Minula pandemija. Normalno je da razmišljate gdje otputovati a da to nije relativno dostupno mjesto, ali opet poželjna je neobična destinacija koja mora biti neko nepoznato mjesto, odnosno egzotika. Kako se radi se o našem prvom većem, odnosno dužem putovanju sa djetetom, područja kao što su Sjeverna Koreja, Jemen, Burundi, Čad, Uganda ili Donjeck ne dolaze u obzir.

Onda, gdje ćemo? Na Tenerife, Kanarsko otočje!

Naravno, i ovaj puta je napravljen plan puta u vlastitom aranžmanu, pomno isplaniranom kako bi narednih 9 dana postalo nezaboravno.


Dan prvi

Direktnih letova za Tenerife iz Zagreba jednostavno nema. Nude se kojekakve konekcije preko Brisela, Jupiterevih mjeseci ili svemirske postaje Mir uz čekanje koje se broji satima. Odraslo biće u tim trenucima čekanja letova na aerodromima razmišlja o seppuku ili nekom sličnom ritualnom samoubojstvu, a kamo li malo dijete. Tako da smo odlučili letjeti sa nama najbližeg aerodroma koji nudi direktan let do Tenerifa, a to je Treviso u Italiji.
Natočili smo auto i krenuli put Slovenije do Trevisa. Jedan od prvih pokazatelja promjene paradigme prilikom putovanja sa malim djetetom očitovao se u trenutku polaska autom za Italiju. Jedva da smo i došli do naplatne kućice prije slovenske granice, a umiljati glasić sa zadnjeg sjedišta moga auta ooooo….. kaže: “ja sam gladan”. OK, u narednih 200 km “jeli smo“ još 2 puta.



Nakon 4h vožnje dođete u hotel, prespavate i odmorite, jer ujutro je let. Iznamjmili smo odlično prenoćište u centru, a kao bonus dobili smo predivne domaćine.



Ostalo je nešto vremena za razgledati centar Trevisa ito njegovo predbožićno raspoloženje. Kako je Treviso od Venecije udaljen jedva 30-ak km, uvrstili smo ga u jednu od sljedećih destinacija.




Dan drugi

Ugodan doručak i već smo na nepretencioznom aerodromu Trevisa. Let je ono, taman u 11h. Stigne se sve na vrijeme. Letimo Ryanair-om. Iako slovi kao niskobudžetni avioprijevoznik, vrijeme leftinih letova je davno iza nas.
Let od Trevisa do Tenerife South (oznake TSF i TFS) traje 4h i 45 min. Kopnena duljina puta iznosi 3.200 km. Dosada žešća, pogotovo jer Ryanair ne nudi ništa za piti i jesti a da to ne košta dodatno. Čak bi to čovjek i platio, ali smrad tih sendvića mi je još uvijek u nosu 🤮. Ruta puta izgleda ovako:



Leti se uz mediteransku obalu Francuske i Španjolske, prelijeće se Gibraltar i onda uz Marokansku obalu do Kanarskih otoka. Zanimljiv je pogled na Kanarske otoke iz zraka.



Tenerife je najveći od sedam Kanarskih otoka smještenih u Atlanskom oceanu. Površina mu je 2.036 kvadratnih kilometara, a stalno naseljenih je oko 1.000.000. Nalazi se 320 km od zapadne obale Afrike. Najveći je i najnaseljeniji od svih Kanarskih otoka. Otoci teritorijalno pripadaju Španjolskoj iako su od nje udaljeni 1.500 km.
Trokutastog je oblika, a sa jedne do druge strane otoka je 90 km. Cestovni opseg mu je oko 358 km. Nastao je erupcijom vulkana prije 12 milijuna godina.



Kanarski otoci spadaju pod španjolsku upravu iako imaju autonomiju, odnosno riječ je o teritoriju EU. Španjolci su ga osvojili krajem 15-tog stoljeća tako što su pomlatili lokalce. Ito jedva im je uspjelo.
Zgodna stvar je da kada sletite na vulkanski otok smjšten na Atlanskom oceanu nadomak Afrike, telefonski pozivi i Internet je “besplatan” - živio EU roaming! Najbolja EU tekovina.


Aerodrom

Naš avion sletio je na Tenerife South Airport, a on je veći od dva međunarodna aerodroma smještena na otoku.
Tenerife North Airport pak nosi neslavno prvo mjesto za najgoru avionsku nesreću u povijesti. Dogodila se 1977. a poginulo je 583 putnika i članova posade.
Nakon nešto manje od 5 sati leta, iskrcaj iz aviona je jednostavan, nikakve formalnosti ne postoje. Terminal aerodroma je stvarno veliki, što nije ni čudo jer godišnje preko njega pređe i do 10 milijuna putnika.
Odmah smo stali u red na jedan od bezbroj šaltera kako bi iznamili rent-a-car. Odabrali smo CICAR agenciju jer je najpopularnija (čitaj: najjeftinija). Iako je ove godine rentanje auta poraslo za duplo, cijena nije niti blizu koliko košta u državi iz koje dolazimo. U narednim danima smo svaki njihov auto od milja zvali “cicar”.
Najmanje klase automobila se iznajme za nešto malo više od 200 EUR za tjedan dana. Iako smo prvotno rezervirali Fiću, dobronamjerni striko na šalteru ponudio nam je za istu cijenu veći auto, odnosno Seat Ibizu.



Kad smo već u Španjolskoj, vozit ćemo španjolski auto.
Zapanjuje veličina parkinga koji nudi vozila za najam. Malo je reći da je “ogroman”. Imate osjećaj da je na cesti svaki drugi automobil zapravo rent-a-car. Nije ni čudo, jer otok godišnje ugosti oko 5 milijuna turista.
Dok smo napuštali aerodrom našim Cicarom, ostali smo očarani različitosti prirode. Ništa slično do sada nismo vidjeli. Djeluje magično. Palme, kaktusi, biljke…. Kao da smo u filmu Avatar osobno.
Očekivano, temperatura je proljetna. Cijelo vrijeme se kretala između 22 i 25 stupnjeva. Bez obzira bilo sunce, kiša ili oblačno.
Do hotela kojeg smo iznajmili u gradu Puerto de la Cruz ima 90-ak km, odnosno nešto malo više od sat vremena vožnje.




Piramide Güímar

Negdje na pola puta do Puerta de la Cruz zaustavili smo se kod piramida Güímar.
Nevjerojatno zvuči da i Tenerife imaju svoje piramide. Za njih se nije znalo sve do 90-tih godina prošlog stoljeća, zapravo dok ih nije otkrio neki norveški istraživač (mislim da se zove Thor Heyerdahl).



