Želja za istraživanjem nepoznatog često nas potiče da pogledamo preko horizonta koje smo dosad poznavali. Dugo smo sanjarili o bijelim plažama i tirkiznom moru, a onda smo napokon stigli na Bali: očaravajući tropski raj, dom bogova.

Ovaj predivan otok smješten je u jugoistočnom dijelu Azije, u šarolikom mozaiku Indonezije. Bali je dragulj među mnogim otocima ovog arhipelaga, smješten između Jave na zapadu i pitoresknog Lomboka na istoku. Pustolovina koja je započela željom za bijelim pješčanim plažama sada se razvila u susret s bogatstvom kulture, prirodnim ljepotama i duhovnom energijom ovog iznimnog otoka.



Zračna udaljenost od Zagreba do Balija je jedva 11.500 km. Direktnih letova, naravno, nema. Tako da je naš put vodio preko Istanbula. Duljina leta iznosila je 14 sati u odlasku i 15 sati u povratku (Zagreb-Istanbul-Bali).



Otok Bali nalazi se 3,2 km istočno od Jave i približno 8 stupnjeva južno od ekvatora. Od istoka prema zapadu, otok je širok 153 km i proteže se 112 km od sjevera do juga. Budući da se nalazi samo 8 stupnjeva južno od ekvatora, Bali ima prilično ujednačenu klimu tijekom cijele godine. Prosječna cjelogodišnja temperatura iznosi oko 30 °C s razinom vlažnosti od oko 85%. Dnevne temperature na nižim nadmorskim visinama variraju između 20 i 33 °C, ali se temperature značajno smanjuju s povećanjem nadmorske visine.


Dan prvi

Večernji let za Istanbul trajao je kratko - 2 sata. Trebali smo pričekati još 2 sata do leta za Denpasar (Denpasar je glavni grad Balija). No, tu su nastupili problemi u obliku kašnjenja leta. Naravno, nikada nismo dobili informaciju koji je bio stvarni razlog kašnjenja od skoro 6 sati. Ni u najluđim snovima nismo očekivali da ćemo provesti narednih osam sati u tzv. turskom preskupom tržnom centru, kakav je zapravo Istanbulski aerodrom. Najmanji problem je za nas odrasle, ali nije baš svejedno kada ste na putu sa djetetom. Doduše, on je sad već prilično veliki i dovoljno razumije situaciju. Džoker: igrice na mobitelu.



Zgrada aerodroma blješti na sve strane, ali zabavno je bilo promatrati točku u kojoj se susreće svijet, dok ispijate kavu za siću od 8€. Mater!
Aerodrom je enormno zdanje koje još nije završeno, ali će za nekoliko godina biti najprometniji aerodrom na svijetu, a vjerojatno i jedan od najvećih.



Tek ujutro smo se ukrcali u Boeing 787 i narednih 12 sati i 11.000 km dalje bili smo u Denpasaru, odnosno na otoku Bali, Indonezija.

Zanimljivost prva: Indonezija je najveća otočna država na svijetu i broji 17.800 otoka, od kojih samo polovica ima ime. Bali je samo jedan od. Zapravo, nitko ne zna koliko Indonezija ima otoka jer se mnogi otoci pojavljuju pri nižim morskim strujama. Uglavnom, indonezijska vlada tvrdi da ih je 17.504, amerikanci tvrde drugačije, a Baba Jaga ima svoju računicu. Indonezijska vlada je u više navrata krenula sa prebrojavanjem otoka i svaki puta je došla do rasličitih brojeva. I onda su na kraju odustali.


Dan drugi

Nakon što sletite u Denpasar, ošamari vas vlažnost zraka koja iznosi 85-90% uz temperaturu od 32 °C.
Potrebno je kupiti ulaznu vizu u iznosu od 30€. Nakon graničnih formalnosti, ukrcali smo se u mali autobus i zaputili se prema našoj prvoj destinaciji: gradu Ubud. Iako je duboka noć, sve je poprilično živo. Čak i neki dućani rade. Na cestama vlada kaos, a vozi se lijevom stranom. Svi imaju skutere, a osim što ih posjeduju, svi su u istom trenutku i na njima.
Očekivanja od destinacije su naravno bila visoka. No, ništa nas nije moglo pripremiti na čaroliju koju ćemo u narednim danima doživjeti.



Dan je završio u 3:00 po lokalnom vremenu, a ujutro u 9:00 smo već bili na doručku jer nas je vozač minibusa čekao za obilazak otoka.


Hotel

Smjestili smo se u malom i živopisnom gradu Ubud, koji slovi kao kulturno središte otoka. Hotel, točnije, resort Pertiwi, izgleda kao iz nekog filma. Tropski raj u kojem možete komotno provesti dan, jer se u resortu nalazi i bazen. Restoran je odmah povrh njega.



Resort je prilično razveden, a nekada su na ovom mjestu zapravo bila rižina polja.



U oči upada vegetacija, biljke kakve (opet) prvi put vidim u životu. Obične palme su dovoljno egzotične nama na starom kontinentu, ali ovaj primjerak izgleda kao da je iz filma Avatar: plodovi rastu direktno iz kore drveta. Ili je nešto pošlo krivo u evoluciji.



Za one koji žele znati više: radi se o kalabaš stablu koje u raznim varijantama može postojati i u drugim krajevima svijeta.
Naš minibus (u nastavku Isuzu), kojim smo se vozili nekoliko narednih dana, čekao nas je ispred hotela.



Zbog neprospavane noći više ne osjećamo vremensku razliku od 7 sati. Vremenska zona na Baliju je GMT +8. Tijelo nam spava, ali oči ne. Dok smo putem od hotela do prve destinacije prolazili kroz zavojite i uske ceste Balija, prepune skutera i prometa, počeli smo uočavati hramove na svakom koraku. Osjećaj je bio kao da smo zakoračili na sveti otok, a hramovi su bili stražari našeg dočeka. Pitali smo se jesmo li uopće ušli u svijet stvarnosti ili smo postali dijelom nekog filma.

Zanimljivost druga: Bali je poznat kao "Otok Bogova" zbog brojnih hramova i bogatog kulturnog nasljeđa. Otok je domaćin tisućama hramova, a svaki je posvećen različitim božanstvima. Neki kažu da ih je 10.000, neki 20.000, neki 7.000, baba Jaga opet ima svoju računicu, a u tu brojku ne spadaju privatni hramovi. Svaka kuća na Baliju posjeduje i svoj privatni hram. Pravilo nalaže da svako selo mora izgraditi najprije svoj hram, pa tek onda nastaju kuće. Niti jedan hram nije identičan.


Šuma majmuna Sange (Sangeh)

Naša prva destinacija je šuma majmuna.



Majmun igra važnu ulogu u hinduističkoj kulturi. Iako je Indonezija pretežno muslimanska zemlja, na otoku Bali stanovnici su hinduisti, odnosno čak 90% populacije deklarira se kao hinduisti. Bali upražnjuje svoju verziju Hinduizma, koji je proglašen monoteizmom zbog službene registracije religije, iako to nije.



Područje se prostire na oko 13 hektara guste šume, na kojoj dominiraju stabla muškatnog oraščića visoka i do 40 metara. Ovdje živi velika populacija sivih dugorepih makakija, a cijeli rezervat se smatra svetim.



Uglavnom, te beštije vam skaču po glavi kako bi bili nagrađeni hranom. Nisu opasni niti agresivni. Gori od njih su lokalni zaposlenici hrama koji vas gnjave i fotografiraju kako bi vam prodali isprintanu fotografiju, iako ste naoružani sijasetom fotoopreme.




Goa Gajah (Slonova špilja)

Slonova špilja je jedan u nizu hramova koje smo posjetili. Ovo je ulaz u prilično malenu špilju, svega nekoliko metara ukopanu u brdo.



Hram je izgrađen za duhovnu meditaciju, a kombinira hinduističke i budističke simbole. Hinduističko načelo života prakticira optimalan balans između fizičkog rada i duhovnog života, a obzirom na temperature i vlažnost zraka, nije ni čudo.



