naoružanja prelazio most. Ostaci vlaka su još tu.

Nastavišmo dolinom Vrbasa prema Banjaluci, a na putu ovaj puta nismo preskočili slapove u Jajcu:



I na kraju.... nakon 14 h boravka na putu stigli u Zagreb. Bilo je to jedno od boljih putovanja.

Uživajte!
.:: MISHO ::.

----------------
(*) džada - uglavnom kao neki korzo gdje se rulja isprešetava specijalno obučena za tu svrhu noćnog života koji im tada, valjda, predstavlja vrhunac večeri. Svodi se uglavnom a umorno prehodavanje neke uličice uz obalu i buljenje jedne u druge i potiho komentiranje uz pokoji sladoled. Rijetki koji su se umorili sjednu postranece na neko piće.
(*) Tanya - prijateljica kod koje smo odsjeli u Herceg Novom
(*) Jakuševec - deponija smeća u Zagrebu