Guanči, izvorni domorodački narodi Kanarskih otoka, gradili su te piramide i molili se raznim bogovima, demonima i duhovima. Radi se o pravokutnim terasastim strukturama, visine do 12 metara a izgrađenim od kamena lave. Izgrađene su u 19. stoljeću, dakle nisu nešto pretjerano civilizacijski stare.
Njih 6 ostalo je u parku iako je izvorno bilo 9 komada. Nisu baš nešto spektakularne, odnosno nisu neke impozantne građevine, ali cijeli park zapravo je interesantan jer je to botanički vrt. Ono, mrak! Osjećali smo se kao Alisa u zemlji čudesa, ne znajući da će iduće otočke destinacije biti čak i impozantnije. Opet asocijacija na Avatar.



Zanimljivost prva:Tenerife ima najveći broj endemskih vrsta u Europi.

Još je nevjerojatnije kako politika kroji geografsku pripadnost nekom kontinentu. Kanarski otoci pripadaju Afričkom kontinentu iako povjesno, ekonomski, politički i socio-kulturno spadaju u Europu.
Od svih tih biljki, najimpresivnije mi je drvo “Drago” (zmajevo drvo):.



Cijelo ovo područje je zapravo posveta Thoru i njegovim teorijama o povezivanju civilizavcija, odnosno lik je dokazao da su stare civilizacije mogle prepoloviti oceane sa jednostavnim brodovima od bamusovih trski. Jedan od takvih brodova je i izložen odnosno može se vidjeti.


Hotel

Na Tenerifima je moguće pronaći povoljan i sasvim dobar smještaj. Mi smo odabrali sjever otoka koji je dosta šunovitiji, odnosno džunglastiji nego li je jug. Na jugu su uglavnom turistička naselja, resorti, a nešto je i skuplji po pitanju smještaja od sjevera. Jug je topliji te ima manje padalina, ali u 12. mjesecu kada smo mi bili, svugje je bila ista temperatura. Vječno proljeće. Također, na sjeveru uglavnom žive domaće stanovništvo. Odabrali smo grad Puerto de la Cruz, koji je definitivno jedan od najljepših gradova otoka.



Naš hotel je lagano ocvao i pamti i bolje dane, što bi ipak moga biti problem za one koji su tu radi hotela i plaža. Nama koji smo tu da uživamo u čarima otoka i prirode je zapravo bilo svejedno. Što bi naš narod rekao: who cares!
Hotelski kuhari su malo “mušičavi” pa im ponekada inače fenomenalna hrana Tenerifa ne ispadne kako treba. Ali ima izbora. Pogled sa balkona:



Dan se bliži svome kraju. Iako je vremenska razlika 1h za razliku od Hrvatske (GMT vs CET), dnevno svjetlo je za oko 2,5 sata duže nego li u HR podneblju, odnosno 3 sata kasnije se smrkava.


Dan drugi
El Pijaral (Začarana šuma)

El Pijaral je jedinstvena i lovorova šuma koja se nalazi na sjeveroistoku otoka. Lokalno ime joj je Bosque Encantado odnosno začarana šuma. Pijaral dolazi od riječi za paprat koja dostiže visinu i preko 2 metra. Nalazi se u sklopu masiva Anaga, a to je mjesto sa najvećim brojem endemskih vrsta u Europi i pod posebnom je zaštitom UNESCO-a. Anaga spada u najstariji dio otoka i nastala je zasebnom erupcijom vulkana. Položaj masiva Anaga u odnosu na otok:



Šuma se nalazi u posebnom režimu zaštite zbog jedinstvene prirode te u nju je dnevno moguće kročiti svega 45 osoba. Ulaz je besplatan, a da bi se ušlo u nju potrebna je posebna dozvola. Dozvola se vadi na službenim stranicama Vijeća Tenerifa, a dozvolu je moguće ishoditi isključivo 14 dana unaprijed. Dakle, niti dan ranije, niti kasnije. Mjesta se “oslobađaju” u 1h po noći (12h po GMT), a zbog navale u prvih nekoliko minuta se već sve rezervira. Mi smo imali sreću na način da sam se prije 14 dana probudio u noći, pogledao na službenim web stranicama i sasvim je slučajno bilo par mjesta slobodno koje sam, naravno, rezervirao. Te tako smo ovaj dan postali jedni od 45 srećkovića a koji su imali dozvolu tj. sreću za obilazak šume. Priča se da ako vas uhvate bez dozvole, platite golemu globu, iako mi nismo vidjeli nikakve čuvare. A i balkanci se inače znaju snaći u tim i sličnim situacijama, tako da...
Pošto smo negjde fulali skretanje, autom smo išli do glavnog grada Santa Cruz te se zavojitom i uskom cestom popeli na masiv Anagu kroz zaštićeni park prirode:



Cijelo područje je rezervat prirode. Pogled prema južnim obroncima:



Začarana šuma je najdivnija šuma koju smo do sada vidjeli. Nešto nevjerojatno. Imate osjećaj da je kulisa filmova Harry Pottera, Gospodara prstenova ili Jurassic Parka.



Lovorovo drveće je isprepleteno, a pod utjecajem vjetra neprestano lupketa jedno od drugo što daje posebnu zvučnu kulisu. Područje je dosta vlažno i sa svojom vlastitom mikroklimom. Često pada kiša, no mi smo imali sreću da je taj dan bilo sve suho. Cijela staza je dugačka oko 7 km i potrebno je 2-3 sata da se lagano obiđe, pogleda, zastane, uživa i divi.
Ovakve šume su nekada pokrivale veći dio otoka, ali danas je ostalo samo ovo područje.
Sjeverni obronci su spektakularni. Čovjek nije živio dok ovakav pogled nije doživio:



U daljini dominira vulkan/planina Teide, grdosija koja čeka da se sutra popnemo na nju.



Ta tko ovoj biljčici može odoljeti a da ju ne iščupa, donese doma i ne zasadi u teglu?



Nakon posjete masivu Anaga i Začaranoj šumi, ponovo smo se spustili po vijugavoj cesti prema glavnom gradu otoka Santa Cruz.


Santa Cruz de Tenerife

Nakon nekih 25 km i 40-ak min vožnje dođosmo do glavnog grada Tenerifa: Santa Cruz de Tenerife.



Šire područje grada broji oko 500.000 ljudi odnosno polovica svih stanovnika otoka, a sam grad se doima malo prevelikim za otok. Prvi dojam: grad ko grad, posve užurban i drugačiji od ostatka otoka.