Posjetiteljima koji nose kratke hlače prije ulaska u dvorište hrama bit će izdana posebna suknja, “sarong”, koju je potrebno vezati oko struka. Važno je ipak poštovati lokalne običaje, s tim da gornji dio može biti i toples, ali kratke hlače predstavljaju problem.



Kao i u svim drugim hramovima, određenoj populaciji je zabranjen ulaz ito u jednom određenom periodu.



Postoji pregled na ulazu, pa ako mislite varati, neće vam proći. Not!
Okolno područje je jako ugodno, smješteno je u šumi s jednim slapom, ali meni se od svega najviše dojmilo korijenje jednog nepoznatog drveta. Imaju običaj odavati poštovanje i drveću, a to čine tako da ga omotaju nekakvim šarenim platnom.



Nakon ovog obilaska, zaputili smo se u jedan predivan restoran s pogledom, i to ne bilo kakav. Pogled puca na jedan od tri vulkana na otoku. Dva su još uvijek aktivna, a posljednji put je erupcija bila 2017. - 2019. godine. Dok smo ručali, imali smo spektakularan pogled na jedan od aktivnih vulkana, Mount Batur, i jezero pored, odnosno na samu kalderu vulkana koja se smatra jednom od najljepših na svijetu.



Više informacija o ovom vulkanu su dolje u tekstu jer smo se popeli i na sam vrh.
Balineška kuhinja je gastronomski melem. Pravi majstori su za povrće, iako znaju baratati i s mesom. Često koriste ljute začine, a sve što smo probali je zapravo odlično! Iako dijelimo neke namirnice, one balineške kao da imaju jednu ili nekoliko komponenti ukusa više. Ne spadamo u vegan-terijance, ali ovo je praktički raj za njih.


Satria Agrowisata (plantaža začina)

Sljedeća destinacija je Satria Agrowisata, a riječ je o vrtu/plantaži u kojem je moguće vidjeti i kušati autentične balijske čajeve i kave. Smještena je u bujnom okruženju džungle.



Zanimljivost treća: Ova plantaža je najpoznatija po ponudi Kopi Luwak kave, koja slovi kao najskuplja kava na svijetu. Proizvodi se od prethodno pojedenih zrna azijske palmine cibetke (mačkolika životinja), djelomično probavljenih, a zatim izlučenih. U prijevodu: pokakanih. Nakon prolaska kroz probavni trakt, skupljači zrna prikupljaju koštice u izmetu, očiste ih, a zatim ih kratko prže. Ta se kava onda ne melje, nego "tuče" i prosijava. Ovako izgleda ta cibetka:



Zbog posebnog probavnog sustava i enzima tijekom probave, neprobavljeni unutarnji dio zrnaca kave dobije poseban okus. Zbog tog dugog procesa i činjenice da se godišnje mogu proizvesti male količine, cijena varira i može dostići cijenu od 350€ do 800€ za kg.



Iako smo ovu kavu probali par godina ranije, okus joj ne opravdava cijenu. Uglavnom, da ne znate da je govno, pomislili biste da je kava. Ništa posebno. Prigodno su je nazvali Bali Cat Poochino, ali mnogo ukusnija je "Bali caffe". Imaju običaj miješati je sa drugim "supstancama" ili čak stavljati crni med kojeg radi jedna posebna vrsta pčela, bez žalca.



Nakon toga, ljubazni domaćini vam dofuraju tuce šalica s raznim čajevima i kavama koje možete isprobati i naravno poslije kupiti u dućanu. Da skratim: kupite ih onda sve.



Nekako vas vuče onaj blagi osjećaj da će odnekud iskočiti kakav reptil ili druga prapovijesna neman, a valjda je to zbog vegetacije koja izgleda kao set za “Jurassic Park”. A dok očekujemo susret s dinosaurusima, ne možemo zanemariti čaroliju. U svakom slučaju, zanimljivo je vidjeti gdje rastu svi ti klinčići, čokolade, kave, ananasi, muškatni oraščići i ostali začini. Osjećamo se očarano kao u bajci začarane šume, gdje svaki korak otkriva novi miris, boju i okus, ostavljajući nas s dojmom da smo dio nečega posebnog i drugačijeg.


Dan treći

Ah, taj doručak! Palačinke od banana su nezaboravne. Ne samo da ubace plod banane, nego se u smjesu stavi bananin list, prethodno prokuhan kako bi izgubio gorčinu. Pa tko ne bi poželio satima doručkovati dok oko vas lepršaju i glasaju se egzotične pričurine.



Sjedamo opet u Isuzu i idemo prema najvećem hramu na Baliju.
Promet je brutalan, a ceste su uske. Za udaljenosti od 25-30 km vam treba 1-1,5 sati. I tako cijelo vrijeme, tj. ne postoji vremenski period kada nema gužve, ona je stalna. Vožnja desnom stranom prometnice? To je samo smjernica za one koji vjeruju da pravila postoje. Na Baliju se vozi gdje god ima mjesta, a često i gdje ga nema. Pravo čudo je da nema prometnih nesreća, a nitko ne trubi niti je nervozan.



Javni prijevoz ne postoji, zbog čega se svi voze skuterima koji su možda i najefikasniji način prijevoza. Također, usluge prijevoza (taksi i sl.) vrše se na način da taksisti kruže okolo i žicaju uglavnom strance kako bi ih prevezli, odnosno ne stoje na jednom mjestu. Činjenica je da Bali ima i žestoku taksi mafiju.
Imate osjećaj da je cijela populacija od nekih 4 milijuna stanovnika na cesti. Na skuterima se vozi i po četvero ljudi. Većina je bez kacige. Vožnjom skuterima, mimoilazeći se, sudionici prometa izvode vještine usklađene poput dobro uvježbane koreografije. Na nekim skuterima vozi se cijela obitelj, bez osjećaja za prometne norme i s minimalnim poštovanjem prema kacigama i sigurnosti.
Pošto smo se konačno malo naspavali, počinjemo doživljavati svijet oko sebe, a on je fascinantan. Rižine terase se prikazuju ispred nas. Vozimo se prema najvećoj planini na Baliju, Mount Agung, aktivnom vulkanu visokom 3.031 m na čijim obroncima je smješten hram Besakih, hram svih hramova.


Hram Besakih

Najveći hram na otoku Bali je hram Besakih. To je kompleks hramova i smješten je na padinama još uvijek aktivnog vulkana Mount Agung, najvišeg vrha na otoku. Hram Besakih smatra se "majkom svih hramova" i najsvetijim hinduističkim mjestom na otoku.



Vulkan Agung smatraju da je replika planine Meru, središta svemira. Prema vjerovanju, planina Meru je visoka 1.000.000 km, a mnogi hramovi upravo predstavljaju tu planinu.



Zanimljivost četvrta: tzv. sjever na Baliju uvijek pokazuje planinu Agung. Dakle, strane svijeta računaju po njoj/njemu.

Hram se sastoji od kompleksa od 23 povezana hrama te manjih hramova koji su posvećeni različitim božanstvima.



Zgodni su im ovi krovovi, naravno da nešto predstavljaju, a to je sveta planina Meru. Rade se od palminih vlakana i imaju svoj vijek trajanja pa se svaki taj krov iznova radi nakon 25 godina, jer dotraje. Taj materijal nije dozvoljeno koristii van hramova.

Hram Besakih čini složen raspored svetišta, stubišta i dvorišta, ukrašen je zamršenim rezbarijama u kamenu i sa raskošnim ukrasima. Izgrađen je prvenstveno od vulkanskih stijena i crnog pješčenjaka. Sedmeroredni Meru (kula) posvećen hinduističkom bogu Shivi je jedno od najupečatljivijih obilježja, simbolizirajući sedam slojeva svemira u balijskoj hinduističkoj kozmologiji.



Osim što je najveći, Besakih je i jedan od najstarijih hramova na otoku, s bogatom poviješću koja seže unatrag stoljećima. Naravno, i ovdje ćete na ulazu dobiti "sarong" kojim je potrebno ogrnuti donji dio tijela.
Budući da je kompleks ogroman, do vrha možete doći električnim vozilima.