Navjiše zgrade blizanci u gradu slove kao najviše tog tipa u cijeloj Španjolskoj. Nije zgoreg za spomenuti da je Španjolska udaljena 1.300 km od Tenerifa.
Pohitali smo obići lokalnu tržnicu, ali nismo se nešto pretjerano okoristili njome jer je bila pri zatvaranju. No, uspjeli smo kupiti nekoliko primjeraka egzotičnog voća za probu, tj. onog što ne znaš niti kako se zove, a kamo li kako se jede, jer ga prvi puta vidiš u životu. Doduše, neki od primjeraka te egzotike imaju okus po ustajalim i iznošenim čarapama.



Santa Cruz de Tenerife ima nadimak “Sydney na Atlantiku” upravo zbog Auditoriuma (Auditorio de Tenerife Adán Martín) koji ima oblik jedra te podsjeća na Sydneysku operu. Cijela zgrada je obložena malim keramičkim pločicama. Noćno osvjetljenje je spektakularno, ali ga nismo uspjeli vidjeti.


Palmetum Santa Cruz de Tenerife

Nadomak Auditoriuma se nalazi Plamentum, odnosno botanički vrt od 120.000 kvadrata uglavnom specijaliziran za palme. Slovi kao jedan od najljepših na otoku.



Zbirka okuplja oko 600 vrsta palmi. Park se nalazi na umjetnom brdu koje je napravljeno na nekadašnjem odlagalištu gradskog smeća.



Zbirka obuhvaća ne samo palme koje rastu na Kanarskim otocima već i one koje rastu na cijelom svijetu.
E, da. To je nekada bilo gradsko smetlište, a vidi sada.


Playa de Las Teresitas

Plaža Las Teresitas je umjetna plaža i jedna je od rijetkih umjetnih plaža te “bijelog pijeska” (zajednički naziv za pijesak koji nije crni, odnosno vulkanskog porijekla) na otoku. Izgrađena je negdje početkom 70-tih od pijeska koje je uvezeno iz dijelova zapadne Sahare.



Nalazi se pored sela San Andras, odnosno, malo desno od Santa Cruz de Tenerife. Plaža je imala dugo problema sa crvenim mravima i škorpionima koji su uvezeni zajedno sa pijeskom.



Voda (napokon možemo reći voda a ne more, jer se radi o oceanu) je temperature negdje oko 22 stupnja. Nije mi nešto ovdje privlačno za kupati se jer je u pozadini pogled na 5 tankera koji su usidreni pored obližnje rafinerije. No, kao i takva, mnogi ju smatraju brojem 1 kada se radi o plažama na otoku. Jadran nas je razmazio po tom pitanju.


Dan treći
Masca

Odmah ujutro pohitali smo posjetiti planinsko selo Masca. Udaljeno je 50-ak km, ali treba nešto više od sat vremena vožnje zbog nepristupačnosti i izoliranosti mjesta.



Putem se pružaju predivni prizori sa ceste koja prolazi masivom Teno, a zgodna su i ova 3 mala tunela:



Masca je jedno od najljepših i najslikovitijih mjestašaca na otoku a smješteno je na 650 m nadmorske visine u naborima masiva Macizo de Teno. Zbog geografskog smještaja, nepristupačnosti i ljepote, od milja ga zovu Machu Picchu otoka Tenerife. Pošto je seoce smješteno na sjeverozapadnoj strani, pogled puca na La Gomeru, susjedni otok koji je poznat po tome jer se na njemu onomad skrasio Columbo na putu do Amerike. U narednim danima ga namjeravamo također posjetiti.



Dio puta je tolko uzak i zavojit da se cijelim putem vozi u 1. brzini i gotovo je nemoguće da se mimoiđu 2 automobila.



Do Masce je teško doći, ali vrijedi svakog napora. Putovanje vodi kroz duboke gudure isprepletene bujnom zelenom florom i zavojitim cestama s oštrim zavojima. Krajolik na putu oduzima dah, a kada stignete do Masce, prirodna ljepota ove zapanjujuće lokacije je neodoljiva. Mjesto je donedavno bilo gotovo nepoznato, ali sada je postalo jedna od glavnih atrakcija za one koji obilaze otok. Preporuka je doći što ranije zbog velikog braja turista koji tu dikaze.



U selu živi oko 90 stanovnika, a izvorno je bilo naselje Guanča prije španjolskog osvajanja 1496.



Zanimljivost druga: na otoku Tenerife snimljen je veliki broj filmova, a među njima se ističu prizori “Clash of the Titans 2010” i “Fast and Furious 6 iz 2013”, odnosno epski snimci jurnjave automobilima zavojitim cestama, ito baš u okoici Masce na masivu Teno.




Vulkan Teide

Nakon Masce, uslijedila je epska vožnja i uspon na vulkan Teide. Do njega ima nekih 50-ak km, odnosno 1h vožnje koji se pretvori u 2h zbog nevjerojatnih prizora i vrlo čestog stajanja kako bi se divili prizorima pred nama.



Uslijedit će konstantni uspon do nekih 2.400 metara nadmorske visine, odnosno do žičare koja će nas odvesti skoro pa do vrha. Prvo mjesto na kojem smo se zaustavili je Mirador de los Poleos.



Zanimljivost treća: Postoje četiri (moderno) povijesno zabilježene vulkanske erupcije, od kojih nijedna nije dovela do ljudskih žrtava. Prva se dogodila 1704. kada su istovremeno eruptirali vulkani Arafo, Fasnia i Siete Fuentes. Dvije godine kasnije, 1706., najveća erupcija dogodila se u Treveju. Ovaj vulkan proizveo je velike količine lave koja je zatrpala grad i luku Garachico. Nakon toga dogodila se erupcija 1798. Posljednja erupcija dogodila se 1909. ito neočekivano. Vulkan Teide je zapravo uspavan, a znanstvenici smatraju da bi se nova erupcija također mogla dogoditi neočekivano.

Znanstvenici tvrde da je vulkan eruptirao 13 puta u posljednjih 2.000 godina.
Mjesto gdje je tekla lava prema moru je upravo ovo mjesto koje smo posjetili.



Nastavili smo dalje put nacionalnog parka i uspona na Teide. Cijeli put virtualno miriše na lavu i mladu borovu šumu koja se od onda dijelom obnovila.



Već smo praktički ušli u Teide nacionalni park i “žurimo” se prema vrhu. Želimo da ta žurba što sporije protiče.



Zanimljivost četvrta: Teide je i najveći i najstariji nacionalni park u Španjolskoj i kažu najposjećenji u Europi i drugi najposjećeniji na svijetu.

Mjesto sljedećeg zaustavljanja je Mirador de las Narices del Teide (Nosnice Teida).



Na ovom mjestu lava je izbila 1789. Erupcija je trajala 5 mjeseci, što je čini najdužom poznatom erupcijom u povijesti Tenerifa. Nalazi se ispod Pico Viejo, koji je zapravo drugi najviši vulkan na otoku Tenerife (3.100 m). Promjer kratera tog vulkana je dosta veći od Teida i iznosi 800 m.
Dalje smo nastavili prema vulkanu Teide.



Cijelim putem kroz nacionalni park vodi cesta koja je ravna i novoasfaltirana. Prostoji nekoliko prilaza vulkanu odnosno nacionalnom parku, i svaki je jedinstven i spektakularan.
Ima nešto čarobno u tom vulkanu i cijelom području nacionalnog parka. Omađija te.



Već na ovom području se osjeća rijedak zrak, iako je jedva 2.500 metara nadmorske visine. Čak je i naš Cicar počeo nešto slabije vući. Mnoštvo je zanimljivosti koji se vežu uz ovaj vulkan.

Zanimljivost peta: vulkan Teide visok je 3.718 m i najviša je planina španjolskih teritorija.
Zanimljivost šesta: Teide je treći najveći vulkan na svijetu kada se mjeri od podnožja. Visina mu je 7.500 metara. Prva dva su na Havajima.
Zanimljivost sedma: Tenerife je 10. najviši otok na svijetu.
Zanimljivost osma: Teide je najviši vrh od svih otoka na Atlanskom oceanu.
Zanimljivost deveta: Teide je jedan od 16 vulkana desetljeća koje je Međunarodna udruga za vulkanologiju i kemiju Zemljine unutrašnjosti (IAVCEI) identificirala kao vrijedne posebnog proučavanja u svjetlu njihove povijesti.
Zanimljivost deseta: Teide tvori najdužu sjenu u obliku trokuta na nekom moru/oceanu na svijetu. Bačena sjena je toliko velika da se proteže stotinama kilometara u Atlantski ocean. Pojavljuje se dva puta dnevno, pri izlasku i zalasku sunca.

Pohitali smo na žičaru. Auto smo ostavili na parkingu koji se nalazi netom ispod. Primijetili smo i da nam lagani uspon (hod) od parkinga do bazne stanice žičare prestavlja znatan problem. Pluća dišu punom parom.



Bazna stanica žičare nalazi se na 2.356 m dok je gornja stanica na 3.555 m. Vožnja do vrha traje 8 minuta. Vozi svakih 10-ak minuta. Puštena je u rad 1971.



Već je i pogled iz žičare za pamćenje:

Netom što smo izašli iz zičare, počeli smo osjećati “visinsku bolest”. Dišete punim plućima ali zrak je rijedak, tlak prenizak. Odlučili smo prošetati jednom od označenih staza, isprva misleći da će ruta od oko 1,5 km biti mačiji kašalj za nas, ali to baš i nije bilo tako.
Riječ spektakularno dobila je sasvim novo značenje.



Pristup na sam vrh je ograničen, odnosno mogu se popeti samo oni sa posebnom dozvolom. Nakon što se popnete na 3.555 m, vjerujte da je put do vrha (dodatnih 150 m) izrazito naporan. Oni koji su se penajli tvrde da je miris sumpora naročit.
Pogled na vrh sa gornje stanice žičare:



Teide je aktivan vulkan, zapravo, deklarira se kao uspavani vulkan. Prije nekoliko godina došlo je do povećane seizmičke aktivnosti na planini Teide koja je uzrokovala otvaranje pukotine na sjeveroistočnom dijelu. Zbog ovih aktivnosti planina se smatra strukturno nestabilnom a buduće erupcije bi mogle biti brze.
Na nekim mjestima je moguće osjetiti kako izbija vruć zrak iz kanala. Džepovi lave su na nekih 3 km dubine.



Ruku nad ovom rupom nije moguće držati, a svakako poslije toga nije preporuka da se diraju oči pošto je riječ o kombinaciji vrućeg zraka i sumpora.
Untisumpora ti!
Uživajte u fotogaleriji:



Domorodački narod Guanči vjerovali su da je planina ulaz u pakao. Odnosno, bila im je neka vsta svetišta. Prema vjerovanju Guayota, kralj zla, vrag, živio je unutar Teida (pakla), koji je oteo boga Mageca (boga svjetla i sunca), te ga odnio u Teide. Guanči su zamolili Achamána, svog vrhovnog boga, za milost, a on je uspio poraziti Guayotu, spasiti Mageca iz utrobe Teida i začepiti krater. Rečeno je da je bjelkasti čep koji je Achamán postavio posljednji stožac vulkana koji kruni Teide.
Čak je i grčki povjesničar Herodot dva puta spomenuo Teide: “(…) Atlas je uzvišen i ima cilindričan oblik. Kaže se da je toliko visok da mu se ne može vidjeti vrh zbog oblaka koji ga obavijaju i ljeti i zimi, a stanovnici ga nazivaju Nebeski stup (…)”.
Tijekom renesanse, mnogi povjesničari i pustolovi počinju poistovjećivati i povezivati atlantske otoke s ostacima Atlantide, a Teide s planinom Atlas, pri čemu Kanarski otoci predstavljaju najviše dijelove potonulog kontinenta.
U doba europske ekspanzije, Teide se sa svojom impozantnom visinom smatrao najvišom planinom na svijetu, budući da su ga španjolski, portugalski i britanski moreplovci koristili kao navigacijski svjetionik u Atlantskom oceanu.

Zanimljivost jedanaesta: 1998. godine 30 njemačkih budala se okupilo na samitu na vrhu Teida (neki religijski kult) kako bi izvršili samoubojstvo. Vjerovali su da ih gore čekaju vanzemaljci kako bi odnijeli njihove duše u neki novi svijet. Naravno, španjolska policija je skužila namjere i spriječila to samoubojstvo.
Koja greška!


Vulkanske formacije Roques de García

Formacije su jedne od najfotografiranijih slika nacionalnog parka. Za starije Španjolce ovo mjesto je nostalgično jer su ove kamene formacije bile na novčanici od 1000 pezeta.



Posjetili smo ih čim smo se spustili niz vulkan. Na mjestu vlada prilična gužva, iako isprva nismo znali za njihovo postojanje, znatiželjom smo došli vidjeti što je to a da okuplja toliki broj posjetitelja.
Stijene, klinovi ili “katedrale” su prije nekih 180.000 godina činile unutrašnjost drevnog vulkana koji je okrunio Tenerife. Taj vulkan je bio čak i veći od današnjeg.



U trenutku zamišljate da ste na nekom drugom planetu. Okoliš kao da nije sa ovog svijeta. I onda, sjedate u auto i nevoljko se vraćate od kuda ste došli.
Poželjno je dočekati zalazak sunca kada sve te boje dođu do izražaja. Unaprijed znam da ću Teide pamtiti cijeli život.
Oko nacionalnog parka živi više od 1.400 vrsta životinja, a oko 40% su endemske vrste. Nema opasnih životinja, odnosno ose i pčele spadaju u najopasnije od svih sa otoka.