Na svakom koraku su mirisni štapići, relikvije, hodočasnici i oni koji nešto prodaju.
Ulaz prema samom vrhu hrama je samo za one koji se mole, ali podno njega možete dobiti vjerojatno najbolju fotografiju uopće.



Prava je šteta što nismo duže ostali i obišli sve, ali nismo imali vremena. Čekala nas je nova destinacija, do koje smo došli kroz nebrojena rižina polja odnosno terase.




Tirta Gangga (kraljevska palača)

Iako sam očekivao da će ispred ulaza u palaču biti gomila skutera, kako to kraljevima priliči, parkirana je hrpa Harleyja ili nekih azijskih replika.



Palača je dobila naziv po svetoj indijskoj rijeci Ganges. To je bivša kraljevska palača koja datira iz 1946., a koja je potom uništena u vulkanskoj erupciji 60-ih godina prošlog stoljeća. Nakon toga je temeljito obnovljena.



Tirta Gangga temelji se na vjerovanjima balijskog hinduizma, gdje se rijeka Ganges i njezine vode smatraju svetima. Zgodni su ovi tzv. kameni lopoči po kojima možete hodati, dok oko vas plivaju one velike i debele azijske ukrasne ribice.



I dok kameni lopoči pružaju nevjerojatno iskustvo hodanja po svetim vodama rijeke Ganges, treba paziti da ne postanete prva osoba koja je slučajno završila kao ručak debelim azijskim ukrasnim ribicama. BTW - ne grizu.



Riječ je o jednom predivnom zdanju koje predstavlja melem za dušu i oči. Srećom, nije hram pa se ne trebamo umotavati u sarong po ovolikoj vrućini i vlazi.



Palača, odnosno pripadajući vrt mami vas da ostanete satima i divite se svakom detalju kojeg vidite.



Sparina nas je natjerala da posjetimo i prvu plažu.


Virgin beach (djevičanska plaža)

Riječ je o plaži od bijelog pijeska. Plaže na Baliju su od bijelog ili crnog pijeska vulkanskog porijekla. Iako Bali ne slovi kao nekakva “plažna” destinacija, ova plaža je prilično lijepa.



Plaža se nalazi na istočnoj strani otoka, a okrenuta je prema susjednom otoku Lombok. Nije baš direktno na Indijskom oceanu, više je okrenuta prema Balineškom moru.



I to je trenutno najistočnija točka koju sam posjetio na Zemlji do ovog trenutka, točnije 115,61°.
Na plaži je restoran i kafić, a sasvim je normalno da vas posluže i na ležaljkama. Za siću dobijete čak i masažu.



Valovi imaju prilično veliku snagu. Guraju vas, budući da voda dolazi direktno s Indijskog oceana. Uglavnom, u plićaku je zabava bez granica, pogotovo za djecu. Znanstvenicima nije jasno zbog čega ova plaža ima bijeli pijesak, a sve ostale plaže u tom okrugu su sastavljene od crnog pijeska. Dakle, boja ostaje misterij.


Dan četvrti

Unajmili smo vozača na cijeli dan kako bi nas vozio na neke destinacije. Kad li, vozač sa “tjuniranom” Toyotom Avanzom nam vršiše uslugu prijevoza.



Specifičan je ovaj Bali/Indonezijski tuning, u ostatku (zapadnog) svijeta inače zabranjen. Tako da na aute, a pogotovu na kamione i autobuse stavljaju što god im padne na pamet. Žestoki light show, pa nije rijetkost da prednja strana svijetli u crveno, ljubičasto, zeleno ili kombinacija svega nabrojanog. Npr.:



Iako ima i gorih primjeraka, ali ovo se legitimno vozi po cesti.
Bali ima nekakav službeni servis sličan našem Boltu, Uberu i štatijaznam, ali daleko povoljnije ćete proći ako se s vozačima unaprijed dogovorite za prijevoz. Interesantno je da će vas odvesti bilo gdje, strpljivo pričekati i voziti vas dalje. Za cijeli dan će vam naplatiti 40-50€. Pravilo na Baliju glasi da lokalni vozači mogu besplatno ulaziti svugdje jer su, eto, vozači. Što bi Amerikanci rekli: make sense. A sa svakim vozačem kojeg smo unajmili, praktički smo postali prijatelji. Nevjerojatan je taj duh Balinežana.
Prva današnja destinacija je ZOO.


Bali ZOO

Pošto putujemo sa djetetom, tipičan osmogodišnjak ne doživljava hramove kao odrasli, već je poželjno uvrstiti i destinacije koje će napuniti dječiju malu "bateriju". Tako smo odlučili provesti pola dana u Bali ZOO.



Interesantno je da mnoge životinje slobodno hodaju među posjetiteljima, a neke je moguće i hraniti. Nama je bila najveća atrakcija kada smo hranili nekog nezasitnog slona.



ZOO nije baš tako mali, ali zato omogućuje transport malim otvorenim katnim autobusom sa jednog kraja na drugi. A to vam omogućuje da vidite nastambe životinja koje su gotovo u svom prirodnom staništu.




Bali park ptica

U relativnoj blizini Bali ZOO-a nalazi se i park ptica. U parku je oko 1300 jedinki raspoređenih u čak 250 vrsta. Pa ako želite vidjeti neke od najegzotičnijih ptica na svijetu, na pravom ste mjestu.



Park je uređen kako bi se stvorilo prirodno stanište. Sadrži raznoliku botaničku zbirku, a tu se nalaze između ostaloga 52 različite vrste palmi, rijetke voćke iz džungle i ostala botanička čudesa. Impresioniraju neke trave ili listovi koji narastu i do 5 metara u visinu, a vi se pored njih osjećate kao patuljak. Opet imate onaj famozni osjećaj, onaj iz Jurassic Parka.
Nqjupečatljiviji doživljaj je hranjenje ptica.



Jako je zgodno mjesto za posjetiti jer mnoge ptičurine slobodno hodaju ili lete među posjetiteljima. Kao i što je zgodna ova kuća sova. Te životinje su stvarno "spooky". Dok te gledaju imaš osjećaj da nešto žestoko razmišljaju.




Vodopad Tegenungan

Bali je poznat po mnoštvu spektakularnih vodopada, a prvi kojeg smo posjetili je Tegenungan. Inače, ulaz na vodopad, kao i na sve bitnije prirodne atrakcije na Baliju se plaća. Doduše, stranci će upad platiti nešto malo više od 1€, dok lokalci znatno jeftinije prolaze.



Vodopad je prilično izoliran, ali je postao popularna turistička atrakcija. To je jedan od rijetkih slapova na Baliju koji se ne nalazi u gorju ili planinskom području. Količina i bistrina vode na mjestu ovise o padalinama. Okruženje je zeleno a u vodi se može i plivati.



I ovo mjesto je nekakav hram, a put do slapa vodi preko 300-tinjak strmih stepenica.
Uz sam slap se smjestio i jedan skupi “lounge bar” kojeg ćemo posjetiti jedan od narednih dana.



Dan nije mogao završiti bolje: na preporuku vozača posjetili smo vjerojatno jedno od najboljeg mjesta u gradu Ubud za večerati lokalnu Balinešku hranu.



Sjednete za niski stol na posebnoj platformi, izujete se, zauzmete skoro poluležeći položaj. Bolji je osjećaj nego kod kuće. Uživate u fantastičnoj gastronomskoj ponudi otoka Bali. Nema dalje!


Dan peti

Na svakom ćošku primjećujem ovakve nekakve platforme, odnosno sjenice, pa se prvih nekoliko dana pitate čemu one služe?



Imaju svrhu kao i naše klupice za sjedenje. Zapravo služe da se tu izležavaš, prethodno skineš cipele, odnosno papuče. I tako provedeš dan. Jedinu opasnost koju pri tome valja izbjeći je pad kokosovog oraha s obližnje palme.




Pura Ulun Danu Beratan

Sljedeća destinacija nas vodi prema kompleksu hramova Pura Beratan, smještenom na jezeru Bedugul. Jezero je nastalo kolapsom starijeg i znatno većeg vulkana.