Playa San Juan

Plaža San Juan je zapravo ime grada. Nakon ture po nacionalnom parku Teide, spustili smo se do mora, odnosno do neke od najbližih plaža. Cijelim putem smo se divili krajobrazima nacionalnog parka. Bila bi prava šteta ovo još koji puta ne vidjeti u životu.
Kolika je zapravo razlika u tlaku zraka na 3.555 m i 0 metara nadmorske visine dočarava ova fotka:



Boca je na vrhu vulkana otvorena i zatvorena. Kada smo se potom spustili na razinu mora, tlak u boci (uvjeti koji vladaju na 3.718 m) je daleko manji nego li na razini mora, te ju je vanjski tlak praktički “zgnječio”.
No, vratimo se mi našoj plaži: na ovom mjestu se prvi puta “okupah” u Atlantiku. Dio plaže je crnog pijeska i kamenja vuklanskog porijekla.



Vozeći se do plaže, prošli smo kroz nebrojeno puno plantaža banana. Zapravo, one zauzimaju veliki dio otoka.
Nakon ovoga, vratili smo se u Puerto de la Cruz, prolazeći dionicom modernog autoputa i ostalih cesta na kojima su se snimili poznati kadrovi jurnjave filma Fast and Furious 6.




Dan četvrti
Loro park

Loro park je najbolji park na svijetu. Ovu tvrdnju nisam izmislio, nego je to i zaista tako.



Prostire na 13,5 hektara površine i praktički se nalazi u Puerto de la Cruzu, odnosno udaljen je jedva 3 km od našeg hotela. Brojna odličja i priznanja potvrđuju njegov status broja 1 u svijetu:



Otvoren je 1972. i taman smo ga posjetili na njegovu 50-godišnjicu. Do sada ga je posjetilo više od 40 milijuna posjetitelja. Krcat je papigama, što i ne čudi jer riječ “loro” na španjolskom znači papiga. Populacija papiga u parku broji oko 4000 jedinki.
Riječ je o kombinaciji zabavnog parka, botaničkog parka i zoo vrta. Da bi obišli sve, potrebno vam je i cijeli dan. Totalna uživancija za djecu, ali i odrasli se osjećaju sretno u njemu. Botanički vrt je u na nekim mjestima prava džungla.



Na mnogim mjestima ptice nisu ograđene nego slobodno lete među posjetiteljima. Ili kao ove ružičaste tuke koje obožavaju sumpornu vodu. To tu stoji i nigdje ne miče.



Zanimljivost dvanaesta: u Loro parku se nalazi najveća svjetska izložba pingvina u zatvorenom prostoru.



Za pingvine je napravljen najveći ograđeni prostor na svijetu ito sa ugodnim klimatskim uvjetima. Tu je dvjestinjak jedinki, a kako bi se ptice osjećale kao kod kuće, sniježni topovi dnevno rasipaju i do 12 tona snijega.

Zanimljivost trinaesta: jedno je od dva mjesta u Europi koje drži orke. Orke su zapravo vrsta dupina, a ne kitovi.

BTW - kako me ova klasifikacija otoka u kontinent Europa malo “žulja”.



Vrlo je upečatljiva točka s njima, te često pošpricaju posjetitelje, ito žešće. Park za smočene ima sušila, a moguće je kupiti i kabanice.
Impozantan je i akvarij u kojem se nalazi oko 15.000 “stanovnika”. Ispod je tunel kroz koji prolzite, a dugačak je 18 m. Posebno je dojmljiv dio sa meduzama.



Osim živina, ribetina, majmuna, guštera, moguće je vidjeti i finih mica-maca.



Po završetku razgledavanja sjeli smo u vlakić koji nas je odveo 3 km dalje, odnosno do centra Puerto de la Cruz.




Puerto de la Cruz

To je grad u kojem nam je smješten hotel. Napokon smo uhvatili nešto vremena da ga obiđemo. Osobnog smo mišljenja da je jedan od najljepših gradova na otoku.



Šarmantna je jezgra grada, iako obiluje kvartovima koji se isključivo sastoje od hotela.
Puerto de la Cruz i susjedna La Orotava bila su prva ljetovališta na Kanarskim otocima. Grad je posebno privlačan gostima sa sjevera Europe osobito za vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika. Dolaze tu da se riješe sjevernjačke zimske depre. Grad je poznat i po svojim crnim plažama, a jednu od njih smo podjetili narednih dana.



Puerto de la Cruz na španjolskom znači “luka križa” a bio je poznat i po engleskom nazivu Port of the Cross. Prigodno nazivu grada izgrađen je i spomenik:



Otok je poznat pod nadicima “otok vječnog proljeća” zbog izrazito povoljne klime tijekom cijele godine i “otok suprotnosti” koji se odnosi na razliku otočkog okoliša. Dok je sjeverni kojem pripada Puerto de la Cruz sa više vegetacije i ima više padalina, južni dio je sunčaniji, suh pa ga krasi pustinjski, odnosno vulkanski okoliš. Jug je zapravo vizualno i klimatski drugačiji od sjevera.


Dan peti
Los Cristianos

Rezervirali smo odlazak trajektom na susjedni otok La Gomera. Otok koji tako čežnjivo gledamo već neko vrijeme. Odlazak na taj otok je moguć trajektom koji vozi iz grada Los Cristianos. Digli smo se jako rano i krenuli iz Puerta, jer je polazak u 8h iz trajektne luke, a imamo više od 100 km autocestom do tamo.



Malo smo ranije krenuli jer dok negdje parkiramo i slično, kad… telefon:
- alo?
- alo!
- jel to taj i taj?
- jeste!
- morat ćemo odgodit La Gomeru jer duva a i kijamet je!
- t'jebote!!!

A baš smo se ponadali. Mislim ono, zove me sat vremena prije puta, da mi priopći da je izlet na La Gomeru otkazan. I šta sad? Ništa, otići ćemo svejedno do Los Cristianosa pa ćemo vidjeti. Možda ima koja tura za sutrašnji dan.
La Gomera je otok nevjerojatnog izgleda na koji se onomad skrasio Columbo na putovanju do novog svijeta.
U međuvremenu smo preko druge agencije rezervirali odlazak na La Gomeru sa sutrašnji dan. Uh!



Los Cristianos je poznat u Hrvatskoj kao mjsto gdje je u hotelu Bitacora uhićen Gotovina. Cijeli grad je zapravo jedno ogromno hotelsko naselje, uglavnom krcato englezima. Da smo od onih kojima je domet putovanja izležavanje na plažama, možda bi bilo idealno, ovako…
Bacili smo pogled na pješčane plaže i odlučili krenuti dalje jer kiša pada. Sljedeće mjesto koje vabi za otkrivanjem je grandiozni Los Gigantes.