Unutrašnjost Balija, dio uz naselja i ceste, više izgleda kao da ste u trećem svijetu nego u nekoj “dream” destinaciji.



Ali lokalne ljude to ne smeta, oni su sretni, srdačni i veseli. Gotovo su uvijek nasmijani. Stanovništvo Balija jedno je od najraznolikijih na svijetu. Otok ima mješavinu hinduističkih, muslimanskih i kršćanskih zajednica, kao i veliku domorodačku populaciju, ali velika većina se izjašnjava balinežanskim hinduistima. Balinežani imaju i svoj jezik: balijski jezik, koji koristi svoja posebna slova. Tipa: "ᬪᬵᬱᬩᬮᬶ, ᬩᬲᬩᬮᬶ".
Iako je Indonezijski službeni jezik, gotovo svi se znaju služiti i Balijskim, koji se zapravo priča doma. Doduše, manji dio populazije razumije balijska slova, jer su komplicirana.



Hramovi se uglavnom nazivaju “Pura”, a označavaju mjesto štovanja pristaša balijskog hinduizma. Pure se grade u skladu s pravilima, stilom, uputama i ritualima koji se nalaze u balinežanskoj arhitekturi.



Ovaj Hram izgrađen je 1633. i tu se često održavaju festivali te je središte društvenog događanja. Koristi se za ceremonije koje su posvećene balijskoj božici vode.



Pelinggih meru od 11 katova u kompleksu posvećen je Shivi i njegovoj supruzi Parvathi. Takvi tornjevi simboliziraju mitsku planinu Meru.



Ovaj hram se još naziva i "Hram na jezeru" jer izgleda kao da pluta kada rijeka Bratan nadođe.



Koliko je ovaj hram važan za Indoneziju uopće, govori i podatak da se nalazi na novčanici od 50.000 Rupija. A kada smo kod rupija, tečaj iznosi 16.500 rupija za 1€. Stim, da se sve uglavnom zaokružuje na 1000 rupija.


Rižine terase Jatiluwih

Riječ je o slikovitom području sa valovitim rižinim terasama, i najveće su rižine terase na otoku Bali i izvanredan su primjer.
Nekada je Bali bio gotovo cijeli prekriven rižinim terasama. Terase predstavljaju sustav Subak, odnosno specifično navodnjavanje, te kao kulturni krajolik Balija uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.



Danas je, nažalost, ostalo još samo malo rižinih terasa jer je turizam postao primarna grana otoka.
Riža igra važnu ulogu u tradicionalnoj kuhinji, a svaka osoba dnevno pojede 0,5 kg riže. Iako je nekada Bali izvozio rižu, danas je uvozi, i to ne iz ostalih krajeva Indonezije, već iz Vijetnama.



Uglavnom, uzgajaju se nekoliko vrsta riže, iako se dijele na dvije osnovne vrste: stara i nova. Za staru je potrebno puno više vremena i energije da se proizvede, stoga ne čudi da je na tržištu i do deset puta skuplja od nove. Zbog povoljne klime, riža se uzgaja tijekom cijele godine.

Zanimljivost peta: Bali koristi 3 kalendara. Klasični Saka (Gergorijanski), Lunarni (78 godina iza gregorijanskog, pa je sada 1945.) i Pawukon kalendar. Budući da ciklus uzgoja riže traje 105 dana, po njemu se ravna Pawukon. Ima jedanaest tjedana po deset dana. Ukupno, to čini 210 dana u godini. Stoga je moguće da ćete slaviti 2 puta rođendan mjereno po klasičnom kalendaru. Pawukon kalendar nema godinu već je to samo ciklus koji se iznova ponavlja.



Riža se smatra Božjim darom, a terase su zapravo sastavni dio hramova i gotovo da se smatraju sakralnim mjestima. Upravljanje vodom vrše svećenici (najviša kasta), a slijede Tri Hita Karana filozofiju, što bi u doslovnom prijedovdu značilo “tri uzroka blagostanja”. Riječ je o odnosu između ljudi, bogova i zemlje. Cjelokupni subak sustav oslikava ovo filozofsko načelo.
Kastinski sustav je donesen iz Indije, iako ima četiri kaste, upražnjava se u nešto blažem obliku.



Navodnjavanje se vrši tako što se navodnjava samo najviša terasa, a onda se sa nje voda pretače u terasu ispod i tako se onda navodnjava cijela kaskada.


Tanah Lot

Do sljedeća destinacije put nas vodi kroz nebrojena rižina polja te šume palmi, ali i hramova poput ovoga koji se prostire na stotinjak metara:



Na južnoj strani otoka, blizu Denpasara, smjestio se hram Tanah Lot. Hram se nalazi na velikoj stijeni na pučini koju je tijekom godina kontinuirano oblikovala oceanska plima. Zapravno, riječ je također o kompleksu hramova, a prvi na udaru je ovaj (Pura Batu Bolong):



Hram je jedan od sedam morskih hramova oko balijske obale. Svaki od morskih hramova uspostavljen je u vidokrugu sljedećeg kako bi tvorio lanac duž jugozapadne obale.
Drugi, i glavni je ovaj, ali se na žalost nismo mogli popeti na njega jer se ama baš tada odvijala neka ceremonija. A sparina žešća.



Za vrijeme plime, hram izgleda kao da pluta na vodi. Ali smo zato otišli do neke svete vode i dobili “pomazanje”. I platili ga.



To je uvjet da biste ušli u hram, ali "štanga"!
Interesantna su i ova vrata, koja se nalaze gotovo na svakom koraku na Baliju.



Takva vrata, koja su posvuda, simboliziraju prolazak između “svjetova”. Pogled u ocean i valove koje se lome na stijenama.



Nismo se dugo zadržali na ovom mjestu, ponajprije zbog nesnosne vrućine. Dan smo priveli kraju tako što smo se osvježili u bazenu u resortu u Ubudu.



A uvečer smo probali lokalnu deliciju: hrskavu patku sa prilozima i prijedlozima.



U taj se restoran ulazi bos. Iako smo smješteni u živopisnom gradiću Ubud, tek večeras smo smogli nešto snage i pogledati malo i sam grad.



Među ostalim atributima, Ubud je i stvaralačko utočište, gdje na svakom koraku djeluju umjetnici - slikari, klesari, majstori drveta, a njihove originalne kreacije dostupne su po pristupačnim cijenama.


Dan šesti

Znate li onaj osjećaj kada jedva čekate da doručkujete fenomenalne palačinke od banane? S kokosom, lubenicom i dinjom.



Iako smo do sada obilazili hramove ka' da smo furešti, pala je odluka da posjetimo jedan na balinežanski način. Željeli smo iskusiti neki njihov obred.


Tirta Empul

Hram Tirta Empul (što znači "sveto proljeće" na balinežanskom) je vodeni hram smješten blizu grada Tampaksiringa.



Hramski kompleks je posvećen Višnuiju, jednom od hinduističkih božanstava, i sastoji se od "građevina" za obredno kupanje, odnosno ritualno pročišćavanje. Voda je izvorska i dolazi s hramskog jezerca.



Okom se vidi da voda izvire iz najmanje 3 rupe iz tla.
Prilikom tog obrednog kupanja, obrednici umoče glavu te popiju vodu ispred svakog od 11 "tuševa/česmi" (nemam bolji naziv). Tu vodu smatraju svetom.



Mi smo također prošli kompletni obred, ali se nismo usudili piti vodu. Iako je izvorska, ne hvala. Navodno je 2017. pokrenuto mikrobiološko istraživanje kvalitete vode koje je pokazalo postojanje određene, ne baš zanemarive bakterije (e coli).
Inače, nije preporučljivo piti ne-flaširanu vodu na Baliju zbog bakterija koje su raširene, a čak ima i neslužbeni naziv Bali Belly. Zbog toga, nismo prali ni zube vodom iz slavine, niti tom vodom prali voće.



Prije samog obreda pranja, postavi se nekakav vijenac i mirisni štapić na nekom oltaru.