Los Gigantes

Put nas vodi zapadnom obalom nekih i 37 km do jednog od simbola Tenerifa: Los Gigantes (litice divova).



Los Gigantes predstavljaju okomite stijene koji na nekim mjestima dosežu visinu 500-800 metara. Izgledaju zaista grandiozno. Ove litice su jedna od glavnih turističkih atrkcija.



Došli smo u periodu dok je jako puhalo, valovi su zaista bili jako veliki. Zapanjuje da je bilo likova koji su po takvom vjetru i ogromnim valovima ulazili u vodu kako bi se okupali. Ne znam što bi mene natjeralo na tako nešto.



Budući da na ovom dijelu otoka često pušu jaki vjetrovi a shodno tome stvaraju i velike valove, lokalna marina je ograđena prilično visokom betonskom ogradom. Divovski valovi nastaju zbog vrtloga zraka koji se odvija tisućama km daleko u sjevernom Atlantiku. Pošto nema kompnene mase da zaustavi valove, oni neometano stižu do Tenerifa i razbijaju se od obalu.



Cijelim putem smo ostali zapanjeni plantažama banana koji je na ovom dijelu otoka zaista pregršt.


Plantaža banana

Putem smo stali u obližnju plantažu banana, odnosno, našli smo neku rupu u ogradi i ušli, nadajući se da nas vlasnik iste neće ritualno priklati.



Ovako izgleda prava neuređena plantaža banana koja nije namijenjena za pokazivanje turistima, ali ćemo kansije posjetiti uređenu plantažu te sznati nešto više o ovoj kulturi koja se na otoku uzgaja još od 15. stoljeća.


Drago park

Dalje smo krenuli na sjever kako bi posjetili tisućljetno zmajevo drvo, El Drago i pripadajući park. El Drago je jedan od dva simbola otoka Tenerife (drugi je plava zeba). Park je udaljen jedva 33 km, ali zbog zavojite ceste treba i do sat vremena vožnje.



Ponovo prolazimo cestom kojom smo išli prema planinskom selu Masca. Najradije bi ga opet posjetili, ali ima još toliko mjesta za otkriti. Iako je okolo Tenerifa brza autocesta, besplatna je i u napravljena je u svom punom profilu, ovaj dio otoka je teško prohodan. Postoji plan da se autocesta probije i kroz taj dio, ali se ekolozi i lokalno stanovništvo žestoko protivi.
Drvo i spomenuti park se nalazi u gradu Icod de los Vinos. Na samom ulazu u park pozdravi vas njegovo veličanstvo: Drago.



Drvo je poznat još i kao Drago Milenario i Drago de Icod de los Vinos. To je najstariji i najveći živi primjerak Dracaena draco ili zmajevog drveta. Zmajevo drvo dobilo je ime zbog crvene smole koja poteče kada se zareže kora ili lišćce odnosno kada se spoji sa zrakom.

Zanimljivost četrnaesta drvo je proglašeno nacionalnim spomenikom 1917., iako se razmatra i za popis svjetske baštine.



Botaničari se spore oko starosti drveta pa procjene kažu da je star između 800 i 1000 godina. Cesta koja je prolazila pored njega je premještena kako mu promet ne bi naškodio:



Unutar debla je ugrađen ventilator kako bi pomogao cirkulaciji zraka i spriječio rast gljivica.



Ostatak parka je također jednako nevjerojatan. Naravno, moguće je vidjeti, dotaknuti i pomaziti banane:



I mango:



Dojmljiva je palma koja je narasla u koso:



Ostatak parka:




Kuća banana

Kuća banana je zapravo mala plantaža banana koju je moguće posjetiti a nalazi se također u Icod de los Vinos.



Tenerife uzgaja više banana nego svi ostali Kanarski otoci zajedno. Trenutna godišnja proizvodnja je oko 150.000 tona, iako je do nedavno proizvodnja bila i 25% veća. Više od 90% ukupne proizvodnje plasira se na inozemna tržišta. Uzgoj banana na otoku prostire se na oko 4.200 hektara.



Kada dozrije na stablu, bunt banana dostiže težinu oko 40 kg, a potrebno je nešto malo manje od 22 tjedna da naraste.



A ovako izgleda cvijet banana:



U kući banana je moguće vidjeti i proces uzgoja te se upoznati sa poviješću ovog slatkog voća, odnosno kako se to nekada uzgajalo.




La Orotava

Cijelo vrijeme bili smo okrenuti ka oceanu a da zapravo nismo ni primeijtili da je vulkan Teide prekrio snijeg. Fascinira izgledom.



Od Icod de los Vinos-a imamo nekih 25 km vožnje. Došavši do grada, time smo doslovce napravili cijeli krug po otoku.



La Orotava je jako šarmantan gradić i jedan je od najstarijih i najljepših gradova na otoku. Nalazi se na ulazu u sam nacionalni park Teide sa njegove sjeverne strane.



Jezgra grada je prilično strma.
Kuća s balkonima je jedna od znamenitosti grada. To je povijesna kanarska vila koja predstavlja primjer arhitekture porijeklom sa Tenerifa.



Taman smo sjeli u neku od najpoznatijih slastičarni, kad' opet telefon zazvoni. Dobronamjerna teta na lošem engleskom opet o vremenu i odgađanju sutrašnje turneje na La Gomeru. Baš nam nije suđeno da ovaj puta odemo tamo. Taj otok ostaje da ga otkrijemo kada dođemo sljedeći puta. Zapravo, jako je malo područja gdje smo do sada bili a da maštamo o ponovnom dolasku. Tenerife spadaju u tu skupinu definitivno.
I krenuli krenuli smo prema Puerto de la Cruzu, odnosno jedva da imamo 4 km vožnje a kad se dogodi ovo (cssssss, flo flo flo flo):



Sjetio sam se i raznih svetaca u tom trenutku. No, ubrzo su nam priskočili obližnji domoroci pa je na kraju sve dobro završilo. Bili smo u mogućnosti za nastavak obilaska otoka, odnosno naš Cicar je bio spreman za nove pohode.



Naravno, javio sam Cicaru emailom, a oni to sa zaostatkom od 2 dana pročitaju i izraze žalljenje kao da su oni krivi za to.


Dan šesti

Pošto je otpao novi pokušaj i nada da odemo na sujedni otok La Gomera, odlučili smo istražiti jugozapadni dio otoka. Prvotno nam to nije bilo u planu jer je namijenjen uglavnom za turiste željne izležavanja po plažama, a mi ne spadamo u tu skupinu.