Kako bi se ritualno okupali, u tu svrhu se iznajmi poseban sarong, ispod kojeg se nosi kupaći kostim. Za prolazak cijelog obreda potrebno se otuširati ispod 10 “tuševa” u jednom bazenu i 1 tušem u drugom bazenu. Pri tome treba zaobići 2 tuša prvog bazena koji služe za obredno tuširanje mrtvaca. Uglavnom pratite što drugi rade i pravite se da sve znate i to je to. Osim što je to ritual koji hindusi prakticiraju, gotovo svaki treći “obrednik” je zapravo stranac.



Voda je osvježavajuća i nakon toga više nije tako vruće i sparno.



Iznad hrama se nalazi kuća, odnosno vila izgrađena za posjet bivšeg i najpoznatijeg predsjednika Indonezije - Sukarna, prvog predsjednika neovisne Indonezije. Zaslužan je za neovisnost Indonezije od Nizozemske. Bio je nazvan "Otac nacije", a kako to obično biva, takvi očevi postaju autoritativni. On je radio probleme sa susjednim zemljama, vršio okupacije, proglašavao se doživotnim predsjednikom i uglavnom radio sranja. Na kraju je svrgnut i zatvoren. Jedan je od pet osnivača pokreta Nesvrstanih, a to su: Tito, Naser, Nehru, Sukarno i još neki "Šaban" o kojem se uglavnom ne zna.
Vila trenutno služi kao odmorište za važne goste.



Na izlazu hrama su nekakvi štandovi sa suvenirima, a možete potražiti i osvježenje u egzotičnom voću. I tu mi je bila prava prilika da probam “kralja voća” - Durian.



Riječ je o najsmrdljivijoj voćki na svijetu. Iako za neke ljude "ne smrdi", svoj intenzivni miris može ostaviti danima. Zabranjeno ga je unositi u hotele, ustanove, autobuse. Jede se zapravo samo njegov središnji dio, koji je prilično ukusan i koji je "složen". Kao da ima komponente badema.



Preporuka je da se jede sa zaštitnim rukavicama.
Kako “smrdi”? Jedan od opisa je kao truli luk pomiješan sa svinjskim izmetom, no taj opis je malo pretjeran. Iako je meni najbliži smradu zagrebačkog smetlišta “Jakuševac”, u trenucima kada se odalamilo pola brda, pa onda onaj vonj bio otpada…
Ovu voćku ili volite ili je ne možete smisliti, pa eto, ja nakon što sam ju probao, pripadam u prvoj skupini.


Tranicionalno Bali selo/kuće - Umah Bali Kuno

Način na koji se grade kuće na Baliju je specifičan i gotovo su sve identične. Isključivo su prizemnice i nemaju veze sa našim načinom gradnje. Tradicionalna kuća na Baliju odraz je balijskog običaja koji je prožet vrijednostima hinduizma. Strane svijeta su strogo poštivane.



Centralno mjesto zauzima privatni hram. Posljedično, svaka kuća ima svoj hram. Hram je najljepši objekt i najprije se on napravi pa sve ostalo. "Kuća" ne postoji kao jedinstveni objekt, već je to nekoliko manjih kuća koje se sastoje od jedne ili dvije prostorije. Pravilo je da obitelji žive na okupu sve dok im prostor to dozvoljava, kada postane pretijesna, najmlađi sin uglavnom traži novi životni prostor sa svojom užom obitelji. Česte su obitelji sa 3, 4 ili više djece.

Zanimljivost šesta: Svi Balinežani dijele identična imena - Wayan, Made, Nyoman ili Ketut. To doslovno znači prvorođeni, drugorođeni, trećerođeni i četvrtorođeni. Naravno, to ime se doda nekom jedinstvenom osobnom imenu. Ako se rodi peto dijete, onda ciklus imenovanja počinje iznova, dakle Wayan, ali se pridoda još novo ime "Balik". Balik znači "ponovo".

Zanimljivost sedma: Balinežanske bebe ne dodiruju tlo. To traje najmanje 3 mjeseca od rođenja jer se smatra da u tlu žive nekakvi zli duhovi. Kada se beba smatra dovoljno starom da dotakne tlo, tada se održi veliko slavlje.

Put nas vodi kroz džunglu. Na samom ulazu reprezentativnog sela Umah Bali Kuno stoje parkirani ovakvi VW primjerci koje je moguće vidjeti na gotovo svakom koraku na Baliju. Turistička su atrakcija.



Probili smo se kroz raslinje i dočekala nas je kava. Bobice koje ždere cibetka.



Krletke u kojima se drže kokoši. Ajmo borci za zaštitu prava životinja.



Evo ga - kuća, odnosno imanje, selo, kako god. Filozofija koja se poštuje je život u prirodi i u skladu s prirodom.



Tu smo naučili svirati “rindik”, odnosno tradicionalni balineški instrument sličan ksilofonu, a koji ima opčinjavajući zvuk.



Ovdje smo naučili kako se rade "ponude bogovima". Nemamo riječ za to, a najbliži prijevod je "darovi". Rade se od palminog lišća, a unutar toga stavljaju se cvjetovi različitih boja, pazeći na raspored. Svaka obitelj, odnosno ženski članovi obitelji, dnevno ih naprave na desetke i ostavljaju gotovo posvuda. Nalaze se u automobilima (kao kod nas krunica). Tako da, kada hodate po ulici ili ulazite u dućane, trebate paziti da ih ne nagazite.



I onda, ako ste žena, sjednete na veliku ljuljačku, obučete crvenu haljinu i napravite Bali Swing. Lebdite iznad džungle. Ako ste muškarac, ne vidite smisao u tome.




Vodopad Pengibul

Bali je poznat po stotinama vodopada. Poželjno bi bilo odvojiti nekoliko dana pa obići neka od najljepših. Drugi, odnosno treći vodopad koji smo posjetili a i okupali se u njemu je Pengibul.



Pošto je večer prije palo nešto kiše, voda je mutnija nego inače. Uglavnom, predivno mjesto na kojem nema previše posjetitelja. Oaza mira i uživancije. Na Baliju postoje samo 2 godišnja doba: sušno i kišno. Trenutno smo u kišnom razdoblju, ali kiša baš i ne pada. Klimatske promjene su posvuda. Doživjeli smo jednu večer kišu koja je trajala 1h.



Nakon ovoga, nekako ogladni čovjek. A vjerovali ili ne, ovo je dvorište jednog restorana (Bebek Joni).



U ponudi su lokalna jela s predivnim pogledom na rižina polja. Osim klasičnih stolova, moguće je sjediti na ovakvim platformama i tu naručiti jelo.



Guštali smo ribu lokalnih mora u začinima, okus božanstven.



Kao i ovu atrakciju: mini roštilj, pa si ga okrećeš na stolu i lagano jedeš.




Legian

Pred kraj dana preselili smo se u novi hotel u gradu Legian, koji je doslovno “prikovan” uz Denpasar, odnosno nalazi se na jugozapadu otoka. Hotel je modernog, zapadnjačkog zdanja. Po ugođaju, nije ni blizu onome u Ubudu.



Legian je krcat noćnim životom, dućanima, vrvi na sve strane. Više je tip za američke turiste kojima priroda ništa ne znači već tulumarenje, klubovi, svirka itd. Sve djeluje kao jedno veliko naselje, pa nemate osjećaj kada prestaje Denpasar, a nastaje Legian. Monumentalne skulpture su posvuda, i naravno da svaka nešto simbolizira.



Otišli smo prošetati na večer te nas je kiša malo oprala. Zgodni su im ovakvi dućani sa fake robom, a neki to niti ne skrivaju.



Kraj dana obasjan je toplinom i radosti dok smo proslavili rođendan našeg dragocjenog mališana.




Dan sedmi

Nusa Penida (Otok Penida)

Danas smo napravili jednodnevni izlet na jedan mali otok Penidu koji se nalazi jugoistočno od Balija.



Do tamo se dolazi brzim brodovima.
Zaputili smo se u luku u Denpasaru. Lučka zgrada izgleda najneobičnije i najljepše od svih lučkih zgrada koje vidjeh. Pojam “zgrada uopće nije dosadna” je dobio sasvim jedno novo značenje.



Tu smo se ukrcali na jedan od 5-motoraca i za nekih 30 minuta stigli na otok Penidu.



Ako se ikada pomislili da je Bali treći svijet, onda biste za Penidu mogli reći da je četvrti svijet. Ovdje se turizam iznenada dogodio. Kaotično je na sve strane.



Više od polovice Indonežana živi s manje od 2 dolara dnevno. No, Bali zbog turizma spada u najrazvijenija područja Indonezije. Prosječna plaća je oko 300-tinjak €, a to nije dovoljno za život.
Cijene za lokalno stanovništvo su višestruko manje nego li vrijede za turiste. U prosjeku su cijene 30-50% manje nego u Hrvatskoj.
Dopao nas je vozač koji jedva da natuca engleski. Inače uske ceste Balija se čine kao avenije naspram ovih u Penidi.



Iako je odmah ispod/pored Balija, vegetacija je primjetno drugačija. Penida je sušnija od Balija. Plan je da posjetimo nekoliko vidikovaca od kojih zastaje dah te da ostatak dana provedemo na jednoj od plaža.
U kakvom su stanju gume na automobilu koji nas vozi po otoku, pokazuje ova slika:



Prvi vidikovac koji smo posjetili jeKelingking plaža.



Do danas nisam doživio ljepši i impresivniji pogled. Plaža je prilično nedostupna, iako je moguće spustiti se strmim stepenicama i po zahtjevnom terenu to nismo učinili. Morske struje su dosta jake, a i valovi također, tako da plivanje u zaljevu nije preporučljivo. Ovo je jedna od najfotografiranijih plaža na svijetu. Poželi se čovjek dolje i okupati, ali nestvarna ljepota krije opasnosti.



Na vidikovcu se okupljaju i makaki majmuni. Zapravo, oni se svugdje okupljaju gdje je veća koncentracija ljudi. Logično, zbog hrane. Oduševio me je jedan koji mi je pio vodu iz ruke.



Nakon toga, otišli smo i do sljedećeg vidikovca: Broken Beach.



Broken Beach je nevjerojatna mala uvala na otoku Nusa Penida  Razlog zašto se zove "Broken Beach" je zbog luka koji se obavija oko zaljeva omogućavajući vodi da ulazi i izlazi iz oceana. U toj uvali je i mala plaža.



Malo dalje od ovog mjesta je moguće vidjeti koralje.



Ideja je bila da posjetimo još jedan vidikovac, ali vrućina postaje neizdrživa, pa smo odlučili potražiti neku ugodnu plažu. Moram napomenuti da su neke ceste kojima smo se vozili na ovom otoku zapravo makadam. Do jedne plaže smo se probili kroz palminu šumu.



To je plaža Crystal. Odlična plaža za provesti vruće popodne.



Indijski ocean direktno zapljuskuje ovu plažu, pa je i more, pardon, ocean nešto malo hladniji. Iako je bilo planirano da radimo tzv. "snorkeling", zbog velikih valova to je bilo odgođeno. Ništa zato, uživali smo u kupanju i voćnim sokovima. Iako smo većinom u hladu, ne pomaže niti faktor 50 da ne izgorite. Osjećam se kao Skandinavac kada se spusti na Jadran.



Bali, odnosno Penida je popularno odredište za Instagramuše, a nerijetko se može vidjeti i morska prasad kako se naslikava za Instagram (ili koja li je već sada popularna društvena mreža).



Stvarno je zabava bez granica opustiti se na valovima.
Nakon ovoga, naš vozač nas ponovo dovodi na Nusa Penida hektičnu luku u kojoj, malo je reći, vlada pravi kaos. Na putu do smo malo škicali lokalne kuće.



Ulazak na brodove se odvija na način da lik megafonom, najprije na indonezijskom, a potom na indonezijsko-engleskom poziva putnike na brodove.



Potom se ukrcavamo na jedan od ovakvih brodova i vraćamo se na Bali.




Benzinske pumpe

Ne mogu, a da ne spomenem benzinske pumpe na Baliju. Zapravo, prava su atrakcija. Iako u blizini većih cesta ili naselja postoje pumpe koje su nalik onima u ostatku svijeta, fasciniraju one u manjim naseljima, ruralnim dijelovima ili u gustim središtima naselja. Pa evo nekoliko tipova, poredanih od najmanje atraktivnih do najviše atraktivnih.

Tipska pumpa 1: klasični stil i najmanje je atraktivna od svih tipova. Cijene benzina su 0,80€, što je prilično manje od naših (dok ovo pišem) 1,4€ po litri.



Tipska pumpa 2: stacionarno izdanje u sklopu minijaturnih dućana. Da bi natočili auto, zaustavite cijeli promet na ulici. Ali prilagođena je skuterima. I obično je solo pumpa, odnosno jedan uređaj je na "stanici". Radi na struju.



Tipska pumpa 3: za ovaj tip pumpe nije potrebna električna energija, odnosno pumpa je ručna, na kurblu. Vrlo su česte u uskim uličicama. Ovaj tip je zapravo starija verzija tipske pumpe 2. Nalazi se posvuda.



Tipska pumpa 4: ovaj tip pumpe je najatraktivniji. Benzin se prodaje u flašama ili omanjim karnisterima a tu je i lijevak.



Postoji više verzija ovakvih pumpi i svaka je unikatna. Kao recimo ovaj primjerak:



U flaši je ostalo 6-7 decilitara benzina, tako da ako vam slučajno nedostaje.
Ovakve pumpe uglavnom ne zauzimaju nepotrebni prostor, rade i bez struje, ne treba im Internet, sve u svemu, genijalno!


Dan osmi

Vulkan Mount Batur

Mount Batur je aktivan vulkan smješten na sjeveroistoku otoka. Visok je 1.717 metara, a privlači mnogo turista zbog spektakularnih izlazaka sunca i panoramskih pogleda na okolni krajolik i cijelu kalderu. Ovaj vulkan nekada je imao visinu između 3.000 i 4.000 metara, ali eksplozijom koja se dogodila prije 30.000 godina, visina mu se smanjila na današnjih 1.717 m.
Jedan je od najaktivnijih vulkana na Baliju. Posljednja veća erupcija dogodila se 2000. godine, a on još uvijek pokazuje znakove aktivnosti. Na vrhu iz kratera je moguće vidjeti dim. Eruptirao je 26 puta posljednjih 200 godina.



Pošto je cilj vidjeti izlazak sunca iz obližnjeg većeg vulkana Agung, penjanje započinje noću u 3.30. Potrebno je 2 sata kako bi se popelo do vrha. Da bi došli do početnog odredišta, dižemo se u 1.30 noću, a maleni autobus nas potom vozi nekoliko kilometara dalje od Ubuda. Svjedoci smo stvarno velikog broja ljudi koji se po noći penju.
Staza nije ni malo laka. Na početku je asfaltirani uspon, ali onda dođete do točke, tj. do posljednjih 500 metara koje prelazite maltene četveronoške. I spominjete određene dijelove anatomije ljudskog tijela (muškog ili ženskog, nebitno) u dativu.



Nakon cijele te muke, bivate spektakularno nagrađeni. I onda riječ "vrh" dobiva sasvim novi smisao i značenje. Pružio nam je nevjerojatno iskustvo penjanja, a naše netom osmogodišnje dijete postalo je pravi mali heroj budući da je taj dan bilo daleko najmlađe i najmanje dijete koje se uspjelo popeti na vrh. Bravo, maleni heroju! :)



Pogled na najvišu planinu Balija: Agung, visoku preko 3.000 m. Na vrhu Mount Batur nalazi se mali hram posvećen božanstvu Dewi Danu, koja je zaštitnica jezera Batur. Pogled na krater iz kojeg još uvijek izlazi dim.



Na vrhu susrećemo makaki majmune, ali i balineške pse. Na tom mjestu očito traže hranu jer se okuplja veći broj ljudi.