Jungle park

Destinacija se nalazi na suprotnoj strani otoka, pored grada Arona. Iako je vremenski identičan kraći put, išli smo autocestom zbog komocije. Mapa prikazuje put i neprežaljeni otok La Gomera:



Jungle park se nalazi na početku južne ceste kojom je moguće doći do parka Teide. Smješten je relativno visoko u brdo. Inače, na Teide je moguće doći putem 4 različite ceste. Svaka pruža veličanstven a opet drugačiji pogled na nacionalni park.



Park je kombinacija zabavnog parka, zoo vrta i botaničkog vrta. Za razliku od ostalih, djeluje daleko prirodnije i džunglastie. Prostire se na 7,5 hektara a da bi ga pošteno pogledali, potrebno je oko 5 sati. Park sadrži 500 životinja a i zgodne su predstave sa hranjenjem raznih živina koje pješače ispred vas.



Ispočetka to izgleda interesantno, no nakon 10-te živine počnete lagano zijevati.
Jedna od atrakcija parka je i 800 metara duga limena bob staza kojom se spuštate pomoću nekakvih saonica.



Kaktusarij je prilično zgodan dio parka. Ovdje primjerci rastu do enormnih proporcija.



Promjer one najveće kugle kaktusa je oko 1 metar.
Zgodna bijaše predstava sa morskim lavovima, gdje si se na kraju mogao i fotografitati s njima te na taj način ostati bez dodatnih 15 eura.
Da mi je biti morski lav.



Kako smo na jugozapadu a vrijeme se poboljšalo, odnosno, ponovo je sunčano, odlučili smo ostatak dana provesti na pješčanim plažama.


Playa de las Vistas & Playa del Camisón

Spustili smo se do Los Cristianosa kako bi otišli na neke od najpoznatijih plaža na otoku. Prva na redu je Playa de las Vistas.



Odličana pješčana plaža, k'o stvorena za debele engleze i švabe.
Plaža je jedna od najpopularnijih i najbolje ocijenjenih plaža. Ljudima naviklima na hrvatske plaže je onak'. Mislim, fora je.
Dalje smo produžili šetnicom do plaže Camisón.



Plaža Camisón je nekako privlačnija, možda zbog toga što je nešto manja. Smještena je u gradu koji se zove Playa de las Americas, zapravo gradić koji je nastavak Los Cristianosa.



Ne znam da li bi ovdje izdržao duže od 2h, ali za djecu je to zabava bez granica. Valovi sa Atlantika koji zapljuskuju Tenerife su nešto drugačiji nego li valovi Jadranskog mora. Dok te veliki valovi Jadrana pljusnu, ovi te zapravo guraju. Veća im je snaga.
Na kraju dana, večernja kava uz plažu i pogled na Atlantik se nenako sljubljuju.



Pala je večer i mi smo se vratili natrag u Puerto de la Cruz, odnosno nekih 1,5 h vožnje.




Dan sedmi
Cueva del Viento (Špilja vjetra)

Posljednja destinacija na otoku za koju smo ranije kupili ulaznice vulkanska je špilja Cueva del Viento. Udaljena je nekih 25 km od Puerto de la Cruz.



Zanimljivost petnaesta: Cueva del Viento (Špilja vjetra) najveći je sustav lava špilja u Europi i šesta je po veličini u svijetu. Stim da se svih prvih 5 špilja nalazi na Havajima. Cueva del Viento se smatra najsloženijom vulkanskom špiljom na svijetu, zbog svoje morfologije od nekoliko razina i prolaza.



Lava cijevi, špilje ili vulkanski tunel (razni nazivi su u upotrebi) je špilja obično u obliku tunela formirana unutar lave. U trenutku dok lava teče vanjski dijelovi se hlade, odnosno površina lave se skruti, stvarajući tako izolator a tok lave nastavlja se unutra sve dok se ne isprazni, formirajući tako vulkansku cijev.
Razgledavanje špilje započinje tako što dođete do centra za posjetitelje, a onda vas strmom cestom kombijima otfuraju do mjesta na kojem započinje tura. Na tom mjestu su vidljivi “pahoehoe”.



Pahoehoe je službeni naziv i riječ koja dolazi sa Havaja a označava ohlađeni tok lave, a karaketerizira ga glatka i blago valovita površina.
Ovim područjem prolazi stara kraljevska “cesta” kojom su se ljudi koristili prije više stotina godina, a povezivala je obalno područje sa plodnim vulkanskim padinama.



Ulaz u špilju je propisno ograđen de ne bi koja budala upala u nju i tamo umrla.



U špilji su pronađene kosti autohtonih ljudi Guanča, kao i nekih sisavaca. Uđu i zbog tame i labirinta se ne mogu vratiti natrag.



Prostire se više od 17 km i jedina je špilja na svijetu koja sadrži tri različite razine prolaza, od kojih je svaki pun geomorfoloških fenomena. Nastala je prije 27.000 godina. Pošto je otok počeo nastajati prije 12.000.000 godina, u geološkom smislu, ova špilja je postala “jučer”.
Špilja ima nekoliko vertikalnih otvora, dubokih i po 25 metara. Bilo je nekoliko slučajeda da je netko pao unutra i doživio svoj kraj. Zbog toga je i ovaj otvor prigodno zatvoren.



Jako malo šišmiša može živjeti u ovakvom tipu špilje. Razlog leži u “zidovima” koji nepravilno odbijaju zvuk pa se šišmiš zapravo ne može orjentirati. Na ovom mjestu se vidi kako je lava “kapljala” sa stropa.



Znamenita je borova šuma, odnosno kanarski bor koji je otporan na vulkansku lavu i vartu.



Zanimljivost šestaesta: drvo može preživjeti lavu. To je moguće jer mu je kora u nekoliko slojeva, tako da vanjski slojevi izgore dok unutarnji ostaju očuvani.

Kanarski bor ima tri iglice u svakom listu, umjesto dvije, a debeli sloj pluta koji prekriva deblo izolira drvo od topline i vatre. Također ima sposobnost ponovnog izrastanja iz stabljike. Budući da je ova sposobnost češća kod listopadnog drveća, kanarski bor jedini je iz obitelji četinjača sa tim svojstvom.
Prepuni novih informacija stručnog voditelja, nastavljamo dalje put Garachica.


Garachico

10-ak kilometara dalje smestio se jedan od najljepših i najnesretnijih gradova na otoku Tenerife - Garachico.



Putem se nižu interesantni (polu)tuneli:



Garachico je nekada bio najvažniji grad na otoku. Bio je glavna luka i spona Europe i Novog svijeta ito u trenutku dok se svijet širio. Uživao je u takvom bogatstvu da postoje priče kako je jedna ulica bila popločana mramorom. Sva bitna krema društva otoka živjela je u ovom gradu. Svatko tko je htio biti viđen, bio je tu.