Tu su i balijski psi. Naganjaju majmune, i navodno su jedna od najčistokrvnijih pasmina pasa na svijetu (tako kažu).



Sunce se počelo dizati na obzoru, oblaci su se počeli spuštati, stvarajući čarobnu kulisu s vrha koja podsjeća na slikovitu scenu iz najljepšeg dokumentarnog filma.



Podnožje vulkana ima geotermalne izvore koji se koriste za prirodne vruće izvore i terapeutske kupke. Inicijalni plan bio je da se opustimo u tim izvorima nakon što se spustimo s vulkana, ali pošto te "banje" navodno nisu bile u funkciji, "banjanje" smo potražili dalje - na bazenu uz vodopad Tegenungan koji smo posjetili dan ranije.



Nimalo jeftino mjesto, ali je pasalo nakon uspona i spusta sa vulkana Batur. Dok se kupate, uživate na pogled vodopada. Mango voćni sok poboljšava doživljaj.



Ostatak dana proveli samo istraživanjem Legiana. Grad nije baš ništa posebno, hrpa ljudi, turista, nemaš onaj osjećaj tropske egzotične destinacije, osim vlage. Ali se zato plaža u Legianu spektakularno proteže.



Pogled u beskraj Indijskog oceana.



I onda opet lagano istražujete lokalne slastice, kao što je ova verzija palačinki sa bananom. Ukusna je, ali niti blizu onih u Ubudu.




Dan deveti

Plaža Nusa Dua

Današnji dan se nešto razlikuje od prethodnih, jer je u planu lagani tempo. Najprije smo se zaputili na jednu od najpoznatijih plaža - Nusa Dua. Zapravo, Nusa Dua je turističko područje Balija izgrađeno još 1970-ih i poznato je kao enklava luksuznih i velikih odmarališta. Nalazi se na samom jugu Balija.



Budući da je ovo područje građeno planski, ceste se razlikuju od ostatka otoka. Sve izgleda nekako uređenije, kao da se nalazite u jednom velikom resortu.



I evo je. To je ta plaža. Trt Milojka!



Ovo doba godine se još naziva i "trash season", gdje vjetrovi i valovi donose sa oceana smeće i raslinje. Iako je prilično čudno da se to samo manifestiralo na ovoj plaži. U prijevodu: plaža za preskočiti, more je tu očajno.
Utjehu smo pronašli u obližnjem resortu, odnosno birtiji koja se nalazi doslovno u bazenu.
Degustacija još jednog novog voća: Salak Bali. Kako postoji dosta vrsta Salaka, mi smo probali samo jednu od mnogih.



Igleda kao zmijeka koža, a kada se oguli, okus je mješavina jabuke, ananasa, grejpa, s malo oporosti. Prilično je popularna voćka.
Kako smo se na Baliju pojavili preko božićno-novogodišnjih praznika, bode u oči "Deda Mraz", koji se u tropima uklopio kao govno u punču.



Pošto se Bali nalazi na vrlo aktivnom vulkanskom pojasu (tzv. vatreni prsten), potresi i tsunamiji nisu rijetkost, te su stoga česte oznake upozorenja na plažama, pogotovu na nizimskim predjelim otoka kao što je Nusa Dua.



Naravno, tu je i hram na plaži.




Plaža Kedonganan

Nakon toga, otišli smo do druge plaže koja se nalazi na suprotnoj strani poluotoka, dakle prema zapadu, kako bismo doživjeli spektakularan zalazak sunca. Na putu do te plaže, ukazala se jedna zgodna zgrada na kojoj se nalaze milijuni malih stakalaca-šljokica pa cijela zgrada svjetluca poput disko kugle na suncu.



Plan je da čamcem odemo nešto južnije, pogledamo sve te uvale i hridove, te da dočekamo zalazak sunca. U ovo doba godine sunce zalazi u 18:20 nad oceanom. Zapravo, pošto je Bali nekoliko stupnjeva ispod ekvatora, duljina dana je gotovo konstantna.
Ekipa utovara čamac u ocean:



Čamci su relativno uski, a svi redom imaju bočne "stabilizatore" ili neke motke, koji ih drže stabilnom odnosno kako ih veliki oceanski valovi ne bi prevrnuli.



Ukrcavši se na jedan, vozili smo se prema sutonu i pri tome uživali u vizurama obale. Područje vrvi luksuznim hotelima i odmaralištima.



Na žalost, nismo doživjeli potpuni zalazak sunca nad horizontom jer su se navukli oblaci, ali bilo je i dalje prilično lijepo.



Na kraju dana, na toj istoj plaži večerali smo lokalne plodove mora: školjke, škampe i ribu. Plaža je krcata, što lokalaca, što turista. Nije ni čudo, obzirom na fenomenalnu hranu po pristupačnoj cijeni.



Hrana se priprema na plaži uz posloženi roštilj. Za žeravu koriste kokosov orah, čime hrana dobiva jedan poseban okus.




Dan deseti

Plaža Legian

Pošto smo u Legianu, otišli smo i do plaže. Nema joj kraja. Iznamjili smo par ležaljki sa suncobranom i uživali, kao da smo na nekom odmoru.



Iritiraju oni koji doslovno svaku minutu dolaze nešto prodati. Doduše, nisu naporni, jer ako klimnete glavom, otići će. Mjesto je prepuno surfera, jer su veliki valovi. Trenutno je na plaži crvena zastava, pa nije preporučljivo plivati zbog valova. Razlog nepreporučljivosti: surferi vas mogu zviznuti daskom, jer ih je ko kenje. Struje su dosta jake, pa je zapravo glavna zabava u plićaku borba s valovima.



Gotovo pa smo cijeli dan proveli na plaži, jer osmogodišnjaku obitavanje na plaži predstavlja najveću zabavu.
Pošto je danas Stara Godina, upriličena je zabava. Ako ste pomislili da samo kod nas pucaju petarde i vatromet, i na Baliju je gotovo ista situacija.



Legian ima prilično puno barova u kojima bendovi sviraju u živo, tako da za one koji žele zabavu ima prilično izbora.


Dan jedanaesti

Sretna Nova godina! Dižemo se ujutro na doručak, a tek pristižu poruke prijatelja gdje je upravo nastupila Nova godina. Jutro smo počeli lagano. Kako Balinežani upražnjavaju 3 kalendara, tako da oni imaju i svoj specifičan dan Nove godine - Neyepi.
Nyepi je hinduistički novogodišnji dan na Baliju, ali umjesto slavlja, to je dan šutnje. Ljudi se povlače u svoje domove, ne putuju, ne koriste električnu energiju, a ceste su prazne. Tvrtke su zatvorene, aerodrom ne radi. Ove godine pada negdje u trećem mjesecu. Zapravo, gotovo je nemoguće zamisliti da otok koji je aktivan 24 sata zašuti tog dana.


Uluwatu

Unajmili smo opet vozača na cijeli dan i zaputili smo se prema Uluwatu, regiji na jugozapadnom dijelu poluotoka Bukit na Baliju. Cilj nam je posjetiti Pura Luhur Uluwatu hram. To će biti najjužnija točka koju sam posjetio na Zemlji do ovog trenutka, točnije -8.83°. Udaljenost od Legiana je jedva 25 kilometara, ali put se proteže na 1,5 sati zbog očajnog prometa.
Prolazimo pored prelijepog zdanja Sveučilišta Udayana.



Također, smo mimoišli kip Garuda Wisnu Kencana. Ukratko: znamenitost.



Zanimljivost osma: ova statua visoka 122 metara najviša je u Indoneziji i druga najviša na svijetu. Proces izgradnje trajao je 28 godina i koštao je 100 M$. Vidi se sa pola otoka.

Stižemo i do Uluwatu hrama. Oblačimo sarong i ulazimo unutra. Upozorili su nas da se čuvamo majmuna. U hramu su prilično agresivni, odnosno kradu stvari sa posjetitelja kako bi ih zamijenili za hranu. Tako smo bili svjedoci nestanka nekoliko kapa, naočala, mobitela i svega čega se ta napast dočepa. Ali su sveti, jelte? Ja bih sve to rastjerao puškom.