Garachico je imao sve. Sve do jednog dana kada mu se promijenila sudbina. Sudbina se zvala vulkan Teide. Roknuo je 1706. godine.
Erupcija je izbacila rijeke lave. Priroda je okrutno uništila grad i najvažniji resurs grada: luku. Nakon toga Puerto de la Cruz i Santa Cruz postaju glavna središta otoka. Ali kao da erupcija vulkana nije bila dovoljna, a na grad su se sjatile i druge nesreće kao što je izbijanje bolesti, požari, poplave te HDZ dolazi na vlast. Okrutnije da ne može biti.
Ispred grada u moru se smjestila neka gudura:



Ironijom sudbine, Garachico ostaje jedan od najočuvanijih izvornih gradova na otoku jer mu napredak nije donio betonizaciju.
Parkirali smo uz obalu i nastavili prema gradu.



Da ironija bude veća, lava koja je ispunila njegovu luku pretvorena je u atraktivne i neobčne bazene.



Da je bilo manje vjetrovito, čak bi se i umočili. Svi ti bazenčići su povezani uskim popločanim puteljcima.




Mlin - Icod el Alto

Jedna od najpopularnijih a i najzdravijih namirnica koju lokalci jedu je gofio. Dobar savjet gdje ga kupiti dobili smo od stručnog voditelja iz Cueva del Viento. Uputili smo se u lokalni i nimalo turistički mlin u selu Icod el Alto. Udaljen je nešto više od 20-ak km od Garachicoa.



Gofio je jedan od tradicionalnijih elemenata kuhanja na otoku. Pravi se od žitarica koje se prže i zatim melju. Za izradu gofia se sve više koristi pšenica iako ima i drugih žitarica, a često se rade i sa slanutkom. Služio se kao glavna hrana guančima i prije španjolskog osvajanja. U kasnijim vremenima oskudice ili gladi bio je glavni dio popularne kanarske prehrane. Neki su poznati kuhari čak napravili gofio sladoled, dobivši dobre komentare od kritičara.
Mlin je u ovoj zgradi:



Naravno da smo pogledali kako prže žitarice, kako ih melju i slično. Sipatična teta je sve objašnjavala na španjoslkom (?!), i očito smo joj bili interesantni jer to turisti inače ne rade.



Trebam li napomenuti kako unutra lijepo miriše od svih tih žitarica dok su se pekle i takve mljele. Kupili smo mješavinu 5 žitarica.




Plaža Puerto de la Cruz

Čovječe, pa miriše nam cijeli auto po slatkastim kokicama.
Dalje smo nastavili prema jednoj od najljepših plaža u Puerto de la Cruzu. Napokon smo ostavili vremena i da ponovno obiđemo grad u kojem smo odsjeli. Mapa puta:



Odabrali smo plažu del Castilo. Zgodan joj je prilaz:



Postoji mnogo crnih pješčanih šljunčanih plaža na sjevernoj obali, dok na južnoj i jugozapadnoj obali otoka plaže obično imaju mnogo sitniji i čistiji pijesak sa svjetlijim tonovima.



Crni pijesak je teži od “normalnog” pijeska svijetle boje i postaje vrlo vruć za vrijeme sunčanog dana. Tamna boja i težina uzrokovani su visokim sadržajem željeza. Imate osjećaj da hodate po metalnom pijesku.



Valovi sa Atlantika su dosta veliki i doslovno vas guraju na obalu.




Dan osmi

Posljednji dan smo na otoku Tenerife i vrijeme je da se nevoljko oprostimo od Kanarskih otoka. Odjavili smo se ih hotela i odlučili dio dana provesti na nekoj plaži sa južne strane otoka, odnosno provesti vrijeme prije samog leta natrag za Italiju.



Bye bye Puerto!


Playa la Tejita

La Tejita se nalazi sa južne strane otoka, odnosno gotovo ispod samog aerodroma. Udaljena je oko 95 km od Puerto de la Cruz.



Plaža La Tejita je ogromna pješčana plaža koju je španjolsko ministarstvo okoliša uvrstilo na popis zaštićenih područja. Riječ je o jednoj od najdužih plaža na otoku dužine oko 1.000 m.



Na plaži se ističe Montana Roja (Crvena planina), a riječ je o još jednom vulkanu visine 171 m.

Zanimljivost sedamnaesta: na otoku Tenerife nalazi se čak 11 vulkana. Kanarski otoci ih broje 33, a uračunamo li i one ispod mora, riječ je o brojci 321.



Plaža je često vjertovita pa je popularna među surferima. U ovom trenutku temperatura mora a i zraka je iznosila 22 stupnja.



Zanimljivost osamnaesta: ako se sa ove točke produži ravno preko oceana stići će se direktno do Antartika a bez da se “nabasa” na ijednu kompnenu masu, točnije 12.000 km dalje:



Pred sam odlazak na aerodrom, uživali smo u omiljenom napitku sa Tenerifa - barachito.



Barachito je napitak koji se radi od kave, a esencijalni sastojak mu je "liker 43". Iako može i bez njega, ali nije to to.


Aerodrom

Najprije smo vratili Cicar. Uljudni djelatnik se usput ispričao jer nam se probušila guma zbog koje smo imali neugodnosti.
Iako je otok sa jedne na drugu stranu dugačak jedva 90 km, uspjeli smo u ovih 7 dana napraviti nešto više od 1.100 km sa autom. Dobrano smo ga obišli u rasposloživom vremenskom okviru.



Aerodrom s pogledom. Tenerife South je zapravo bio “odgovor” na najveću avionsku nesreću u povijesti. Velik je, a gužva je enormna. Misleći da će nam 2,5 sata biti i više nego dovoljno za check-in, zapravo je na knap.
Ne mogu a da ne prijmetom kako su avio putnici posljednjih godina postali prava stoka. Ne poštuje se red, ostavlja se smeće posvuda. Nestao je onaj stari elitizam koji se vezao za zračni promet.
Ukrcali smo se u naš Ryanair. Večer je ubrzo pala budući se krećemo prema sjeveroistoku.



Slijećemo u Italiju oko 21h sa dojmovima koji izviru iz nas. Ostat ćemo još jedan dan tu pa idemo natrag prema Zagrebu.


Dan deveti
Povratak

Iznova se navikavamo na vremensku zonu i pomalo odviknuti na zimski period. Iako smo mislili razgledati Treviso i po danu, odlučili smo lagano i kroz okolna i mala talijanska mjesta vratiti se kući.


Uživajte!
Volveré - jednog dana opet!
.:: MISHO ::.