Obično ih se može nagovoriti da otkupe predmete za voće, orašaste plodove ili slatkiše, iako ih to samo potiče da kradu više. Znanstvenici su, bili toliko očarani majmunskim "poslovnim modelom" pa su proveli studije o njihovom ponašanju, otkrivajući koliko su ti majmuni zapravo evoluirali u majstore u prevari i pljački, te prenose svoje vještine na mlađe generacije.
U lokalnoj kulturi vjeruje se da majmuni čuvaju hram od loših utjecaja, ali zapravo su oni skloni lošim i nimalo svetim navikama.
Hram Uluwatu je poznat po Kecak plesu. I velika je potražnja za tim, pa iako smo karte prethodno rezervirali preko Interneta, potrebno je stati u red kako bi dobili “propusnicu”.



Hram je smješten na rubu litice, a takav mu je i naziv: ulu (rub) watu (kamen). Litice su okomite i visoke, pa je bilo užitak gledati kako se veliki valovi razbijaju od obalu. Stajati tamo i promatrati valove kako se razbijaju o obalu nije samo gledanje, to je čista terapija za dušu.



Litica je visoka 70 metara. Hram je posvećen Sang Hyang Widhi Wasa (Shiva Rudra). Jedan je od šest ključnih hramova na Baliju. Balinežanski hindusi vjeruju da se ovdje spajaju moći hinduističkog trojstva - Brahme, Višnua i Šive. To vjerovanje rezultira time da hram Uluwatu postane mjesto štovanja Shiva Rudre, balijskog hinduističkog božanstva svih elemenata i aspekata života u svemiru.



Na rubu litice je i šetnica, pa su zalasci sunca spektakularni, odnosno, najbolje vrijeme za posjetiti ovo područje je poslije podne i pred večer. Šetnja duž litice postaje nevjerojatan doživljaj koji se ne može opisati riječima.



Kako se sve vrti oko majmuna, odnosno, stalno ih morate imati na oku, među drvećem unutar područja hrama se nalazi jedan kavez u kojem je bijeli majmun.



Priča koja stoji iza tog kaveza je prilično tužna. Ovo je jedini albino majmun. Procjenjuje se da je star oko 10 godina, a kada je pronađen imao je teške ozljede od drugih majmuna. A zbog čega je napadnut? Pa jednostavno: drugačiji je od ostalih. Očito je da ove životinje imaju i ljudske osobine, pa je istina da su nam jedini pravi rođaci. Tako je ovaj majmun zbog svoje sigurnosti smješten u kavez da bi bio zaštićen od napada drugih majmuna.
Kopleks hrama je zgodan.



Upečatljiva su ova vrata koja šalju poruku “molitva te oslobađa”, odnosno na izvornom jeziku “Gebet macht frei”.




Kecak Dance

U sklopu hrama na manjem amfiteatru odvija se plesna predstava Kecak. Temeljena je na Ramayani, a izvodi se svaki dan u hramu Uluwatu na litici, i to dva puta. Pošto hrpa ljudi hrli vidjeti predstavu, potrebno je ranije stati u red kako bi se zauzela najbolja mjesta. A to onda učine i svi ostali.



Ples je nastao negdje u 1930-ima, a uglavnom ga izvode muškarci. 50-100 muških plesača izlazi na pozornicu s raširenim rukama i pjevaju "chak!", pokrećući šake i ruke. Ples Kecak je izvorno bio ritual transa.



Kako predstava napreduje, vatra postaje sve češća komponenta rituala. A onda se razvija u pravu vizualnu i emocionalnu eksploziju. Neki plesači plešu po vatri i hodaju.




Dan dvanaesti

Na žalost, svanuo je i naš posljednji dan na Baliju. Na večer je let za Istanbul, pa je cijeli dan pred nama. Spremamo stvari, ali ostala je još jedna (od mnogih) voćka koju nismo probali. Kako se ono kaže: šlag na kraju.



Zove se mangostin. Jede se ovo bijelo unutra, a okus je božanstven, sladak, sočan, pikantan i mirisan. Možda je čak najukusnija voćka uopće, jer mi niti jedno drugo voće nije pružilo toliko zadovoljstva pri konzumiranju. Ako se durian smatra "kraljem voća", onda je mangostin "kraljica voća".
Osim toga, u nekoliko navrata smo probali rambutan i male banane s Balija. Meso rambutana potpuno je bijele boje i obavijeno ružičastom korom koja ima "bodlje". Bodljice nalikuju na kosu, a samo ime "rambutan" znači "kosa".



Banane su minijaturne, prilično su drugačijeg okusa od banana koje obično kupujemo u domaćim marketima. Okus nije toliko sladak, i prilično je egzotičniji.


Plaža Legian #2

Prije polaska sa Balija, punili smo baterije na plaži Legian. Kao da smo htjeli ponijeti sa sobom komadić raja. Nekako je plaža postala naše posljednje svetište na otoku bogatog duhovnošću. Pod toplim zrakama sunca, osjetili smo kako se energija otoka Balija prenosi u svaki naš korak po mekom pijesku, ostavljajući nam trajnu uspomenu na nevjerojatnu povezanost s prirodom i spokojem koji smo pronašli. Kao da smo na rubu odlaska odlučili sažeti sve boje, zvukove i mirise Balija u to jedno magično iskustvo na obali Legiana, ostavljajući iza sebe zahvalnost i obećanje povratka. Definitivno.




Aerodrom Denpasar

Međunarodna zračna luka Denpasar nalazi se na najužem dijelu otoka Bali prema južnoj obali, odnosno prema poluotoku Bukit. Drugi je najprometniji aerodrom u Indoneziji.



Jedno vrijeme je bio proglašen trećim najboljim aerodromom na svijetu.
Naš let za Istanbul je u večernjim satima. Kako smo došli nešto ranije, ostalo je taman još vremena da kupimo neke sitnice koje nismo kupili i počastimo se nekim od egzotičnih voćnih sokova.
6 milijuna turista posjeti svake godine Bali, a velika većiha ih prođe kroz ovaj aerodrom. Možda i najveća mana otoka je pretjerani turizam.

Zanimljivost deveta: kako bi smanjila pritisak na Bali i proširila turističku ponudu, Indonezija nastoji razviti nova, slična turistička odredišta na pet drugih otoka. Razvoj infrastrukture čini te "nove Balije" dostupnijima. Samo se pitam, hoće li te druge destinacije odvući ljude od nevjerojatne privlačnosti izvornog Balija.

Let do Istanbula traje 13h, odnosno 1h duže nego u dolasku. Razlog su visinski vjetrovi koji pušu u kontra smjeru.



Te opet, preko pola svijeta natrag za Europu.




Dan trinaesti

Aerodrom Istanbul

Let je glatko prošao. Nismo se ni navikli na avion, kad... eto nas za tili čas u Turskoj. Ops, 13 sati u zraku. Ponovno smo na zemlji.



Kratak predah od nekoliko sati, neprospavana noć i ispijanje (pre)skupe kave na aerodromu - dio putovanja koji je najmanje privlačan. Nakon još dva sata leta, slijećemo u Zagreb, u našu Europu. Mislimo da pripadamo nekom, nazovi, zapadnom svijetu. Naš svijet je materijalan. To je sasvim nebitno za životne vrijednosti koje stanovnici Balija podržavaju. Balinežanski život često je usmjeren prema očuvanju harmonije, postizanju ravnoteže između suprotnosti i prepoznavanju holističkog pristupa životu. Možda upravo u toj harmoniji suprotnosti, u balansiranju između materijalnog i duhovnog, Balinežani pronalaze snagu i dublje značenje života. Za razliku od njih, mi na "Zapadu" jurimo za materijalnim uspjesima, a tako i propuštamo bitnost življenja. Možda je vrijeme da se, poput Balinežana, usredotočimo na postizanje harmonije između suprotnosti kako bismo doista doživjeli punu dubinu života.


Selamat tinggal dan nikmatilah!
Salam dari Bali.
.:: MISHO ::.